Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Nemir

Što se događa s Kovačevim Bayernom?

U utorak, nakon utakmice protiv Ajaxa koja je već treća u nizu u kojoj Bayern nije pobijedio, reporteri su fotografirali Jamesa Rodrígueza  na izlazu iz Allianz Arene samo 11 minuta nakon što je sudac poslao momčadi u svlačionicu. Zvuči pomalo nevjerojatno, ali  zaista mu je trebalo samo 11 minuta da izađe s terena, otušira se, presvuče i izjuri prema svom autu. I takav potez pokazuje frustraciju jasnije nego bi ikakve riječi to mogle dočarati.

Ali James — koji je, prije rekordnog tuširanja, odigrao tek 28 minuta protiv Ajaxa — nije jedini problem s kojim se Niko Kovač mora suočiti. Kako izvještava Bild, lista nezadovoljnih je prilično duga. Sandro Wagner, Niklas Süle, Leon Goretzka, Serge Gnabry, Mats Hummels, Javi Martínez, Arjen Robben. Sve njih skupa muči jedno te isti problem: Kovačeva odluka o konstantnom rotiranju.

I ne muči samo njih, jer Kovač je dobio vrlo jasnu poruku sa samog vrha, svoju pravu dobrodošlicu u Bayern. Jer, osim izazova u nošenju s egom, Kovač u Bayernu ima imperativ konstantnog pobjeđivanja. Bez bodova i trofeja, nema ni podrške iz kluba.

“Bilo je mnogo rotacija u posljednje vrijeme, a sve od tada nešto je pogrešno s nama, ne igramo dobro”, izjavio je Bayernov predsjednik Uli Hoeneß poslije zadnjeg kiksa. “To je trenerova stvar. Na kraju, on je taj koji stavlja glavu na panj zbog svojih odluka.”

James je posljedice takvih rotacija najbolje osjetio na vlastitoj koži. On u eri Nike Kovača još nikako nije odigrao svih 90 minuta utakmice, a nakon što je protiv Schalkea riješio utakmicu golom i asistencijom, iduću utakmicu protiv Augsburga je presjedio na klupi. Umjesto da jedan od ključnih igrača uhvati formu i zajaše valove samopouzdanje, trener ga je ohladio na klupi — i očito pogriješio jer nije osvojio bodove, a to je Bayernu najvažnije.

Javi Martínez je protiv Hoffenheima imao odličnu utakmicu u kojoj je dobio 7/9 duela, otklonio tri opasnosti, blokirao udarac, presjekao dvije i oduzeo startom još dvije lopte, a bio je dobar i u distribuciji lopte s 91 posto točnosti dodavanja, 4/4 točne duge lopte i jednim ključnim dodavanjem, bez izgubljene lopte. Iduće kolo Kovač mu nije dao niti minutu, a protiv Schalkea je ušao tek s klupe.

Pitanje samih rotacija je stvarno banalno. Ali pitanje hijerarhije nikako nije

Igrači kao što su James i Martínez, ali i Hummels koji je igrao u samo tri od šest bundesligaških kola, nezadovoljni su jer im ovakav sustav raspodjele minutaže naprosto ne nudi šansu da uhvate ritam i pokažu superiornost svog talenta. Frustrirani su jer su u novoj situaciji u kojoj se ne snalaze i koja im uzrokuje nemir.

Za pretpostaviti je kako je u pozadini Kovačeve odluke želja da stvori uvjete za pozitivnu konkurenciju unutar momčadi. Rotirati ovako rano u sezoni radi odmora naprosto nema potrebe, tim više što Bundesliga ima veliku zimsku pauzu, a Bayern ima ogromnu širinu kadra u usporedbi s konkurencijom. Ispada da su Kovačevom odlukom najviše profitirali Gnabry i Süle, jedni od onih koji su u drugim klubovima bili udarne igle, a u Bayernu su na marginama i sad su dobili priliku doći do minutaže. Gnabry je igrao u svim ligaškim utakmicama osim u prvom kolu kad je bio nedostupan zbog ozljede, a Süle je u suštini najstandardniji stoper u klubu.

Međutim, i oni spadaju u grupu nezadovoljnih. A kad imate nezadovoljne igrače, pad igre i rezultata je sasvim očekivan.

