Bilo bi glupo nazvati Lionela Messija ključnim igračem ove momčadi. On je više od toga; ova Argentina živi i umire s onime što će Messi napraviti. Međutim, Scaloniju je upravo poraz protiv Brazila pokazao da Messija može najbolje iskoristiti tako da dovede loptu do njega na 20-ak metara od suparničkog gola, a ne da se taj Messi mora trošiti povlačeći se na svoju polovicu kako bi prebacio loptu pred suparnička vrata. Zato je Lo Celso nastupio u 29 od 36 utakmica bez poraza koliko ih je Argentina nanizala između Brazila u polufinalu Cope 2019. i Saudijske Arabije na otvaranju Svjetskog prvenstva u Kataru. Od tih 29 nastupa, u 27 je bilo u prvoj postavi, uključujući i šest utakmica na Copi 2021. koju je Argentina osvojila.

Scaloni je u onih 20-ak minuta utakmice protiv Brazila shvatio da su Lo Celso i Rodrigo De Paul vrlo otporni na presing. Ni jedan ni drugi nisu izgubili loptu u izravnim duelima s Casemirom, Allanom i Arthurom, a sve što je Argentina napravila bilo je nakon što bi brazilski veznjaci zagrizli u pritisak, pa bi ih De Paul ili Lo Celso izvukli iz pozicije i tako otvorili prostor za dodavanje između linija.

Ovaj sustav ne bi mogao funkcionirati bez njega. Bez Mac Allistera bi Argentina ponovo skliznula u organizacijski kaos

Lo Celso i De Paul su, prije polufinala protiv Brazila, zajedno na travnjaku proveli malo više od 200 minuta, obično pred kraj utakmice jer je Lo Celso ulazio umjesto nekoga iz napadačke garniture. Nakon Brazila, Scaloni je njih dvojicu stavio kao centralne veznjake u utakmicu protiv Čilea za treće mjesto i u njoj su prvi put odigrali svih 90 minuta, a onda su startali u još 22 utakmice i razdvajao ih je samo kad su bili ozlijeđeni. Scaloni je zapravo od partnerstva De Paula i Lo Celsa napravio plan igre.

Argentina u fazi posjeda lopte ne igra progresivno. Kad je se usporedi sa svim reprezentacijama koje su se plasirale na SP, Argentina je po postotku posjeda lopte u kvalifikacijama bila 15. od 32 plasirane momčadi, 13. po broju točnih dodavanja i deveta po postotku točnih dodavanja. Ali kad se gleda broj uspješnih ulazaka s loptom u suparničku polovicu, tu je Argentina bila tek 24. momčad. Po ulascima u kazneni prostor je tek 22. od 32 momčadi koje su dio katarske karavane. To su brojke usporedive s Australijom, koja je bila 20. po ulascima na suparničku polovicu i 19. u kategoriji ulazaka u suparnički kazneni prostor; ili s Walesom koji je 23. u prijenosima lopte preko centra i 18. po ulascima u kazneni prostor.

Kako je to moguće da momčad u kojoj igra Messi slabije prenosi loptu preko centra i manje ulazi u kazneni prostor od Australije ili Walesa? Upravo zato što u Argentini igra Messi.

Scalonijev plan bazira se na ‘praznom’ posjedu. Lo Celso i De Paul drže loptu bez da je zapravo pokušavaju prenijeti dalje na suparničku polovicu. Njihov temeljni cilj je isprovocirati suparnički pritisak, izvući suparničke veznjake iz pozicija i stvoriti rupu između linija u koju mogu dodati loptu Messiju, a on će u takvim uvjetima stvoriti višak. Nije taktička avangarda i nije napadački nogomet, ali niz utakmica bez poraza pokazuje da Scaloni ima efikasan plan.

Argentina je u posjedu lopte iznimno dosadna momčad. Većina dodavanja je na svojoj polovici, pasivno, bez traženja rješenja prema naprijed i sa samo jednim ciljem: čekanjem da suparnik zagrize i izađe u pritisak. Ali iz te se dosade otvaraju džepovi prostora za Messija koji se ne troši u spuštanju do centra nego čeka loptu u svojoj zoni, a kad lopta jednom zaista dođe do njega, Argentina postaje opasna. Od 32 momčadi koje sudjeluju, Argentina je četvrta po broju uspjelih driblinga, šesta po broju udaraca nakon napada iz centralnih zona i 12. po postotku udaraca koji završe unutar okvira gola.

