Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Odrastanje Marcela Brozovića

Uozbiljio se Broz — mada ne baš skroz

Prije nešto malo više od dvije godine, Marcelo Brozović je zadnju Interovu pobjedu protiv Juventusa gledao s tribina.

Tadašnji trener Frank de Boer ga je izvadio na poluvremenu utakmice Europske lige protiv Hapoela, a Brozović je zaključio kako to nije bilo baš pošteno s obzirom na to da je do tog trenutka odigrao jedva 20 minuta u Serie A, i to još u prvom kolu. Na poluvremenu je ostao u svlačionici, otuširao se, pokupio stvari, sjeo u auto i hladno se odvezao kući dok je utakmica još trajala. Frustriran statusom u momčadi, iritiran odnosom trenera prema njemu ili zbog nekog trećeg razloga koji je u njegovoj glavi izgledao sasvim opravdano, Brozović se ponio nevjerojatno djetinjasto.

“Pravila su jasna”, izjavio je tada u ime kluba Javier Zanetti. “Ako želiš igrati za Inter, moraš poštovati postavljena pravila.”

Bila je to jasna poruka Brozoviću da se djetinjasti ispadi neće tolerirati i da za razmažena derišta nema mjesta u Interu. Uz utakmicu protiv Juventusa, još je pet prvenstvenih susreta proveo izvan momčadi na hlađenju vruće glave, a ponovnu šansu je dobio u Europskoj ligi protiv Southamptona. Ali umjesto iskupljenja, napravio je novu glupost. U samo 15-ak minuta skupio je dva skroz bezvezna žuta kartona i ostavio momčad s igračem manje.

Stvar nije bila u tome što je ostavio momčad na cjedilu, jer Inter je ionako Europsku ligu te sezone shvatio kao smetnju u gustom kalendaru. Ostavio je na cjedilu sam sebe, jer njemu je ta utakmica mogla imati ogromno značenje, veće nego samoj momčadi. Mogao se dokazati treneru, oprati se nakon zadnjeg incidenta pred navijačima i upravom, pa i — u nekoj perspektivi — pokazati se budućim poslodavcima ako je osjećao da nema više budućnosti s De Boerom.

Od mezzale je postao regista. Od pomoćne radne snage sa sporednim zadacima u igri, postao je ključni Interov igrač na kojem počiva veći dio kreacije

Kako bi se naglasilo koliko je cijepljen od treme i koliko nogomet shvaća opušteno, za Brozovića se prije otvaranja Svjetskog prvenstva u Brazilu ponavljalo kako mu je baš svejedno igrao za kadete Hrvatskog dragovoljca ili finale Svjetskog prvenstva. I to je super, ako želiš impresionirati kvartovski kafić ili ekipu u kockarnici. Međutim, u realnom svijetu stoji činjenica kako nisu sve utakmice iste, imaju različitu težinu i različite uloge, traže različit pristup i razinu ozbiljnosti. Zbog toga je, koliko god to coolerski zvučilo, djetinjasto ponašati se isto u svim situacijama. Jednostavno, neozbiljno je.

I tek kada je Brozović polako počeo shvaćati kako ne može sebi dopustiti glupiranje i isključenje baš na utakmici u kojoj se mora nametnuti treneru nakon djetinjastog ispada, počeo je ispunjavati svoj potencijal. Počeo je odrastati.

Brozović je snažan igrač, jak u duelima i trkački iznimno moćan nogometaš koji je stalno u pokretu. To su karakteristike koje biste očekivali od defenzivnog veznjaka, ali Brozović svoj utjecaj na događanja u utakmici ostvaruje kroz napadačke akcije. U Interu je bio mezzala, što je talijanski izraz za ulogu ‘polu-krila’, u reprezentaciji je često znao igrati i na krilu. Suparnicima je stvarao probleme jer je svoju dobru tehničku potkovanost, odličan udarac i činjenicu da se nikad ne gasi koristio da dolazi u završnicu akcija. Odlično se kretao bez lopte, dobro je percipirao prostor i svojim momčadima je davao dinamiku.

Međutim, nešto je nedostajalo da prijeđe s razine dobrog i iskoristivog igrača sa sporednim zadacima u status ključnog igrača koji će konstantno raditi razliku. Nedostajalo je ozbiljnosti kojom će kapitalizirati nevjerojatna pluća, percepciju prostora i dobre tehničke vještine. Bez tog povjerenja, Brozović je bio osuđen na sporedne uloge i pomoćne poslove u momčadi. Nikako nije dobivao te glavne uloge, preskakalo ga se u dodjeljivanju ključnih zadataka u organizaciji igre jer naprosto nije izgledao sposoban odraditi taj dio posla, a u obrani je imao uloge u kojima je mogao dopustiti faze isključenja. Imao je sve igračke karakteristike za to, ali nedostajalo je ozbiljnosti.

Ozbiljnosti koju je dobio negdje u odrastanju.

Brozović je protiv Engleske u polufinalu Svjetskog prvenstva pretrčao 16,3 kilometara, što je najveća udaljenost koju je ijedan igrač prešao na tom turniru. Međutim, sami kilometri nisu garancija dobre obrambene dionice; Brozović je za Inter imao kup utakmica koje su otišle u produžetke u kojima je pretrčao gotovo 18 kilometara. Potrebno je trčati pametno, odgovorno držati prostor i ne griješiti, jer ponekad nije toliki prioritet stići svugdje koliko je bitno pokriti svoju zonu i ne otvoriti dodatni prostor u pokušaju da nešto zatvoriš. “Trčite, ali glavom”, govorio je legendarni Biće Mladinić.

