Niti mjesec dana kasnije, Liverpool je čekao utakmicu protiv Tottenhama s imperativom pobjede kako se sve ne bi raspalo. U tih 27 dana, Kloppova momčad je pala na peto mjesto, a onih sedam bodova viška u odnosu na City se pretvorilo u sedam bodova zaostatka.

Kronologija preokreta je jasna. Prvo, City je odradio dvije zaostale utakmice i upao je u ritam u kojem je počeo gaziti suparnike. U siječnju je City odradio pet prvenstvenih utakmica i upisao pet čistih pobjeda; primio je jedan gol i utrpao 15 komada, a usto je još upisao tri pobjede u kupovima. Ukupno je u siječnju — koji još nije gotov, jer mu je ostala utakmica protiv Sheffield Uniteda — City odradio osam utakmica i upisao osam pobjeda, postigavši 23 i primivši samo dva gola. S druge strane, Cityjev skok se poklopio s Liverpoolovom krizom. Od 19. prosinca kada je Liverpool nalupao Crystal Palace 7:0, Redsi su odigrali pet prvenstvenih utakmica, skupivši tri remija i dva poraza. Još gore, u tih pet utakmica su zabili jedan jedini gol.

Paradoks je u tome da, što je momčad bliža svom optimumu i što je više iskorištavala potencijale, to joj ova pandemijska situacija teže pada

Ali prije nego se zapitamo zašto su došli u takvo stanje, prvo pitanje je — što se zapravo dogodilo?

Ništa. Odnosno, ništa posebno. Možda bi najlakše bilo reći da je to takva godina.

Prošle sezone Liverpool je u Premier ligi davao 2,24 gola po utakmici i završio je kao prvi. Pretprošle je bio drugi i imao je na kontu 2,34 gola po utakmici, onu prije bio četvrti s 2,21, a onu još prije je isto tako bio četvrti uz 2,16 postignutih golova po utakmici. Shvatili ste poantu – obrana je mogla varirati i s njom je varirao plasman, ali napad je bio konstantan. Što god se događalo na terenu, Klopp je uvijek mogao računati da će napad odraditi svoje. Sad se dogodila situacija da je taj napad — u dlaku isti kao sve te četiri godine, još dodatno pojačan dolaskom Dioga Jote — zaštekao.

Ista stvar se dogodila i Manchester Cityju, koji generalno daje nešto više golova od Liverpoola; u dvije od triju prošlih sezona City je napucao preko 100 golova, a u jednoj je došao do 95. Ove sezone se dogodila situacija da u šest uzastopnih prvenstvenih utakmica kroz listopad i studeni nije zabio više od jednog gola. Udario u dno amplitude, a sad je ponovo na vrhu — takva je godina. Kako se oporavio City, tako će se oporaviti i Liverpool. Uostalom, dobio je Tottenham, napadači su utrpali tri gola momčadi Joséa Mourinha i Liverpool se stabilizirao u trenutku kad je trend bio iznimno negativan.

“Klopp je vjerojatno najbolji trener na svijetu u kreiranju momčadi koje napadaju zadnju liniju s puno igrača”, objasnio je jednom Pep Guardiola što Kloppov Liverpool čini posebnim. “Njegove momčadi imaju nevjerojatan intenzitet s loptom i bez nje, mogu te napasti s toliko igrača iz gotovo svakog dijela terena. To izgleda lagano, pošalješ igrače u napad i gotovo. Ali nije lagano, ne bez da izgubiš stabilnost u obrani.”

Sastavni dio takve igre je bio Virgil van Dijk. Brz, suludo brz za stopera i može držati zadnju liniju toliko visoko da bez ikakvih problema stvara uvjete da momčad ostane kompaktna. Dok je on natrag i dok drži liniju na centru, Liverpoolova prednja trojka može igrati slobodno i s loptom i bez nje jer zna da joj vezna linija drži leđa; a leđa veznoj drži obrambena linija, koja je pozicionirana iznimno visoko.

