Topnički dnevnici

Osijek u traženju iskoraka

Zašto je za Bjelicu i družinu ispadanje iz Europe bolnije nego što se čini?

“Mi smo zapravo ušli u ovaj dvoboj tako da smo podcijenili protivnika, svi su ga podcijenili”, izjavio je Nenad Bjelica nakon što u uzvratu Osijek nije uspio okrenuti rezultatski zaostatak protiv CSKA iz Sofije.

Jedan od ključnih razloga zašto su Osječani podcijenili CSKA vjerojatno leži u tome što su bolji nego što su bili prije dvije sezone kada su igrali protiv istog suparnika. Jer priča o ovogodišnjem ispadanju Osijeka od CSKA iz Sofije zapravo počinje prije dvije godine, kada su protiv Bugara ispali nakon raspucavanja jedanaesteraca.

Od momčadi koju je Dino Skender izveo protiv CSKA u kvalifikacijama prije dvije godine, u Osijeku više nisu Mirko Marić, Ante Majstorović, Boško Šutalo i Tomislav Šorša. Ostatak je još uvijek tu i vrlo dobro osjeća — što svjesno, što sasvim nesvjesno, kroz usađeno samopouzdanje koje je došlo dobrim rezultatima — da su drugačija i čvršća momčad nego što su bili tada. Jača je za Nenada Bjelicu i sve ono što on nosi, a i igrački moćnija jer Ramón Mierez, Danijel Lončar i Mato Miloš ili Karlo Bartolec su dostojne zamjene za one koji su otišli, dok su igrači poput Marina Pilja ili Mihaela Žapera još dvije godine stariji i iskusniji.

Uostalom, i prije dvije godine je Osijek bio bolja momčad. Ispao je u raspucavanju jedanaesteraca, ali sve što je CSKA napravila u dvije utakmice bio je udarac Evandra koji je s 30-ak metara pogodio rašlje. Ostatak vremena ili je Osijek bio bolji ili je utakmica bila u egalu. Njima je njihov udarac ušao, László Kleinheisler je pogodio vratnicu i to je otprilike bilo to; Skender nije pretjerano riskirao u uzvratu nakon što je poveo u strahu od gola u gostima i Osijek je čekao raspucavanje u kojem je ispao.

Ovaj Osijek je puno bolji nego što je bio prije dvije godine, ali još uvijek ne toliko dobar da može nekoga podcijeniti

Upravo u tome i jest poanta. Osijek je prošle sezone pokazao napredak; osjetan i vrlo konkretan rezultatski iskorak. Nakon jednog boda u prve tri utakmice, do kraja prvenstva je osvojio još 76 i tako došao do ukupnih 77 bodova. To je 15 bodova više nego sezonu ranije, onu kada je prvi put igrao protiv CSKA-a i onu prije nje kada je osvojio 62 boda u HNL-u.

Problem je jedino što je ljudima često apstraktno koliki je napredak ostvaren kada se radi o 15 bodova više. Za običnog pratitelja nogometa, ne nužno navijača Osijeka, to nije pet pobjeda više i to nije 24,1 posto bodova više u odnosu na sezonu ranije. Ljudski mozak naprosto ne funkcionira tako, ne uočavamo takve kontinuirane pomake. Zato je percepcija takva da je Osijek i prije bio u vrhu, opet je u vrhu, možda nešto malo bliže Dinamu, ali opet ne na samom vrhu. Dakle, iako je osvojeno 77 a ne 62 boda, i iako je 15 bodova viška zbilja ogroman skok, za dojam kod ljudi to ne znači puno.

Upravo zato je Europa bila velika prilika za Bjelicu. Svi priznaju rezultat u Europi, tu su stvari vrlo jasne, ili si prošao ili nisi.

Momčad Nenada Bjelice je imala prilično solidnu situaciju za ostvarivanje rezultata koji bi bio prekretnica. CSKA Sofija je vrlo prolazan suparnik, a u playoff rundi ga je čekala Viktoria Plzeň koja u aktualnoj sezoni ne igra pretjerano impresivno i protiv koje bi Osijek imao realne šanse. Sve je bilo posloženo tako da se napravi još jedan iskorak naprijed, koji je realno manji i lakši od onoga koji je napravljen prošle sezone u HNL-u, ali koji bi u percepciji navijača i javnosti bio ogroman skok.

