Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Nogomet više neće biti isti

Kako će nova, naizgled minorna promjena pravila utjecati na igru

Prosječna starost igrača u ligama Petice je 26,2 godine. To znači da prosječni nogometaš koji igra u jednoj od top 5 europskih nacionalnih liga još uvijek nije bio rođen kad je Danska pobijedila Njemačku u finalu Eura 1992. u utakmici koja je zauvijek promijenila nogometnu taktiku.

Naime, kako bi sačuvali vodstvo Danci su iz svih dijelova terena vraćali loptu Peteru Schmeichelu, kojem je bilo dopušteno uzeti loptu u ruke i na taj način pri svakom od tih dodavanja ukrasti još malo vremena.

Jürgen Klinsmann je disciplinirano kaskao prema Schmeichelu svaki put kad je lopta bila kraj njega, savršeno svjestan činjenice da će ga ovaj samo pričekati da dođe sasvim blizu i onda je uzeti u ruke, lupiti s njom nekoliko puta o tlo i napucati je naprijed. Uostalom, svi su to znali, ali samo Klinsmann kao napadač Njemačke nije imao izbora i morao je igrati tu glupu igru, konstantno uzaludno trčati kako bi donekle ubrzao tako dosadnu proceduru koja je Dansku vodila prema zlatu.

Nakon takve antipropagande nogometa u utakmici koju je gledao cijeli svijet, FIFA je odlučila promijeniti pravila i unaprijediti igru, zabranivši vratarima da vraćene lopte hvataju u ruke.

“Vratar ima rijetku privilegiju u nogometu“, napisali su u priopćenju kada su zavrtjeli kotač napretka. “Ima mogućnost koristiti ruke kako bi spriječio loptu da uđe u gol ,što bi bez tog pravila bilo gotovo nemoguće i to obogaćuje nogomet. Međutim, svoju privilegiju ne bi trebao zloupotrebljavati.“

Nije Danska jedina igrala tako, ona je bila samo kap koja je prelila čašu strpljenja. Na Svjetskom prvenstvu u Italiji padala su tek 2,2 gola po utakmici, što je najmanje na svim velikim natjecanjima u povijesti, a bilo je i najmanje promjena rezultata. Nakon što bi momčadi povele, imale su previše opcija kako sačuvati rezultat jer su usavršene zonske obrane i ofsajd zamke, a kad je tih opcija ponestalo uvijek je ostala krajnja solucija — krađa vremena vraćanjem lopte vrataru u ruke.

Nova pravila mijenjaju logiku kojom su momčadi dosad izlazile iz svoje polovice nakon vratarskog dodavanja i još više mijenjaju način na koji su ulazile u presing

FIFA je tom promjenom pravila 1992. prisilila vratare da postanu nogometaši u punom smislu te riječi. Sad kad je nekakav Klinsmann jurio loptu jer je njegova momčad jurila rezultat, vratar se morao snaći i odigrati nogom. Međutim, FIFA je istovremeno oblikovala moderni nogomet,  jer s opcijom vraćanja lopte vrataru u ruke igra nikad ne bi evoluirala u ono što danas gledamo. Promjena pravila je otvorila mogućnost da treneri razviju drugačije taktike.

I kad znamo da je prosječan nogometaš u ligama Petice star 26,2 godine i da je to pravilo uvedeno prije 27 godina, zaboravljamo koliko je kontekst igre bio drugačiji. Navikli smo se na nešto, toliko nam je to normalno da zaboravljamo kako to nije tako oduvijek i da su promjene vukle druge promjene.

Uz činjenicu da je postalo zabranjeno vraćati loptu vrataru u ruke, FIFA je 1995. uvela pravilo po kojem su postale dopuštene tri zamjene. Ta dva pravila omogućila su razvoj presinga kao osnove modernog nogometa. Tri izmjene su bile osnova da momčad drži visoki ritam u pritisku prema suparniku i da ponavlja intenzitet napada, a kako bi uopće bilo moguće igrati presing kada suparnik uvijek može vratiti loptu vrataru koji će je uhvatiti u ruke?

S pravilima se mijenjao i nogomet jer su se treneri morali prilagođavati uvjetima na terenu. S novim pravilima se — najčešće, jer i FIFA je imala svojih neshvatljivih bisera — nogomet razvijao i postajao bolji.

Jedna takva potencijalno velika promjena, neusporedivo važnija nego što se na prvi pogled čini, jest i reforma u izvođenju lopte iz gol-auta.