I iskreno, mislio sam da je Milan Badelj bolji izbor za čuvanje leđa Ivanu Rakitiću i Luki Modriću, jer nisam vjerovao da Brozović može odraditi toliko ozbiljnih minuta bez pogreške i onakvih gluposti kakve je napravio protiv Southamptona kad je ostavio sam sebe na cjedilu. Trka, duel i osjećaj za prostor nikad nisu bili upitni, on ima sve karakteristike za biti odličan vezni igrač. Upitno je bilo može li zadržati stabilnost, s obzirom na to da je cijelu karijeru te karakteristike upotrebljavao da na utakmicu utječe u fazi napada i da je često imao faze igre u kojima se isključivao iz obrane puštajući suparniku da radi nered iza njegovih leđa. Upitno je bilo može li biti ozbiljan i shvatiti svoje zadatke drugačije nego kad je igrao za Dragovoljac.

Ali Brozović je dokazao da može. Dokazao je da je potpuno odrastao, da može zadatke na terenu odrađivati nevjerojatno odgovorno i bez ikakvih pogrešaka. Može mu se potpuno vjerovati, a to nastavlja dokazivati u Interu, ondje gdje je bio prisiljen odrasti.

“U Brozoviću smo dobili ključnog igrača. On ima kompas u svojim nogama, poznaje nogomet jako dobro i ima taj istančan osjećaj za pronalazak slobodnog igrača na terenu”, izjavio je Luciano Spalletti nakon pobjede nad Lazijem. “Pozicija koju igra na terenu zahtijeva konstantno kretanje na terenu, što suparniku otežava presing. Marcelo se u potpunosti priviknuo na tu ulogu na terenu i tek sad pokazuje što sve može. On posjeduje kvalitetu, inteligenciju i karakter za tu ulogu u momčadi.”

Od mezzale je postao regista. Od pomoćne radne snage sa sporednim zadacima u igri, postao je ključni Interov igrač na kojem počiva veći dio kreacije.

U fazi obrane Spaletti koristi Brozovića kao jednog od ove dvojice u formaciji 4-2-3-1 i za njega ima iznimno bitne zadatke. Nema onako striktna zaduženja kao kod Zlatka Dalića, koji je s njim u Rusiji zatvarao Lionela Messija i Christiana Eriksena, ali Brozović svojim kretanjima i postavljanjima određuje kada će se kretati u pritisak i kako će momčad reagirati na suparnički posjed. Tu je nevjerojatno važan, ali do punog izražaja njegov značaj dolazi u fazi napada.

Tada Spaletti prelazi u 4-3-3, a Brozović se spušta na poziciju ‘šestice’, odakle može primati dodavanja kojima Milan Škriniar i Stefan de Vrij nadmudruju prvu liniju presinga i odakle razigrava cijelu momčad. Brozovićev osjećaj za prostor se očituje u demarkaciji i pronalaženju džepova prostora iza leđa napadača, a čitanje igre i dobre tehničke sposobnosti demonstrira tako što loptu koju primi na toj poziciji distribuira dalje. Miran na lopti, mobilan i otporan na presing, postao je Interov primarni playmaker. U odnosu na prošlogodišnja 53 dodavanja, ove sezone prosječno ima 85, što je najviše u Serie A, a pouzdanost dobro ilustrira da dodaje s 90 posto uspješnosti. Dodajte tome da servisira Interova krila koja su fokus stvaranja viška sa 7,8 dugih lopti po utakmici i 76 posto uspješnosti i brojke postaju impresivne, jednako kao i dojam na terenu.

Nikad Brozović neće postati posve ozbiljan. Kad vidi kapu na travnjaku dok igra finale Svjetskog prvenstva, on će je staviti na glavu i šetuckati okolo kao šef policije u kakvoj socijalističkoj diktaturi; forsirat će svoju Epic Brozo pozu; neće davati izjave za medije iako će ga taj dio vjerojatno koštati novca s obzirom na to da veliki klubovi kod dijeljenja ugovora itekako vode računa o tome da su im igrači marketinški iskoristivi i u dobrim odnosima s medijima. Međutim, rijetko kome to ide na živce jer ništa od toga Brozović ne radi isforsirano. On je takav, autentičan i jedinstven, taj dio svog karaktera neće i ne treba mijenjati.

Ali nije više onako djetinjast, sazrio je i zaradio je povjerenje. Ako mu Dalić dodijeli najodgovornije obrambene zadatke, on će ih obaviti savršeno. Ako mu Spaletti povjeri ključeve igre u ruke, on će biti fantastično racionalan. Pogriješit će s vremena na vrijeme jer svi griješe, ali Brozović je napokon odrastao, igra bez iskakanja iz strukture, bez glupiranja, koncentrirano i odgovorno. Nema više Southamptona, nema više odlazaka na poluvremenu, nema više potencijala koji lagano curi kroz ruke.

Danas, dvije godine nakon zadnje pobjede nad Juventusom, Brozović neće biti na tribinama. Bit će na terenu i bit će jedna od glavnih figura utakmice, ona na kojoj Inter gradi dobar dio svojih šansi za uspjeh. Odrastao je i spreman je za prijeđe s razine dobrog i iskoristivog igrača sa sporednim zadacima u status ključnog igrača koji će konstantno raditi razliku.