I tu dolazimo do još jedne vrlo bitne stvari.

Poimanje sportskog uspjeha ovisi o napretku. Isti rezultat iz sezone ranije Osječani mogu ostvariti jedino ako budu na vrhu. U suprotnom, radi se o stagniranju. Naprosto, ljudi nemaju osjećaj što znači osvojiti 15 bodova više niti to ispravno vrednuju, ali zato vrlo brzo shvaćaju kada napredak nije ostvaren. Često je ta percepcija nepoštena i ovisi o spletu okolnosti, ali ako Osijek opet bude drugi i osvoji negdje oko 75 bodova, ove sezone nije napravio ništa novo i javno mnijenje će presuditi kako Bjelica stagnira.

To je, naravno, vrlo površan način gledanja na stvari. Realno, za Osijek je svaki rezultat s više od 70 bodova uspjeh, bez obzira na to što u odnosu na prošlu sezonu u kadru više nije jedino Igor Silva kojem je kao zamjena doveden Bartolec.

Zbog toga je Europa bila najbolja prilika za napredak, tu je najlakše iskoračiti u odnosu na prijašnje sezone i doći u situaciju u kojoj je očito da je napravljen korak naprijed.

Objektivno, Osijek se teško može ponovo nositi s Dinamom kako je radio veći dio prošle sezone. Dinamo je prodao Marija Gavranovića u Tursku nakon što je ovaj pružio jako dobre partije na Europskom prvenstvu. Gavranović je u Dinamu bio opcija s klupe i kao takav je bio plaćeniji od najplaćenijeg igrača u Osijeku. Koliko god Mađari ulagali novaca u Osijek, razlika u budžetima ide debelo na stranu Dinama i dugoročno se to mora osjetiti. Jednostavno, više je kvalitetnih igrača, veći je izbor kvalitetnih opcija na klupi i, sada kada se može uvesti pet svježih igrača, Dinamo je svijet za sebe, što čini nerealnim očekivanje da će se Osijek ravnopravno boriti svih 36 kola.

Zato je Konferencijska liga bila ključ. Osijek je ušao u kvalifikacije s momčadi koja je ista kao i lani. Nitko od ključnih igrača iz proljetnog dijela sezone nije prodan, nitko nije izvan stroja i ritam momčadi nije poremećen. Dovedeno je nekoliko pojačanja, momčad je zaokružena i sve je bilo na mjestu.

Na kraju, Osijek je pao na sasvim čudan način. Na utakmici u Sofiji je izgledao kao skupina slučajnih prolaznika koje je netko skupio s ulice i gurnuo na travnjak, a u Osijeku je Jevhen Čeberko napravio individualnu grešku kojom je poklonio gol koji je možda i prelomio stvari. To su dvije stvari koje su nekarakteristične za Bjeličin Osijek. Prošle sezone je Bjelica osvajao bodove čak i kada Osijek nije igrao nešto posebno dobro jer je uvijek mogao računati na disciplinu. Linije su bile kompaktne, nije bilo iskakanja iz taktičkih okvira, momčad je bila čvrsta, a individualne greške su bile svedene na goli minimum.

Svašta se moglo prigovoriti Bjelici, ali disciplina i odgovornost su uvijek bili na mjestu. U Sofiji se prvi put dogodilo da pristup nije bio pravi. Ovaj Osijek je dobar, puno bolji nego što je bio onaj prije dvije godine, ali još uvijek ne toliko dobar da može nekoga podcijeniti.

A kao što je rekao Bjelica, Osijek je podcijenio CSKA i platio je skupu cijenu. Ne samo da je ispao, nego je smanjio šansu da se sezona na kraju okarakterizira kao zbilja uspješna. Malo ljudi može do kraja razumjeti koliko je posla iza 15 bodova viška u odnosu na prošlu sezonu, ali gotovo svi shvaćaju koliko je velika stvar igrati jesen u Europi. U traženju rezultatskog iskoraka, Osijek je propustio jednu veliku priliku.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.