Točno 287 dana. Toliko je prošlo od utakmice protiv Alavésa kojom je Real Madrid započeo sezonu do finala Lige prvaka protiv Liverpoola kojom je zaključio sezonu. Između Alavésa i Liverpoola stalo je 38 utakmica domaće lige, 13 utakmica Lige prvaka, tri utakmice Kupa kralja i dvije utakmice Superkupa. To je 56 utakmica u 287 dana ili jedna svakih pet dana.
Tome treba dodati i reprezentativne stanke. U tih 287 dana Hrvatska je odigrala sedam kvalifikacijskih i dvije prijateljske utakmice. To znači da je Luka Modrić u prosjeku imao utakmicu svaka četiri i pol dana. Doduše, Modrić nije odigrao svih 65 utakmica. Carlo Ancelotti ga je odmorio u tri prvenstvena susreta i u prvom kolu Kupa Kralja, jedan je propustio zbog žutih kartona i još šest zbog ozljeda ili bolesti, a zbog ozljede aduktora propustio je i tri reprezentativne utakmice u rujnu. Dakle, Modrić je ove sezone ukupno nastupio 51 put.
Međutim, tu nije kraj. Modrića još uvijek čekaju još četiri utakmice. Hrvatska će samo šest dana nakon finala Lige prvaka odigrati utakmicu Lige nacija protiv Austrije, a onda je u idućih 10 dana čekaju još dva susreta protiv Francuske i gostovanje u Danskoj.
“Četiri utakmice u 10 dana su previše”, rekao je Zlatko Dalić na konferenciji za medije povodom okupljanja reprezentacije za ovu akciju. “Morat ćemo se prilagoditi te dati šansu onima koji nisu u prvom planu. Želimo biti dobri i vidjeti što mogu novi igrači, a cilj je ostati u elitnoj skupini.”
UEFA i FIFA vide samo novac, a dodatni kontingent utakmica znači bolju prodaju TV prava i više love. To što su zapravo prodali mačka u vreći ih baš i ne brine
Kevin De Bruyne je otišao još korak dalje: “Za mene je Liga nacija nebitna”, rekao je medijima na okupljanju u Belgiji. “Moramo igrati te utakmice, a osjećaj je kao da igrate prijateljske susrete, niz precijenjenih prijateljskih susreta nakon dugačke i naporne sezone. Ne radujem se tome. U 12 mjeseci imamo tri tjedna odmora. Ljudi izvana ne razumiju kako se igrač osjeća nakon sezone. No, to nije vrijedno ni spominjati jer se ionako ništa neće promijeniti.”
I zaista, teško se ne zapitati kome je ova genijalna ideja pala na pamet. Igrači su upravo odradili sezonu koja je s jedne strane omeđena Europskim prvenstvom odigranog prošlog ljeta, a s druge strane Svjetskim prvenstvom koje se igra već u studenom. Ono što ljudima poput Modrića, De Bruynea ili Davida Alabe u takvom rasporedu treba je dodatni odmor, a ne još četiri utakmice u 10 dana.
Uostalom, plan odigravanja četiri utakmice u deset dana drastično podiže rizik od ozljede. Prema istraživanju nekoliko europskih instituta iz 2010. nazvanom Effect of 2 Soccer Matches in a Week on Physical Performance and Injury Rate i objavljenom u The American Journal of Sports Medicine, potrebno je između 96 i 120 sati odmora kako bi se mišićni tonus i posljedični učinak kiselosti mišića vratili na razinu koju imaju uoči početka utakmice. Ako se to vrijeme spusti na period između 72 i 96 sati, adekvatni oporavak mišića je još uvijek moguć, ali nauštrb održavanja niske razine rizika od ozljeda. Dakle, pričamo o minimalno tri dana oporavka ili rada smanjenim intenzitetom, što je u današnjem tempu praktički nemoguće.
Na početku ili u sredini sezone igrači to još nekako podnose. Nogomet je odavno prestao biti samo napucavanje lopte; metodologija treninga se promijenila, podigla se svijest o rehabilitaciji i aparaturi koja služi regeneraciji, u fokus se stavlja odmor i prehrana, a igračima su dostupni kvalitetni suplementi koji ubrzavaju oporavak organizma. Pitanje je, međutim, kako će igrači podnijeti toliko opterećenje u toliko malo dana na kraju sezone, kada su sve zalihe odavno istrošene i kada su igrači na rubu pucanja.