Daniel Longman, Jay Stock i Jonathan Wells su proveli istraživanje u kojem su uzeli 62 muška veslača sa Sveučilišta Cambridge, 62 ispitanika koji su u vrhunskoj fizičkoj formi s natprosječnim intelektualnim kapacitetom.

Prvi zadatak koji su ispitivači stavili pred njih je bio tri minute veslanja s maksimalnim intenzitetom i na kraju su zabilježili obavljenu količinu rada. U drugom pokusu, na ekranu ispred njih istraživači su im u bljeskovima pokazivali 75 riječi koje su ispitanici morali zapamtiti. Suština istraživanja se pokazala u trećem pokusu. Istraživači su ispitanicima dali da istovremeno veslaju i da pamte riječi koje su bile prikazivane na ekranu ispred njih. Naravno, oba rezultata su doživjela pad i ispitanici su očekivano odveslali nešto manje metara i zapamtili nešto manje riječi.

Međutim, pad nije bio linearan. Ispitanici su pokazali čak 25 posto veći pad u fizičkoj izvedbi u odnosu na mentalni kapacitet, što je sasvim suprotno hipotezi istraživača da će slabije pamtiti zbog fizičkog napora.

Stvari su jednostavne — tijelo i um nisu odvojeni sustavi, a um u tom odnosu uvijek ima prednost. Ljudsko tijelo je naprosto tako konstruirano da je mozak prioritet. Veslači nisu prešli manje metara jer su im mišići bili umorni, bili su jednako odmorni i fizički spremni kao i na prvom pokušaju. Isto tako, veslači su trenirani godinama i veslanje je pokret koji je zapisan u njihovoj mišićnoj memoriji; oni veslaju bez da misle o tome, tako da ih nije omeo kognitivni dio ispitivanja na kojeg su bili koncentrirani. Toliki neočekivani pad u količini odveslanih metara se dogodio jer je nemir u glavi utjecalo na kvalitetu izvedbe.

Bayernovi igrači sada imaju taj nemir koji im utječe na kvalitetu izvedbe i to je veliki problem za Niku Kovača.

Igrači su navikli na neku hijerarhiju, odnos snaga u kojem znaju koja je njihova pozicija i što moraju raditi kako bi se popeli stepenicu iznad. Ovoliko rotiranja uništava tu hijerarhiju, poništava odnos snaga koji je igračima poznat i unosi nemir s kojim se ne mogu nositi. Jer jasno je zbog čega James ili Hummels nisu zadovoljni time što sjede na klupi, ali kako onda objasniti da su i Gnabry i Süle isto tako nezadovoljni? I zbog čega svi skupa igraju loše?

Odgovor su dali Longman, Stock i Wells. Ako u Bayernu vlada nemir, onda je pad — čak i u onim aktivnostima koje su treningom dovedene u fazu automatizma — očekivan.

Gnabry i Süle su nezadovoljni jer nemaju osjećaj da se mogu zaista nametnuti kao ozbiljne opcije. Iako redovito igraju, ispada da igraju po nekakvoj inerciji zbog toga što je na snazi politika rotacija i zapravo je sasvim svejedno kako igraju. Čak i da odigraju sasvim solidno, ionako će u idućoj utakmici trener opet rotirati gotovo po nasumičnom izboru i tako Kovačeva odluka o rotiranju ne samo da nema učinka, nego se vratila kao negativni utjecaj na apsolutno sve uključene u taj proces. Nije stvorio pozitivnu konkurenciju i neku napetost spremnosti, nego čisti nemir.

Pitanje samih rotacija i raspodjele minuta je stvarno banalno, tu svaki trener u svojoj odluci jednako može i ne mora biti u pravu. Na kraju krajeva, da je Bayern zabio samo jedan od svojih 20 udaraca u drugom poluvremenu protiv Herthe, stvari bi bile prilično drugačije i oko tri vezane utakmice bez pobjede ne treba raditi preveliku dramu.

Međutim, pitanje hijerarhije nikako nije banalno. I na terenu i u svlačionici, jasna hijerarhija je zalog mirnoće u izvedbi, a Niko Kovač to jako dobro zna. Ili bi barem to trebao znati s obzirom na igračku karijeru i činjenicu da je njegova glava na panju.