Dosad loptu koju je vratar izvodio s peterca nije smio dotaknuti nijedan igrač — ni njegov ni suparnički — sve dok nije napustila kazneni prostor. Prihvaćanjem novog seta pravila to je od sada drugačije i sada će suparnički igrači moći utrčati u kazneni prostor čim vratar dotakne loptu na petercu, a njegovi će suigrači moći biti pozicionirani unutar samog kaznenog prostora i prije nego što izvede loptu.

S tehničke strane, promjena je potpuno logična jer izjednačava izvođenje gol-auta sa svim drugim situacijama na terenu. Ako suigrači mogu biti u neposrednoj blizini lopte kad se izvodi slobodni udarac, indirekt ili korner, zašto ne bi mogli biti i kad se izvodi gol-aut? I isto tako, ako suparnički igrači mogu reagirati kod svih tih situacija i ‘probiti’ zamišljeni krug od 9 metara i 15 centimetara čim se dotakne lopta, zašto bi se radila razlika kod izvođenja peterca?

Međutim, nova pravila mijenjaju logiku kojom su momčadi dosad izlazile iz svoje polovice nakon vratarskog dodavanja i još više mijenjaju način na koji su ulazile u presing.

Vratarovo ispucavanje je jedna od standardnih situacija u nogometu. Za razliku od otvorene igre u kojoj se stalno nešto mijenja, kod standardnih situacija — ispucavanja, kornera, slobodnih udarca i sličnih prekida — eliminira se element vremena i prostora. Svi znaju gdje je lopta, svi imaju dovoljno mjesta da se postave onamo gdje trebaju biti, svi imaju vremena da namjeste ispravnu orijentaciju tijela i mogu skenirati situaciju oko sebe. Sve je standardno, jako mali broj faktora se mijenja. To onda nužno znači da je takve situacije lakše uigrati, ponavljaju se više puta u utakmici i ne razlikuju se previše jedna od druge jer ne postoji element vremena i prostora.

Ova promjena u pravilima znači da će se izlazak od vratara dodavanjima još više olakšati.

S obzirom da pri izvođenju gol-auta ne postoji ofsajd, napadač će biti u mogućnosti vezati suparničke stopere i raširiti teren, a stoperi će ulaskom u vlastiti kazneni prostor još više ‘produžiti’ teren i oduzeti suparničkim igračima mogućnost da u isto vrijeme pokrivaju dvojicu igrača. Naprosto, momčad koja je u posjedu dobiva mogućnost koju dosad nije imala, privilegij da ulaskom u dosad zabranjeni dio terena puno bolje manipulira prostorom na način da promijeni kutove pod kojima se dosad izlazilo iz vlastite polovice. Promjenom tih kutova momčad koja ulazi u presing više neće moći pozicionirati krilne igrače na vrhove kaznenog prostora da istovremeno rade pritisak na stopera dok pozicijom tijela blokiraju dodavanje prema beku držeći ga ‘u sjeni’.

Jednostavno, momčadima koje izlaze u presing je otežano oduzimanje lopte visoko na suparničkoj polovici do te mjere da se novo pravilo uvelike može usporediti s mogućnosti da se lopta doda vrataru u ruke.

Na prvi pogled, jedini odgovor kojeg momčadi koje se brane mogu dati je da se povuku na svoju polovicu i u zonskoj obrani čekaju momčad u posjedu koja može neometano izaći. Međutim, ostajanjem visoko i ulascima u presing s dodatnim čovjekom tjerat će vratare da postanu još bolji u pogađanju riskantnih dodavanja prema bekovima ili veznim igračima. Isto tako, baš kao što je pravilo o zabrani vraćanja lopte vrataru natjeralo i obrambene igrače da postanu bolji tehničari i da se bolje snalaze pod pritiskom jer nisu imali sigurnost vratarevih ruku, tako će i ovo ih napraviti dodatni domino-efekt prema univerzalnim nogometašima.

Trebat će, doduše, neko vrijeme da se svi adaptiraju i da se razrade modeli kako ga najbolje iskoristiti, ali nema razloga da i ovo pravilo ne unaprijedi nogomet i ponudi razvoj novih ili reciklažu nekih starih taktičkih ideja koje će igru učiniti još zanimljivijom. To je naprosto tako, promjene uvijek vuku promjene i kotač napretka se nastavlja vrtjeti.