“Najbolji izum koji se vrhunskim nogometašima dogodio u zadnjih 20-ak godina.”
Tako je glasio odgovor komisije koju je sastavio engleski FA kako bi riješio pritužbu koju je podnio Derek Adams nakon utakmice Wycombe Wanderersa i Plymouth Argylea. Susret je igran početkom rujna 2015. i Adams je prosvjedovao protiv GPS uređaja koje su Wycombeovi igrači nosili ispod dresova. Prvo je od suca Tima Robinsona tražio da gosti skinu uređaje tvrdeći da nose opasnost od ozljede, a nakon što je Wycombe priložio dokumentaciju u kojoj je FIFA-ino odobrenje nošenja takve opreme i sigurnosni atest konkretnog modela, Adams je od FA-a tražio poništenje utakmice.
Engleski savez je poništenje odbio, ali je za svaki slučaj sastavio komisiju koju je napunio liječnicima iz vrhunskih klubova, kondicijskim trenerima i sveučilišnim profesorima kako bi taj panel stručnjaka ispitao Adamsove žalbe na opremu koja je postajala sve dostupnija i čije je korištenje FIFA odobrila na utakmicama, a ne samo na treninzima kao što je to bilo od 2015. Komisija je donijela zaključak s početka teksta: da su GPS uređaji koje igrači nose na sebi najvažnija tehnička novost i najbolja stvar koja se dogodila vrhunskim nogometašima u zadnjih 20-ak godina jer su podaci koji dolaze iz tih uređaja najbolja zaštita od ozljeda mišića.
Najbolji način za prevenciju ozljeda je kvalitetan trenažni proces. Podaci iz GPS sustava omogućavaju kondicijskim trenerima da preciznije procjene koliko je igrač daleko od optimalne forme. Više nema subjektivnog dojma i posrednog tumačenja testova koji se koriste kada nema GPS trackera; nova tehnologija daje konkretne i neposredne podatke na temelju kojih se može napraviti precizna procjena stanja, a onda se na račun te procjene mogu predvidjeti situacije u kojima će se igrač nalaziti.
Prilično je izvjesno da će drugi dio sezone biti prošaran ozljedama i barem malim padom forme koju je teško uhvatiti u natjecateljskom ciklusu
Konačna posljedica uvođenja GPS uređaja jest to da kondicijski trener može podizati ili spuštati intenzitet rada, fokusirati se na konkretan problem, izbjeći pretreniranost ili nedovoljnu spremnost, a tako ispuniti cilj cijele priče: prevenirati ozljede i zaštititi igrače. Najbolji primjer toga je studija na koju je komisija naslonila svoj zaključak. Ako igrač u tjednom ciklusu naglo poveća opterećenje u odnosu na ono što je radio prije tog mikrociklusa, šanse za ozljedu skaču za 25 posto, a uređaji koji su bili okačeni na leđa Wycombeovih igrača najbolji su način da se precizno izmjeri opterećenje.
Na kraju krajeva, kondicijska priprema je segment modernog nogometa koji je najbliže znanosti, a GPS podaci su ga učinili još preciznijim. Ako kvalitetnom kondicijskom treneru date odgovarajuće dijagnostičke uređaje za procjenu inicijalnog stanja, alate kojima može pratiti izvedbu na treninzima i utakmicama te ako kondicijski i glavni trener imaju dobru suradnju u kreiranju treninga i ciljeva u ciklusima rada, moguće je savršeno tempirati formu. Barem kada je riječ o normalnim uvjetima.
Svjetsko prvenstvo u Kataru u prosincu uvjete čini nenormalnima. I tu nema ni grama dvojbe.
Za početak, mijenja uobičajene načine rada jer prekida standardne trenažne cikluse i uvodi nove varijable. A onda dolazimo do toga da kondicijski treneri u klubovima imaju sasvim drugačije interese od kondicijskih trenera u reprezentacijama. Jedni žele igrače dugoročno spremne za proljetni dio sezone u kojem se igraju ključne utakmice u Ligi prvaka i domaćim utakmicama, dok drugi žele tempirati skok forme u kratkom periodu na početku prosinca. A interesi jednih i drugih često se ne poklapaju s interesom igrača.
U ligama poput HNL-a stanje je djelomično pod kontrolom. Marko Livaja, Bruno Petković, Dominik Livaković, Ivica Ivušić, Josip Šutalo i Mislav Oršić imat će period u kojem će se moći regenerirati nakon Svjetskog prvenstva. Ostali igrači — zapravo, ogromna većina njih jer veliki dio HNL-a ne igra u reprezentacijama — imat će dozu odmora kakvu preko ljeta možda nisu imali i dovoljno vremena za potpune pripreme prije nego što se krajem siječnja nastavi prvenstvo.
Problem je s ligama poput Premier lige koja će se nastaviti već dan nakon Božića tradicionalnim Boxing Dayom ili onima poput La Lige koje nastavljaju na Staru godinu.
