Topnički dnevnici

Klub s greškom

Mijenjaju se treneri i igrači, a Tottenham ostaje isti

Nakon što je Tottenham izgubio pobjedu protiv Southamptona tako što je u zadnjim sekundama utakmice napravio kazneni udarac, Antonio Conte je potpuno izgubio kočnice i iz sebe je izbacio ono što je, očito, već neko vrijeme skupljao u prsima.

“Ovdje su navikli na ovakve stvari. Tottenham ne igra ni za što važno i zato je navikao na ovakve situacije”, rekao je Conte na konferenciji za medije nakon utakmice. “Ti momci ne znaju igrati pod pritiskom. Ne žele igrati pod stresom. To je Tottenhamova priča. Trenutni vlasnik je tu već 20 godina i klub nije osvojio nijedan trofej. Zašto? To je greška kluba i prenosi se na svakog trenera koji ostaje ovdje. Vidio sam listu trenera koji su vodili Tottenham i to su uspješni stručnjaci, ali nisu ništa osvojili u ovom klubu. Vrijeme je da se situacija promijeni ako se Tottenham želi promijeniti. Ako želi nastaviti ovim putem, može otpustiti trenera, može otpustiti puno trenera, ali situacija se neće promijeniti. Vjerujte mi.”

Nakon što je Manchester United zabio, režiser prijenosa kao da je želio podsjetiti na Conteove izjave. Jadon Sancho primio je loptu na lijevom krilu, krenuo je prema vratima, a trojica obrambenih igrača su mu, kao, ušla u blok. Nitko od te trojice nije zapravo preuzeo odgovornost. Samo su stajali ondje, a Sancho je naciljao suprotnu stranu gola i pospremio loptu u malu mrežu. Idući je kadar bio krupni plan Daniela Levyja koji se mrštio u predsjedničkoj loži.

Conte nije bez grijeha. Generalno, njegove momčadi nikad ne igraju atraktivan i napadački nogomet, ali su dobro trenirane i efikasne u izvršavanju zadataka. Tottenham je u drugom dijelu njegova mandata igrao nevjerojatno sporo, predvidljivo i bez duše.

Opisuje li Tottenham išta bolje od toga da je otpustio privremenog trenera da bi stavio drugog privremenog trenera?

Jasno, nije bilo razumno očekivati da će Tottenham osvojiti naslov prvaka kraj Manchester Cityja i Liverpoola. Ali od Contea se ipak očekivalo da će dodatno podići razinu na kojoj igraju Pierre-Emile Højbjerg, Cristian Romero i Rodrigo Bentancur. Nerealno je staviti imperativ pred trenera da osjetno unaprijedi nekoga tko igra na razini na kojoj je Harry Kane već godinama, ali Conte u svojoj trenerskoj povijesti ima dovoljno primjera da je podizao veznjake i stopere na sasvim novu razinu efikasnosti. Uostalom, Paul Pogba i Arturo Vidal najbolji su primjeri koliko sustav može podignuti individualni učinak. Ne samo da nije uspio podignuti igrače, nego se izgubila konekcija između Kanea i Son Heung-Mina.

Conte je težak, emotivan, zahtjeva vrlo visoku razinu predanosti, ovisnik je o disciplini i jako teško podnosi neuspjehe. Na kraju svake priče krivi sve oko sebe, ali objektivno je za hrpu problema unutar igre zaslužan isključivo on sam jer je forsirao svoja standardna rješenja, a ne ona kojima je mogao istaknuti kvalitetu svojih glavnih igrača. Na kraju krajeva, Conte je odbio Tottenham prije nego što je Nuno Espírito Santo preuzeo momčad jer je procijenio da postoji previše nedostataka za najviše ambicije, a onda se par mjeseci kasnije predomislio.

Međutim, to ne znači da Conte nije bio u pravu kad je pričao o mentalitetu.

Tottenham je klub s greškom. Utakmica protiv Uniteda odlična je ilustracija toga, primjer na mikrorazini koji se može uopćiti na funkcioniranje kluba u globalu.

