U srpnju je engleski nogometni savez objavio kako istražuje Stevensa zbog umiješanosti u kladioničarski skandal. Nogometaš je sve priznao, unutar devet mjeseci kroz 2018. i 2019. kladio se 59 puta, a ukupno je uložio 510 funti. Na njegovim listićima je bio i Leeds — triput se kladio da će njegova momčad pobijediti i još dvaput da će dati više od dva gola, a nijedan od tih pet puta Stevens nije bio u zapisniku i u svakom od tih pet slučajeva oklada na Leeds je bila dio kombinacije s više parova.

Mladić je odmah priznao svoju pogrešku jer je prošao kroz tečaj koji organizira savez i bio je svjestan kako je svima koji imaju profesionalni ugovor u engleskom nogometu zabranjeno klađenje na ikakvu nogometnu utakmicu. Zakonom je zabranjeno klađenje na utakmice koje sam igraš i to postaje kazneno djelo iz sfere prevare i gospodarskog kriminala, ali Stevens nije prekršio zakon nego odredbe saveza koje zabranjuju rekreativno klađenje — dakle, apsolutno svaku okladu bez obzira na klupski status.

Kažnjavati ljude poput Stevensa i zarađivati na reklamiranju klađenja doslovno znači zatvarati ovisnike i promovirati dilere

FA je odrezao kaznu od 1.200 funti i suspendirao ga je na šest tjedana potpunim isključenjem iz nogometa. Stevens nije smio trenirati s momčadi, nije smio boraviti u klupskim prostorijama, nije mogao raditi ništa što se ticalo Leedsa, čak niti spavati u klupskom stanu koji mu je dodijeljen. Šest tjedana je bio potpuno izbrisan iz nogometa, radio je po individualnom programu koji mu treneri nisu mogli nadgledati, a bilo mu je zabranjeno čak i da u javnosti nosi službenu klupsku odjeću.

Jordan Stevens je napravio glupost. Zapravo, još je i dobro prošao jer je kazna mogla biti drastično veća s obzirom na činjenicu da su pravila engleskog saveza koja zabranjuju kockanje prilično jasna i da mu je potencijalna kazna mogla biti petogodišnja suspenzija. Međutim, koliko god bio kriv, ironično je to što je Stevens svoj jedini seniorski nastup za Leeds odradio na zdanju koje se službeno zove po kladionici, noseći dres kojem je glavni sponzor na prsima kladionica, ona koja osim Leedsa sponzorira još pet klubova u Championshipu.

Ironično i licemjerno od FA-a, jer engleski nogomet sasvim dobro živi od kladionica.

Tony Bloom, vlasnik premierligaškog Brighton and Hove Albiona, profesionalni je kockar, a — za razliku od njegova kluba koji sponzorira American Express — u aktualnoj sezoni Premier lige 10 klubova na dresu ima reklame za kladionice. Ti ugovori će klubovima ove sezone donijeti 349,1 milijun funti, što je za 10 posto više nego prošle sezone. U Championshipu je dominacija kladioničarskih reklama još i veća. Uz Stoke i Leeds, još čak 15 momčadi ima reklamu kladionice na dresu, što znači da čak 77 posto klubova izravno prima novac od kladionica. Istraživanje Sveučilišta Goldsmiths pokazalo je da je su loga kladioničarskih kuća bila vidljiva u kadru između 71 i 89 posto vremena za vrijeme Match of the Day utakmice prikazivane na BBC-ju, a FA tu, naravno, ne vidi nikakav problem.

Nije to nikakvo opravdanje za Stevensa jer svima je jasno da je klađenje za profesionalnog nogometaša jako loše po pitanju imidža i vjerodostojnosti. Međutim, činjenica je da su kladionice postale sastavni dio nogometa i nogometne kulture i da se to mora uzeti u obzir u određivanju kazne za ovakve slučajeve.

