Jednom je prilikom Oliver Kahn gostovao na ZDF-u i na pitanje o svojim temperamentnim reakcijama prema suigračima i suparnicima odgovorio da drugačije ne može reagirati. Vratari imaju ogroman potencijal biti heroji svojih momčadi i to nudi veliko ispunjenje koje želi proslaviti, ali Kahn je svaki gol koji njegova momčad primi shvaćao kao osobnu uvredu.Varirao je između najsretnijeg čovjeka na svijetu koji želi slaviti svoj uspjeh s momčadi i čovjeka koji je ljut na suigrače jer su ga iznevjerili onog trenutka kada su suparniku dopustili gol kojeg je tumačio kao provokaciju na privatnoj razini. Sredine ne da nije bilo, nego je Kahn nije htio ni prihvatiti; za njega je vratarski posao bio najbolji ili najgori na svijetu.
Vratari imaju specifičnu ulogu u nogometnoj momčadi. Puno je toga napisano o njihovoj usamljenosti i životu u konstantnom okruženju, ali teško će netko to opisati bolje od Kahna. Na kraju se sve svede na to da je primio gol. On. Svaki gol je uvreda njemu osobno, jer može pogriješiti stoper, bek ili zadnji vezni, ali golman je taj koji u konačnici nije obranio udarac i koji mora izvaditi loptu iz mreže.
Dominiku Livakoviću često nedostaje temperamenta zbog kojeg će svi na njegovom licu vidjeti da je primljeni gol shvatio kao osobnu uvredu. Drugačije doživljava situacije i drugačije pokazuje emocije.
Međutim, Livaković je u Kataru pokazao drugu stranu vratarskog posla, onu u kojoj vratar ima moć sam samcat nositi svoju momčad i preuzeti ulogu junaka. To je bilo vidljivo u dva raspucavanja u kojima je bio apsolutni junak, ali možda je i najbolja demonstracija Livakovićeva junaštva bila utakmica protiv Brazila. Tu je letio na krilima samopouzdanja i glavni je razlog zašto se Hrvatska dokopala penala. U raspucavanju je ponovo briljirao, ali još impresivnije je bilo što je skinuo 11 lopti koje su išle unutar okvira gola.
Idući bi korak za Livakovića bi trebao biti klub iz liga Petice. Tržište mu ne ide na ruku
Kada se iz neke daljnje budućnosti bude gledalo na nogometnu 2022., jasno je da će u prvom planu bio Lionel Messi i njegovo osvajanje Svjetskog prvenstva. Iz perspektive hrvatske reprezentacije, 2022. je obilježio Dominik Livaković. Ne znači to da je bio najbolji igrač niti da je odradio najviše, ali njegove su obrane u Kataru bile najupečatljiviji detalji i još jedan dokaz da vratari imaju ogroman potencijal biti heroji.
Tu se postavlja logično pitanje: što je idući korak za Livakovića?
Iza sebe ima 275 utakmica u HNL-u i pet puta je bio prvak. S Dinamom je osvojio još i dva Kupa, skupio je ukupno 70 europskih nastupa, od čega je 16 utakmica u grupnoj fazi Lige prvaka, a dosadašnju fazu karijere je okrunio brončanom medaljom na Svjetskom prvenstvu. Kada podvučete crtu, jasno je da Livakoviću na ovoj razini nije ostalo puno izazova. Za nekoliko dana će napuniti 28 godina, a kada imate toliko uspjeha na istoj razini, u nekom trenutku mora doći do pada motivacije i barem blage stagnacije. Isto tako, jasno je da ne postoji bolji tajming da prijeđe na višu razinu od ovoga, nakon što je pred očima cijelog svijeta naslagao impresivne predstave. Postao je heroj, a Svjetsko prvenstvo slaže najbolje narative.
Jedini je problem u tome što je Livaković golman, a tržište ima svoje zakonitosti.