United je u prvom poluvremenu razbijao Tottenham. Skupio je 11 udaraca, od čega je osam bilo iz Tottenhamova kaznenog prostora, ukradene lopte je pretvarao u kontranapade i vodio je 2:0, a mogao je zabiti još koji. U drugom poluvremenu je Tottenham pokazao da ima kvalitetu i da može igrati nogomet. Oslonio se na Kanea i Sona, Højbjerg je preuzeo sredinu terena, a Romero je krenuo graditi napade iz zadnje linije.

To je, zapravo, Tottenhamova priča. Riječ je o momčadi koja može igrati protiv svakoga jer ima hrpu sjajnih igrača. Kane je već godinama dominantna sila u Premier ligi, ima odličnu suradnju sa Sonom i nekoliko stvarno kvalitetnih suigrača koji im mogu pružiti podršku u lomljenju utakmica. Ali istovremeno Tottenham ima nekolicinu igrača koji su objektivno debelo ispod razine na kojoj Tottenham funkcionira. Ne na kojoj bi Conte ili José Mourinho željeli da funkcionira, nego ispod i ove na kojoj se nekako uspijeva održati.

Kombinacija vrhunskih igrača sposobnih za vrhunske stvari, suigrača koji su neshvatljivo ispod njihove razine i manjka pritiska čini Tottenham onime što jest, a to je klub koji ima potencijal, ali koji je navikao biti ‘tu negdje’ i time se zadovoljava. Jedan dio kluba je na suncu, a drugi nije na sjeni nego ispod zemlje. Opisuje li Tottenham išta bolje od toga da je otpustio privremenog trenera da bi stavio drugog privremenog trenera?

U tom je aspektu priče Conte potpuno u pravu. Spursi ne mogu samo rotirati trenere i čuditi se kako im Mourinho, Conte ili netko treći ne donosi taj pobjednički mentalitet. Stvari se moraju promijeniti u hijerarhiji odlučivanja, moraju se usvojiti drugačiji standardi i mora se preuzeti odgovornost za svaki potez. Zato je u pravu i režiser koji je nakon Sanchova gola zumirao Levyja.

Ta trojica koja su izašla u blok samo da bi bila ondje slika su ovakvog Tottenhama. Oni su, kao, odradili svoj dio posla, ali bez da su ga stvarno odradili. Nisu zapeli, nisu pokazali želju ni posvećenost da zaista zaustave suparnika. Nisu dali sve od sebe jer u Tottenhamu se ni ne traži onaj najviši stupanj izvrsnosti. Dovoljno je biti tu i, eto, izaći da ti nitko ne može prigovoriti kako nisi pokušao.

Je li rješenje trošiti više novca? To bi bilo najlakše, čak i Levy ima dovoljno novca da tu i tamo iskrca milijune za pojačanja.

No, Richarlison je najbolji dokaz da to nije baš tako jednostavno. Čovjek je plaćen 60 milijuna eura, a u 22 ligaška nastupa ima nula postignutih golova. Na njega je iskrcano malo bogatstvo, ali nije riješio niti jedan jedini problem koji je klub imao. Na neki čudan način, te je probleme i produbio jer u trenutku kad, osim Kanea, nemaš pravog lidera, Richarlison nije karakter kojeg dovodiš da ti obogati svlačionicu i da dobiješ dodatni impuls pozitivnog mentaliteta. Conte je to pokušao dobiti s Ivanom Perišićem koji mu je bio važan em kao kotačić u sustavu igre, em kao primjer u svlačionici, Mourinho je kroz Tanguya Ndombéléa pokušao ponoviti učinak koji je imao Michael Essien. Shvaćali su da postoji problem, pokušavali su ga riješiti, ali Tottenham je ostao isti.

Ostao je isti jer nije problem ni u treneru ni u igračima. Oni se mijenjaju, a mentalitet ostaje isti i pogreške se ponavljaju. A za to je odgovoran Levy, čovjek čija je glava bila u prvom planu nakon što je Sancho zabio i koji bi trebao promijeniti ono što je Conte definirao kao Tottenhamovu priču — to da je momčad istovremeno i dobra i loša, puna sjajnih igrača i potpuno neshvatljivih pretpostavki oko igrača koji nisu dovoljno dobri za razinu na kojoj se Tottenham nalazi. A pogotovo ne za razinu na kojoj želi biti.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.