Topnički dnevnici

Najlakši posao u HNL-u

Goran Tomić dokazao se kao jedan od najboljih trenera domaće lige

Kada je profesor Tomislav Globan istraživao anomalije u hrvatskom nogometu, prikupio je podatke o svim utakmicama koje su odigrane u povijesti HNL-a. Nakon što je završio s obradom svake pojedine utakmice i izračunao vjerojatnosti pobjede svake od momčadi, s Edom Jägersom je rezultate istraživanja objavio početkom 2018. u američkom znanstvenom časopisu Contemporary Economic Policy.

Jedan od zaključaka do kojih je Globan u svom radu došao bio je taj da je Osijek iz nekog nepoznatog razloga loš protiv Intera. Elo bodovi i snaga kluba u svakom od njihovih međusobnih susreta sugeriraju da bi Osijek trebao osvojiti više bodova nego što je zapravo osvojio kada je s druge strane bio Inter Zaprešić.

Međutim, nitko nije toliko neočekivano loš kao Lokomotiva protiv GNK Dinama.

Prema Globanovim izračunima, vjerojatnost za takav rezultatski podbačaj kakav je Lokomotiva imala protiv Dinama u razdoblju od 2009. sve do 2016., koja je bila zaključna u prikupljanju podataka, iznosi svega 0,003 posto. Matematički je veća vjerojatnost da Božidara Šikića pogodi grom nego da će klub koji on vodi imati tako loš niz rezultata protiv Dinama. Zapravo, grom je imao dva i pol puta veću šansu.

Tomić je shvatio da neće dobiti poziv u Dinamo i odabrao je Kinu, a s tim HNL nije izgubio samo najdugovječnijeg, nego i jednog od najboljih trenera lige

U međuvremenu su se stvari ponešto promijenile. Ne za puno, jer disperzija bodova u tom razdoblju je i dalje debelo na strani Dinama, ali se pojavio Goran Tomić koji je postao prvi Lokomotivin trener koji je pobijedio Dinamo u HNL-u.

Nema potrebe okolišati, Lokomotiva je Dinamov servis u prvoj ligi i to ne vidi samo onaj tko se baš bezobrazno želi praviti ludim. Pokazala je to i prošla sezona kada je pola momčadi s Kajzerice preselilo u Maksimir. To Tomićev mandat čini teškim za evaluaciju. Jasno je da je riječ o dobrom treneru, ali pravo pitanje je koliko zapravo dobrom, jer toliko je posebnih okolnosti koji posao trenera Lokomotive čine drugačijim od svih ostalih poslova u ligi.

“U Kini i općenito u azijskim zemljama je puno teže raditi”, ispričao je Tomić iskustvo s početka karijere u razgovoru s Markom Jerlekovićem za Net.hr. “Ja smatram svojim osobnim uspjehom što sam izdržao pet sezona u Kini. U tim zemljama se ne dopušta kiks, tamo vrlo brzo potroše trenera nakon nekoliko loših rezultata. To je bilo moje trenersko odrastanje, zanat sam ispekao u Kini i to me izgradilo kao trenera.”

U Lokomotivi nije bilo tako. Iz te perspektive je to najlakši posao u HNL-u, jer nema nimalo pritiska na trenera. Od studenog 2018. do kraja pretprošle sezone, Tomić je Lokomotivu vodio u 24 utakmice. U tom razdoblju je upisao četiri pobjede; gubio je redom, prosipao je bodove i nije se dogodilo apsolutno ništa. U svim drugim klubovima, čak i u onim koji se bore za opstanak, trener ne bi preživio niz u kojem 11 utakmica ima samo jednu pobjedu. Tomić je izdržao nešto više od tri godine i u trenutku kada je napustio klupu bio je najdugovječniji trener 1. HNL. Njegov primarni zadatak u Lokomotivi je bio razvijati igrače. U momčadi je imao Luku Ivanušeca koji je već jednom nogom bio u Dinamu, ali tu su bili i Lirim Kastrati, Kristijan Jakić, Myrto Uzuni, Fran Karačić, Marko Tolić i ostatak ekipe. Kad je to uspio, pobjede su počele dolaziti same od sebe.

Jedna od najvećih laži u nogometu jest ona da je rezultat jedino mjerilo.

Rezultat je posljedica, ne može stajati sama za sebe jer je zbroj različitih faktora koji utječu na konačni ishod. Želite li rezultat, morate razvijati igrače i sagraditi igru. Ne može se raditi na rezultatu. Ne postoji trening za pobjedu, neka vježba na kojoj ćete raditi rezultat, jer do njega se dolazi postupnim popravljanjem svega što se treba popraviti. Ukratko, ako hoćete rezultat, prvo morate stvoriti preduvjete.