Problem sa Scalonijevim planom igre nastao je kad je Lo Celso zbog ozljede bedrenog mišića otpao s popisa za Svjetsko prvenstvo.

Scaloni je u utakmici protiv Saudijske Arabije umjesto njega u prvi sastav gurnuo Alejandra Gómeza. Nominalno, Gómez je bio nacrtan kao lijevo krilo, ali uloga je bila identična onoj koju je imao Lo Celso — da uđe u sredinu i na sebe navuče pritisak suparničkih centralnih veznjaka.

Papu Gómez to nije odradio. U 59. minuta koliko je proveo na terenu imao je 38 dodira s loptom i nije se pokazao otpornim na presing. Čak i u svojim najboljim danima u Atalanti, Papu je bio igrač koji se najbolje snalazi između linija i koji će suparnika probiti driblingom, a ne igrač koji će prenijeti loptu do Messija. A Saudijska Arabija je to koristila.

Nije Argentina izgubila od Saudijske Arabije zbog Papua Gómeza. Međutim, bilo je dovoljno usmjeriti igru od De Paula i natjerati Leandra Paredesa ili stopere da odigraju prema lijevoj strani gdje Argentina nije imala nikoga tko je zaista otporan na presing, što je Saudijska Arabija uspješno koristila. Scalonijev se plan sastoji od toga da i lijevo i desno od zadnjeg veznog ima po jednog veznjaka koji može izvući suparnika, da De Paul ima ravnotežu.

To je Alexisa Mac Allistera učinilo nevjerojatno važnom karikom za Argentinu.

Mac Allister igra sjajnu sezonu u Premier ligi. Brighton & Hove Albion je na sedmom mjestu, a samo su petorica veznjaka ove sezone ostvarilo više dodavanja od njega, koji se odlaskom Yvesa Bissoume pretvorio u najvažnijeg veznog igrača momčadi. Odlično odrađuje obrambene zadatke, ali još je bolji s loptom u nogama kad organizira Brightonove napade.

Isti je zadatak dobio i u Argentini. Uskočio je u Lo Celsovu ulogu i Scaloni je u njemu dobio protutežu De Paulu. Mac Allister je taj koji će primiti loptu na lijevoj strani, navući pritisak na sebe, zaštititi loptu i onda odigrati brzu kombinaciju sa suigračima iz veznog reda kako bi pronašli Messija u rupi koja se otvorila kad je suparnik izašao u pritisak prema Mac Allisteru.

To je nužnost u stilu igre koji je Scaloni izabrao i unutar kojeg Argentina funkcionira. Odlična ilustracija toga je činjenica da nijedna lopta koje je nakon gol auta izvodio Emiliano Martínez nije išla preko centra. Sve je odigrano kratko i s ciljem da se razvuku suparničke linije kako bi Argentinci Messiju otvorili što više prostora u kojem može primiti loptu. Argentina mora tako igrati, a za to treba Mac Allistera.

Nitko drugi od preostalih igrača u argentinskom sastavu nema takvu otpornost na presing kao on. Mac Allister je jedini koji može uskočiti u Lo Celsovu ulogu i to ga čini ključnim taktičkim kotačićem u Scalonijevu sustavu. Zapravo, on taj sustav održava živim, a samim time je postao spas za Messijev san o osvajanju svjetske titule.

Scalonijev sustav nije atraktivan, nema komplicirane mehanizme i Argentina je često užasno dosadna za gledanje. Ali uloge su u toj jednostavnosti jasno podijeljene, a tu Mac Allister postaje jedan od ključnih ljudi jer ovaj sustav ne bi mogao funkcionirati bez njega.

Bez njega bi Argentina ponovo skliznula u organizacijski kaos na koji je otpao velik dio Messijeve karijere u reprezentaciji.