Nije da vrhunski igrači nisu navikli na to. Finale Svjetskog prvenstva u Moskvi bila je 71. utakmica te sezone za Ivana Rakitića. Tempo u Barceloni spojio se s velikim natjecanjem i Rakitić je u prosjeku odigravao gotovo dvije utakmice tjedno. Tempo je naprosto sulud. Pauze između sezona se skraćuju, trpaju se dodatna natjecanja i dodatne utakmice. Klubovi idu na turneje po Aziji i Americi, UEFA i FIFA konstruiraju Lige nacija i Finalissime, savezi izdvajaju završnice kupova koje igraju gdje god im se plati više, kao što su te već napravili Talijani i Španjolci. Postoji potreba za nogometom; svi, uključujući nas ovdje, žele gledati što više nogometa i spremni su na ovaj ili onaj način dati novac, a nogometna industrija ne propušta taj novac uzeti, razvlačeći mogućnosti igrača do krajnjih granica.
Ali postoji razlika između dodavanja još tri ili četiri utakmice na ionako pretrpan raspored i ubacivanja turnira mimo svih poluga koje štite igrače od ozljeda i pada u formi. Stvari nisu jednako opasne; jedno razvlači poznate granice, a drugo stvara diskontinuitet i potpuno nove uvjete.
Na kraju krajeva, za pronaći praktičan primjer natjecanja usred sezone ne treba se vratiti daleko u prošlost.
Mohamed Salah je igrač koji je jako dobro treniran i rijetko ozlijeđen. U četiri i pol sezone prije prošlosezonskog izdanja Afričkog kupa nacija zbog ozljede je propustio samo četiri Liverpoolove prvenstvene utakmice, a jedna od njih je bila zbog koronavirusa. Na AFCON je otišao u odličnoj formi, u prvom dijelu sezone je odigrao 20 utakmica uz 16 golova i 10 asistencija. Statistike duela, driblinga i točnosti dodavanja bile su mu na najvišim razinama od dolaska u Premier ligu i naprosto je dominirao.
Kad se vratio natrag, više nije bio ni blizu te razine. Nije da je bio previše ozlijeđen; propustio je samo jednu utakmicu Premier lige i još je u jednoj nakon toga ušao s klupe jer nije bio dovoljno oporavljen, što nije dramatično. Ali u 15 odigranih utakmica je zabio sedam golova i dodao tri asistencije, uz ozbiljan pad u uspješnosti duela, driblinga i točnosti dodavanja. Ne radi se o tome da je Salah na Kupu nacija odigrao sedam utakmica u mjesec dana. Slično bi odigrao i u Liverpoolu, možda koju manje jer bi ga Jürgen Klopp poštedio u nekom od kupova koji se u Engleskoj igraju početkom godine. Salah bi ionako igrao nogomet u enormnim količinama, ali u reprezentaciji je mjesec dana trenirao pod drugom metodologijom i to se osjetilo nakon njegova povratka u klub.
To je onaj dio priče da kondicijski trener u klubu i kondicijski trener u reprezentaciji imaju različite zadatke. Jednom su u fokusu klupski ciljevi, drugom taj mjesec dana reprezentativnog natjecanja, a sam igrač je sporedan. I jednom i drugom je cilj da se igrač ne ozljedi, ali tu staje priča o dobrobiti igrača. Prilično je izvjesno da će drugi dio sezone biti prošaran ozljedama i barem malim padom forme koju je teško uhvatiti u natjecateljskom ciklusu. Salah iz prošle sezone je najbolji primjer, ali gotovo svi igrači koji su igrali završnicu Kupa nacija imali su bolji prvi dio sezone od drugoga.
Luki Modriću je 37 godina, od finala Lige prvaka odigrao je 13 utakmica u La Ligi, četiri u Ligi prvaka, dvije u kupovima i još šest u reprezentaciji. Samo 12 dana nakon finala Svjetskog prvenstva Real Madrid igra protiv u gostima kod Valladolida u La Ligi.
Stvari su tu vrlo precizne. Prošle sezone, u kontekstu odigranog Europskog prvenstva preko ljeta, AFCON-a u siječnju i akumuliranog umora od naguranog završetka Covid sezone, ozljede su u ligama Petice skočile za više od 20 posto u odnosu na prosjek kad je kalendar bio donekle normalan i, još važnije, standardiziran. Najveće je probleme imala Premier liga, a najmanje Ligue 1, koja nikad nije odigrala nastavak prekinutog prvenstva. Zašto? Zato jer je manji problem pripremiti igrače u nekom standardnom rasporedu koji uključuje sezonu, pa odmor, pa novu sezonu, sve da je unutar tog odmora reprezentacija i veliko natjecanje.
Prosječnom su navijaču ovo apstraktne teme i vjerojatno vrlo dosadne, ali su važne i možda ih je najjednostavnije opisati kao različite cikluse forme u kojima je potrebno samo malo prilagodbe da ih se poveže jer se mogu nasloniti jedan na drugoga. Uz moderne dijagnostičke metode i GPS-ove nekako se održava ravnoteža klupskog i reprezentativnog, tako da posljedice nisu prevelike. Stvari se drastično kompliciraju kad jedan ciklus prekida drugi koji nije ni blizu dovršen, a kompliciraju se na račun igrača.
Ali u jurnjavi za novcem koji nogomet generira, koga je još briga za igrače i njihovo zdravlje?