Tomić je to radio. Konstantno je razvijao igrače kroz to što im je davao taktički okvir na koji su se mogli osloniti. Njegova momčad je imala glavu i rep, jasan smisao igre i mehanizme u kojima su igrači ponekad mogli olakšati sebi i odigrati bez puno razmišljanja, napamet i po nekoj inerciji kako bi sakrili da u tom trenutku oni sami nemaju rješenje.

Zašto je onda Lokomotiva toliko varirala? Zašto je Tomić bio i drugi u prvenstvu, ali zašto je dvaput bio u situaciji da polusezone završava u borbi za opstanak? Odgovor je jednostavan: zato što u većem dijelu tog perioda u kojem je gubio utakmice nije ni imao momčad, nego je krpao kadar i stvarao igrače koji će sutra preuzeti svoju poziciju.

Ako usporedimo momčad s kojom je Tomić prošle sezone osvojio drugo mjesto pobijedivši Osijek u zadnjem kolu prvenstva, od početne postave se danas u klubu nalaze točno četvorica igrača — trojica, sad kad je Denis Kolinger dovršio svoj transfer u Dansku. Lokomotiva je kolodvor na kojem se igrači izmjenjuju u hordama i potrebno je neko vrijeme da se stvari poslože i da dođe do nečega s čim trener može raditi.

U tom kontekstu je Tomićev posao u Lokomotivi bio jedan od najtežih. Da, nije imao pritiska na sebi i mogao je računati da će mu doći igrač kojeg treba na posudbu, ali svako toliko je morao početi ispočetka; okrenuti novi list i ponovo krenuti u izgradnju. Morao je prvo uzeti novi set igrača i oblikovati ih u cigle, a onda je s tim ciglama krenuo graditi igru. Kad je taj proces bio gotov, dogodio se rezultat.

Zapravo, Tomićev mandat na klupi Lokomotive je savršeni sažetak onoga što Lokomotiva u svojoj suštini zapravo i jest. On je imao dva rezultatski jako loša razdoblja u kojima se nije mogao sastaviti s dobrim rezultatom i za koje nikoga nije bilo briga. Između njih je osvojio drugo mjesto i pokazao koliko je talentiran trener; što kroz razvoj mladih igrača, što kroz razvijanje efikasnog modela igre. Okolnosti su varirale, ali Tomić je ostao konstantno jedan od najboljih trenera lige.

Koliko je onda Tomić dobar trener i je li Dinamo napravio jednaku grešku kao s Uzunijem — je li opet uzeo sve iz Lokomotive, a pustio najbitnijeg?

Nogomet je vjerna preslika života, a ključna stvar kako bismo izbjegli frustracije u životu jest ispravno odrediti očekivanja. Postavite li ljestvicu očekivanja prenisko, živjet ćete neispunjen mediokritetski život koji možda ne donosi pritisak, ali ne nudi niti neku svrhu osim preživljavanja. I s vremenom ćete odsklizati u frustraciju jer ćete shvatiti da ste mogli više. Postavite li ljestvicu očekivanja previsoko, otvarate si vrata nestrpljivosti i neracionalnosti koje će vašu svrhu učiniti nedostižnom zbog ishitrenosti odluka koje donosite, i ishod će biti isti. Dakle, u životu — a samim time i u nogometu — naći realnost znači omogućiti sebi najbolje šanse za uspjeh.

Iz Dinamove perspektive, Tomićev odlazak u Kinu trenutno nije problem. Slučaj Uzuni se mogao ponoviti da je Tomić čekajući ponudu iz Maksimira otišao u Hajduk, Rijeku ili Osijek, odakle može eventualno nauditi Dinamovim ambicijama i rezultatima. Iz Kine se to ne može ni teoretski dogoditi, a o trošku propuštene prilike ionako malo tko razmišlja.

S druge strane, Tomić je našao svoju realnost. Shvatio je da neće dobiti poziv u Dinamo jer, ako ga nije dobio kad je došao Igor Jovićević i ako ga nije dobio kada je Jovićević otišao, onda ga vjerojatno uopće neće ni dobiti. Odabrao je Kinu, a s tim HNL nije izgubio samo najdugovječnijeg, nego i jednog od najboljih trenera lige.

Doduše, trenera koji je radio najlakši posao u HNL-u, ali ga je u kontinuitetu radio jako dobro.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.