Jordan Stevens je u svojoj suštini samo obični klinac kojem je nogomet sve što zna u životu i koji je sa 17 godina preselio iz Nailswortha u 350 kilometara udaljeni Leeds. FA mu nije dao gotovo nikakav oslonac kroz sustav. Nije stigao završiti školu koja će mu dati struku, prerano je da zasnuje obitelj i predaleko je od svoje obitelji i prijatelja. S obzirom na to da mu je nogomet od hobija postao posao, nije pretjerano vjerojatno da je imao priliku razviti dodatne interese, a treninzi nisu toliko dugi da mu ispune dane. Otprilike 20 sati dnevno Stevens nema što raditi i sasvim očekivano je da svoje vrijeme krati rekreativnim klađenjem jer to je dio nogometne kulture na koju je navikao.

To je obrazac ponašanja koji može vidjeti na televiziji kroz reklame, to vidi kroz većinu klubova koji nose reklame kladioničarskih kuća, kao i kroz navike većine susjeda i ostalih običnih prolaznika. Uostalom, sama liga reklamira takvu kulturu time što je službeni naziv drugoligaškog natjecanja Sky Bet Championship.

Dakle, Jordan Stevens — igrač kluba koji sponzorira kladionica, igrač koji je igrao na stadionu koji sponzorira druga kladionica u ligi koja nosi ime po trećoj kladionici — i sam se kladi. Čudo neviđeno.

Zbog toga je kazna koju je FA stavio Stevensu toliko licemjerna. Kladionice i njihov novac su jedan od temeljnih pokretača nogometnog biznisa i jasno je da se toga novca nitko neće odreći. Dapače, izborom sponzora oblikuju nogometnu kulturu u kojoj je klađenje poželjan hobi, a onda po dvostrukim mjerilima kažnjavaju igrače zbog rekreativnog klađenja koje sami reklamiraju. I jasno je da se igrači ne bi smjeli kladiti, ali tipovima poput Stevensa treba pomoć, a ne kazna.

Upravo na tom tragu je bio Rob Price, šef Leedsove liječničke službe. Priznao je kako je on pogriješio kad nije uzeo u obzir koliko je mladom dečku kao što je Stevens zapravo teško psihički se prilagoditi na situaciju u kojoj se našao i integrirati se u nove uvjete. Predlagao je da se kazna od šest tjedana suspenzije odradi tako da Stevens radi kao portir na Elland Roadu, a kad je to FA odbio, tražio je da se kazna preobliči tako da Stevens ne trenira, ali da bude uključen u Leeds United Foundation, humanitarnu udrugu koja pomaže lokalnu zajednicu i u kojoj je Priceov program rada s dementnim osobama jedan od najboljih primjera u profesionalnom sportu.

FA je odbio i takav prijedlog. Savez je kruto insistirao na tome da Stevens — dečko koji se kladio jer nije znao što će sa sobom i koji nije bio integriran u novu okolinu — bude šest tjedana potpuno odvojen od kluba, da ne ulazi u službene prostorije, da ne kontaktira sa službenim osobljem i da niti ne nosi službenu odjeću. Valjda zato da nikoga u klubu ne bi zarazio svojim kockanjem; u klubu koji sponzorira kladionica u ligi koju sponzorira druga kladionica.

Naravno, svima je jasno da Stevens nije izolirani slučaj, ali on je uhvaćen i kažnjen, ali takva kazna je duboko licemjerna i pomalo gadljiva jer engleski nogomet dobrim dijelom zarađuje od kladionica i promovira klađenje kao dio nogometne kulture bez da uvažava to koliko duboko ide problem ovisnosti o kockanju, bez da uopće prihvaća klađenje kao aktivnost koja vrlo brzo izaziva ovisnost.

Doktorica Heather Wardle je napravila istraživanje u kojem je došla do zaključka da se 4,7 posto ljudi s problemom ovisnosti o kockanju pokušalo ubiti u zadnjih godinu dana, što je osam puta više nego u općoj populaciji. Da biste shvatili pravu opasnost, uzmite za usporedbu to da pušači imaju ‘samo’ četiri puta veću šansu za razvijanje raka pluća od nepušača i da je kockanje ovisnost koja aktivira ista područja u mozgu kao i heroin.

Imajući to na umu, kažnjavati ljude poput Stevensa i zarađivati na reklamiranju klađenja doslovno znači zatvarati ovisnike i promovirati dilere.