Topnički dnevnici

Neymar je fantastičan

Da, ponaša se kao budala i nezrelo derište, ali na terenu ubija

Nakon što je Erling Braut Håland zabio za 2:1 i Paris Saint-Germain izgubio prvu utakmicu osmine finala Lige prvaka, Presnel Kimpembe je krenuo prema korner zastavici kako bi pozdravio navijače koji su došli u Dortmund dati igračima podršku. Za njim su krenuli svi; nekoliko koraka iza njega je išao kapetan Thiago Silva i ostatak momčadi iza njega, svi do zadnjeg igrača s klupe.

Jedini koji nije ostao na terenu bio je Neymar.

Čim je Antonio Miguel Mateu Lahoz dao zvižduk za kraj utakmice, Neymar je odsprintao u svlačionicu ne želeći na travnjaku ostati niti sekunde duže nego je potrebno. Uostalom, nije ni bilo smisla da pozdravlja navijače kada je gol koji je zabio tu večer proslavio tako što se okrenuo prema korner zastavici prema kojoj je Kimpembe vodio momčad i stavio prst na usta da ih ušutka.

Bila je to njegova reakcija na zvižduke koje mu je dio navijača uputio na zagrijavanju i kod jednog lošeg pokušaja driblinga, a to je bio samo produžetak frustracija koje su navijači imali s Neymarom. Konstantno se govorilo o tome da napušta PSG, on je sam poticao te priče i javno govorio o svom nezadovoljstvu u klubu i želji da se vrati u Barcelonu. Često je bio ozlijeđen, propuštao je utakmice, a istu večer bi na Instagram stavljao slike noćnih provoda. Najviše od svega, bili su frustrirani jer PSG nikako nije mogao napraviti korak dalje u Ligi prvaka.

Kada s njega ogulite sve ono što vas živcira i ostavite samo čistog nogometaša, onda je Neymar apsolutno fantastičan

Za većinu igrača na svijetu bi imperativ osvajanja Lige prvaka bio nepravedno visoko postavljeno očekivanje. Za Neymara nije bio.

Paris Saint-Germain — odnosno, katarski fond koji ga je platio da bude promotor Svjetskog prvenstva, čime je tehnički sam otkupio svoju klauzulu u ugovoru i tako izbjegao Financijski fair play — Neymara je platio 222 milijuna eura, a doveo ga je s isključivim ciljem da vodi momčad u osvajanje Lige prvaka jer to je jedino što vlasnike PSG-a zanima. Najbolje to ilustrira činjenica da je, nakon što je PSG u ožujku ispao iz prošlosezonske Lige prvaka od Manchester Uniteda, prva sljedeća utakmica koju je šeik Tamim bin Hamad Al Thani uživo pogledao bila ona u Ligi prvaka pola godine kasnije protiv Real Madrida. To jasno govori o njegovim prioritetima; vlasnika ne zanimaju Nantes, Montpellier ili Bordeaux, jedino što za njega vrijedi je Liga prvaka, a to je cilj koji je stavio pred Neymara kad je iskrcao rekordnu odštetu za njega.

I za taj cilj je imao racionalne temelje. Neymar je te godine bio treći u glasanju za Zlatnu loptu, iza Cristiana Ronalda i Lionela Messija, godinu ranije je bio peti, a 2015. je osvojio Ligu prvaka i bio je treći. Dakle, PSG je platio igrača koji je bio prvi iza Ronalda i Messija; platio je igrača koji je upravo ulazio u svoje najbolje godine i bilo je logično očekivati da će takav igrač momčad koja je — prije onog epskog ispadanja od Barcelone u osmini finala — četiri uzastopne godine prije njegova dolaska igrala četvrtfinale Lige prvaka pogurati barem korak dalje, baš kao što će i on preuzeti titulu najboljeg igrača na svijetu kako bude sazrijevao, a ova dvojica budu padali.

Neymar to nije uspio.

Ne samo da nije napravio korak dalje, nego nakon što je on došao PSG više nije prošao niti u četvrtfinale Lige prvaka, što je bio standard prije njega, a poraz u Dortmundu je mirisao na još jedno ponavljanje istog scenarija i navijači su bili frustrirani.

Na kraju krajeva, i Neymar je bio frustriran jer nije dobio ono što je tražio na individualnoj razini. Jedan od temeljnih razloga zašto je napustio Barcelonu bio je da se dokaže, da se potvrdi kao glavni igrač momčadi. Bio je svjestan da to ne može biti u Barceloni dok god je Messi u njoj, znao je da ne može osvojiti Zlatnu loptu kao drugi igrač momčadi i odlučio je otići u PSG kako bi dobio platformu na kojoj može graditi svoj imidž i dobiti relevantnost u borbi za titulu najboljeg igrača na svijetu, što je od samog početka bila njegova ambicija po izlasku iz Messijeve sjene.

Dobrim dijelom je to povezano s momčadskim rezultatima, ali već prve godine u PSG-u Neymar je u glasovanju za Zlatnu loptu završio kao 12. na ljestvici, a prošle godine nije bio niti među 30 nominiranih za završni popis. Marquinhos, s kojim igra u klubu i reprezentaciji, bio je na popisu, mjesta se našlo za Joãa Félixa, Dušana Tadića i Kalidoua Koulibalyja, ali ne i za Neymara.

Postoje dva ključna razloga zašto se Neymarova slika u javnosti spustila toliko nisko.