Ove su sezone samo četvorica vratara prodana za više od 10 milijuna eura. Lazio je Granadi platio točno toliko za Luísa Maximiana, Newcastle je dao 11,5 milijuna Burnleyju za Nicka Popea, Pau López je prešao iz Rome u Marseille za 12 milijuna, a rekorder je Gavin Bazunu za kojeg je Southampton Manchester Cityju dao 14 milijuna. Za usporedbu, ove je sezone prema Transfermarktovim podacima za iznos veći od 10 milijuna prodano 29 stopera. Osim toga, sklopljena su 34 posla u kojima su centralni napadači prodani za više od 10 milijuna eura, a bilo je 44 takvih veznih igrača.
Stoji argument da momčad u početnoj postavi može imati dvojicu ili trojicu stopera, a samo jednog golmana i da je logično da ima više transfera stopera nego golmana. Ali isto tako, u prvih 11 može biti samo jedno lijevo krilo, pa su ove sezone za cijenu veću od 10 milijuna eura svejedno prodana čak 22 igrača kojima je primarna pozicija na lijevom krilu. Stvari naprosto tako funkcioniraju. Postoje standardni okviri za pozicije i tu je vrlo malo amplituda od godine do godine. Ako uzmemo transfere s odštetom većom od 10 milijuna eura, prošle je sezone otišlo 26 stopera, 29 centralnih napadača i 42 vezna igrača, što su vrlo slične brojke kao i ove sezone. Istovremeno, prodano su petorica golmana skupljih od 10 milijuna eura.
Da je Livaković stoper ili lijevo krilo, vrlo vjerojatno bi već ranije napravio inozemni transfer. Ovako ima objektivna ograničenja.
Za početak, ne samo da ne postoji baš toliko puno klubova koji su spremni dati desetak milijuna eura za golmana, nego ni ne postoji baš toliko puno klubova u koje bi Livaković pristao otići. Ako iz priče eliminiramo engleske klubove, vrlo su rijetki oni koji su spremni vrataru dati plaću koja bi Livakoviću bila osjetna povišica. U Dinamu igra Ligu prvaka, ima jako pristojne financijske uvjete i zapravo postoji samo 25 ili 30 klubova na svijetu koji bi u ovom trenutku za Livakovića bili iskorak.
Tih 30-ak klubova pokazuje određene obrasce u funkcioniranju. S jedne strane imaš nekoga poput Liverpoola i Real Madrida koji će kupiti vratara kao gotov proizvod, ali očekuju da taj vratar bude savršen što Livaković, realno, nije — jer uz fantastične vještine branjenja udaraca ima probleme u izlascima s linije i kontroli prostora ispred sebe. S druge strane, većinom se uzimaju mlađi vratari s visokim potencijalom koji se još treba do kraja razviti, ali kad se razvije, onda je vratarska pozicija dugoročno pokrivena. Ni tu se Livaković do kraja ne uklapa jer 28 godina nije puno, ali nije ni malo u kontekstu u kojem je Barcelona dovela Marc-Andréa ter Stegena, Paris Saint-Germain Gianluigija Donnarummu ili Atlético Madrid Jana Oblaka.
Ona treća grupacija klubova, vjerojatno najuža i najmanje atraktivna među ovih 30 klubova, traži prvog vratara sad i odmah. Tu je Livakovićeva šansa, ali tu je problem što nekakav Fulham za tri i pol milijuna eura može dobiti Bernda Lena koji je samo dvije godine stariji od Livakovića, a ima 233 utakmice u Bundesligi i 115 utakmica u Premier ligi.
Dakle, idući bi korak za Livakovića trebao biti klub iz liga Petice. To će biti iduća razina razvoja na kojoj neće imati zonu komfora koju ima u Dinamu i koja će ga možda natjerati na popravljanje mana u igri koje vuče za sobom. I sasvim je sigurno da Livaković ima kvalitetu za igru na toj razini. A ima i potencijal za biti još bolji kada ga na to situacija natjera, što u Dinamu, realno gledajući, ima samo u europskim utakmicama.
Tržište mu ne ide na ruku. Livaković je obilježio put Hrvatske do brončane medalje na Svjetskom prvenstvu i prometnuo se u heroja, ali idući korak u klupskoj razini još uvijek ostaje nejasan jer golmanski je posao najbolji i najgori na svijetu.