U tom kontekstu, suludo je staviti četiri utakmice Lige nacija u ovaj termin.
Prvo, bilo je suludo proširiti Ligu nacija i povećati broj utakmica. U kontekstu Svjetskog prvenstva koje je pomaknuto na zimu i koje će imati ozbiljne implikacije na kondicijsku pripremu za novu sezonu, potpuno je kratkovidno nagurati još jednog sudionika u najjaču grupu Lige nacija jer samim time se dobivaju dvije utakmice više koje treba odigrati.
Međutim, UEFA i FIFA nisu kratkovidne. One vide samo novac, a dodatni kontingent utakmica znači bolju prodaju TV prava i više love. To što su zapravo prodali mačka u vreći, jer bilo bi suludo očekivati da će Dalić i Didier Deschamps u drugoj međusobnoj utakmici i trećoj u ovom bloku gurati Modrića i Kyliana Mbappéa tjerajući ih do limita, to ih baš i ne brine. Reklamiraju Ligu nacija kao susrete najboljih s najboljima, a De Bruyne je rekao ono što praktički svi misle: to je u svojoj suštini nebitno natjecanje kojemu se nitko posebno ne veseli.
Nije moralo biti tako. Dapače, temeljna je ideja projekta bila zanimljiva, pogotovo u kontekstu malih reprezentacija koje su preko Lige nacija mogle sebi osigurati plasman na Europsko prvenstvo i dobrim igrama skupljati bodove koje će im dati bolji koeficijent za ždrijeb kvalifikacija. Međutim, svakom idućom doradom UEFA je koncept približavala tome da proda utakmicu Belgije i Nizozemske, Portugala i Španjolske ili Engleske i Njemačke. Od velike brige za srednje i male reprezentacije povećala se kvota u elitnom razredu, a onda je — zbog vremena održavanja SP-a u Kataru — ponestalo termina i četiri utakmice su nagurane u 10 lipanjskih dana. U 10 dana kada bi se igrači zbilja trebali odmarati.
Po podacima koje je u svom istraživanju skupio sindkikat FIFPro, igrači u Bundesligi već godinama imaju manje mišićnih ozljeda nego usporedivo važni igrači usporedivih momčadi u ostalim ligama Petice. Zašto? Zato jer odmaraju više nego drugi. Imaju četiri utakmice manje u sezoni, što pretvore u zimsku pauzu koja pomaže igračima da se resetiraju i da zaliječe sitne rane koje vuku za sobom kroz sezonu kako ne bi eksplodirale zbog zasićenja materijala.
Ali čak i važnija stavka je izbjeći puno utakmica u kratkom vremenu. Zato su Bundesligin direktor Christian Seifert i šef liječničke službe njemačke reprezentacije Tim Meyer dogovorili drugačiju strategiju za prethodnu sezonu, na čiji kalendar je utjecao Katar. Procijenili su da je veći rizik za zdravlje igrača dati im ritam u kojem će u jednom periodu igrati svaka tri dana nego što je benefit dati im tri tjedna zimskog odmora. Njihova je logika bila da ti ne vrijedi odmor u kojem ćeš zaliječiti stare ozljede ako nakon toga ide konstantni ritam utakmica srijeda-subota, što povećava rizik od ozljeda zbog akumuliranog umora. Praktički su poništili zimsku pauzu kako bi smanjili broj utakmica između kojih je manje od onih 96 sati odmora, jer su smatrali kako time dugoročno više pridonose zdravlju igrača.
Iz UEFA-e su se odlučili na drugačiji pristup. Niti su dali pauzu u kojoj dopuštaju da se igrači odmore i zaliječe sve ono što sa sobom donosi zamor materijala, niti su povećali razmak između utakmica. Dapače, u lipanj su natrpali četiri utakmice Lige nacija u samo 10 dana. Suludo, ali daleko od neočekivanog. Oni su te utakmice naplatili, a koga će izbornici staviti na travnjak i kako će igrači izdržati taj raspored, to je manje bitno.