Prvi je činjenica da igra u Ligue 1. Francuska liga je daleko najmanja u tržišnom od svih liga Petice; izaziva najmanje medijske pozornosti, ima najmanji UEFA koeficijent, ima najmanji marketinški potencijal i u svijetu se daleko najmanje gleda od svih liga Petice. Ukratko, Neymar je odlaskom u PSG sišao s pozornice obasjane reflektorima kakvu je imao u Barceloni i umjesto da pojača svoj imidž, na globalnoj nogometnoj sceni je postao manje relevantan jer su ga ljudi sve manje gledali. A kad su ga gledali, to je bilo u Ligi prvaka, gdje je PSG dvaput ispao u osmini finala.

Drugi razlog je to što se Neymar često ponaša kao budala kojoj nije stalo do nogometa. Pet godina zaredom Neymar nije igrao utakmice koje su padale oko 11. ožujka jer je tada slavio rođendan sestre Raffaele, a Mundo Deportivo je iz više izvora u Barceloni potvrdio kako je inzistirao da se u ugovor stavi klauzula po kojoj bi na taj datum bio slobodan i ne ovisio o dobroj volji nadređenih. Ili da ne bi morao skupljati idiotske kartone, poput onoga kada je u 87. minuti utakmice s Rayom Vallecanom pri rezultatu 5:1 onemogućavao suparnika da izvede prekid kako bi dobio žuti koji će ga suspendirati za utakmicu koja je padala na sestrin rođendan.

Francuski mediji su prenijeli kako Neymar u ugovoru s PSG-om ima novčane bonuse prema kojima dobije dodatni novac kad se pojavi na konferenciji za medije, marketinškim obavezama ili kad ruča s momčadi. Takav pristup nogometu, imidž nezrelog derišta uz koje idu sva pretjerivanja na terenu i manjak karaktera koji se prelijeva na ostatak momčadi, daje rezultat u kojem Neymar kod ljudi sigurno neće osvojiti titulu Mistera simpatičnosti i teško je očekivati da će ga javnost voljeti.

Međutim, sve to je i dalje sporedno jer ne odgovara na pitanje – koliko je Neymar zapravo dobar nogometaš?

Odgovor je: fantastičan.

Po podacima na WhoScoredu koje daje Opta, Messi ima 5,5 driblinga po utakmici u La Ligi. Iza njega je Adama Traoré s pet, a više od četiri po utakmici u ligama Petice još imaju samo Allan Saint-Maximin i Wilfried Zaha sa 4,7, odnosno 4,3. Neymar je uvjerljivo prvi u ligama Petice sa šest driblinga po utakmici u Ligue 1. Za usporedbu, Cristiano Ronaldo ima 1,6, Robert Lewandowski 1,5, a Eden Hazard 3,1 dribling po utakmici. Dakle, Neymar dribla bolje čak i od Messija, duplo više od Hazarda i četiri puta više od Ronalda i Lewandowskog.

Osim toga, Neymar ima 4,7 udaraca po utakmici, 2,6 ključnih dodavanja i prekršajem je zaustavljen čak 4,1 put po utakmici. Ako te brojke usporedimo s Messijevim (4,8 udaraca, 2,7 ključnih dodavanja i 2,1 pretrpljeni prekršaj) ili s onima koje ima Lewandowski (5,6 udaraca, 2,3 ključna dodavanja i 1,3 pretrpljeni prekršaj) koji su — uz Kevina De Bruynea, čije je uloga ipak neusporediva s napadačima — najveći kandidati za titulu Igrača godine, onda dolazimo do zaključka da su Neymarove brojke sasvim usporedive s njihovima.

Dapače, koliko je Neymar stvarno dobar najbolje će nam ilustrirati graf u kojem je uspoređen sa svim krilima, napadačima i ofenzivnim veznim igračima u ligama Petice. Konkurencija s kojom se susreće u Ligue 1 je nešto lakša nego u Engleskoj ili Španjolskoj, ali to ne mijenja činjenicu da je njegov graf (zelena površina) u usporedbi s prosječnim igračem lige Petice na njegovoj poziciji (plava crta) apsolutno impresivan.

Najbolji je dribler u ligama Petice (vršna vrijednost na grafu označava najboljeg igrača u kategoriji), najbolji je u udarcima u okvir gola, najviše je fauliran, stvorio je najviše šansi i ima najveću xG vrijednost, a pri vrhu je u svim ostalim kategorijama osim centaršutova. Jednostavno, Neymar je apsolutno dominantan igrač, jedan od najboljih na svijetu i sve što je trebalo da podsjeti ljude na to jest jedan dobar rezultat u Ligi prvaka, utakmica protiv Atalante nakon koje će reflektor opet obasjati samo njega.

Sve se na kraju svodi na Ligu prvaka; zbog nje je doveden u Pariz i jedino u njoj može izgraditi svoj imidž te povratiti relevantnost koju je imao kada je napravio transfer kao prvi igrač iza Cristiana Ronalda i Messija, jedan od trojice najboljih na svijetu. To je ostao i danas i to pokazuje njegova statistika, usprkos tome što prošle godine nije bio niti među 30 nominiranih za Zlatnu loptu. Kada s njega ogulite sve ono što vas živcira i ostavite samo čistog nogometaša, onda je Neymar apsolutno fantastičan i PSG s njim napokon dobiva ono što je platio.