Kod takve strategije sa zadnjom linijom najveća je opasnost da je suparnik odluči prebaciti dugom loptom, što i dalje ostaje Bayernov najveći problem pod Hans-Dieterom Flickom. Međutim, Klopp nema toliko problema s tim jer Van Dijk nije samo brz da može pokrivati dubinske lopte; on je fantastičan u zračnim duelima koje dobiva s gotovo 80 posto uspješnosti. Van Dijk nije samo sjajan stoper, on Kloppovu Liverpoolu nosi dodatnu dimenziju u napadu jer stvara uvjete u kojem Liverpool može napasti suparnika s mnogo igrača i to iz gotovo svakog dijela terena.

Otkako njega nema na terenu — a i kad su van stroja Joël Matip i Joe Gomez — Klopp je izgubio sidro koje je držalo momčad i mora improvizirati.

Obično trojica veznjaka ostaju relativno duboko i ne dolaze u završnicu, ne driblaju i jako rijetko pucaju, ali oni nadopunjavaju Van Dijka i s njima je momčad kompaktna. Njihova energija i snaga u duelu osnova su za konstantno osvajanje lopti i podizanje volumena napada i broja prilika kojim se puni prednja trojka, a to da ne idu visoko i da ostaju relativno blizu jedan drugome oslobađa bočne igrače, koji obojica mogu otići visoko i dati dimenziju napadu bez straha da će ih suparnik iskontrirati — jer Fabinho, Jordan Henderson i Georginio Wijnaldum čuvaju čitavu širinu terena, a njihova leđa čuva Van Dijk. Thiago Alcântara je sjajan nogometaš i genijalac na terenu, ali nije takav profil na kojem je počivala Liverpoolova sposobnost da napadne s hrpom igrača iz svih smjerova.

Napadači su ostali isti, variraju u formi malo gore ili malo dolje, ali su isti. Promijenio se kontekst igre, promijenili su se uvjeti koje su stvarali oni iza njih; dijelom Van Dijk koji je ozlijeđen, dijelom Henderson i Fabinho koji igraju u obrani.

Navijače konteksti obično ne zanimaju. Nakon što je Liverpool prošli tjedan izgubio protiv Burnleyja, na jednoj od onih Liverpool Hrvatska/Croatia/Balkan/Alpe-Dunav-Jadran stranica na Facebooku je generalni stav bio kako je ova momčad zapravo limitirana i kako treba nekoliko pravih pojačanja.

Finale Europske lige, pa onda finale Lige prvaka dvije godine zaredom. Dva prvenstva u kojima je Liverpool osvojio po 100 bodova.

Limitiran.

Sezona je takva. Od samih priprema u Austriji koje su bile suludo kratke, a onda su još krenule po zlu s pozitivnim nalazima; od financijskih okvira koji onemogućuju kupovanje igrača koji bi mogli uskočiti u prvi sastav i donijeti individualnu kvalitetu; od ozljeda; od suludih rezultata koje se dogode i amplituda u formi.

Paradoks je u tome da, što je momčad bliža svom optimumu i što je više iskorištavala potencijale, to joj ova pandemijska situacija teže pada. To je otprilike kao Ferrari u kojeg ne možete ulijevati Eurosuper 95 niti ga možete voziti po rupama na cesti. Možete, ali od lošeg goriva će raditi lošije, a od loše ceste će se raspasti za par tisuća kilometara i nikad nećete dobiti ono najbolje od takvog auta. S druge strane, kad kupite Ladu Nivu, u nju možete točiti što hoćete i voziti je gdje hoćete — razlika između najboljeg i najlošijeg je zanemariva.

Nije dominantan kao prošle godine, gorivo je nečisto, cesta je loša i Klopp je nervozan. Ali Liverpool je još uvijek tu, a sezona je takva da bi bio sve i da nije pobijedio Tottenham.