Kada biste se danas okladili da će na ceremoniji dodjele Zlatne lopte za tri dana u pariškom Theatre du Chatelet za dobitnika biti proglašen Karim Benzema, ne biste dobili ništa. Benzema iza sebe ima zbilja impresivnu sezonu. Osvojio je La Ligu, ali stvar koja ga je pogurala na čelo favorita je Liga prvaka. U njoj je Real Madrid osvojio titulu tako da je u knockout rundama prvo preskočio Paris Saint-Germain, pa Chelsea, pa Manchester City, da bi u finalu svladao Liverpool. Benzema je u tih sedam utakmica zabio 10 golova. Koliko je to nevjerojatan rezultat najbolje će ilustrirati činjenica da je sezonu ranije najbolji strijelac Lige prvaka bio Erling Haaland s 10 golova. Benzema je tih svojih 10 komada zabio samo u knockout fazi, i to protiv najjačih suparnika na svijetu.
U jednadžbu morate uračunati da nije briljirao samo tri mjeseca kada se igrala knockout faza Lige prvaka. Vjerojatno bi i to bilo sasvim dovoljno s obzirom na kakav je način vukao momčad do trofeja, ali Benzema je ukupno odigrao 46 utakmica za Real i 10 za Francusku, s kojom je osvojio Ligu nacija. Na tih 56 utakmica zabio je 50 golova, čemu je pridodao još 17 asistencija. Iz toga je sasvim jasno da je Benzema toliki favorit za osvajanje Zlatne lopte da William Hill koeficijent na njega drži na 1,04. Da biste zaradili dovoljno da si platite pivo u susjednom pubu s kojim ćete proslaviti dobitak nakon što podignete novac u nekoj londonskoj poslovnici trebate uložiti gotovo 500 funti, jer će država na porezu uzeti pet puta više nego što ćete na kraju zaraditi. Eto, Benzema je toliko dominirao prošle sezone.
Takav je Benzema prošle sezone imao prosječno nešto manje od četiri i pol udarca po utakmici. To je rekord u njegovoj madridskoj karijeri, s obzirom na to da je u eri Cristiana Ronalda redovito ostajao na prosjeku od otprilike dva udarca po susretu. Bio je naprosto puno više orijentiran na otvaranje prostora i rad bez lopte nego na realizaciju. Ronaldovim je odlaskom polako preuzimao ključeve momčadi, a kako Eden Hazard nije isporučio ni dio onoga zbog čega je doveden, Benzema je postao centralna figura momčadi preko koje ide svaki napad, što ga je dovelo do rekordnih brojki iz prošle sezone.
Ove je sezone dodao još malo ulja na vatru.
Piqué u ovom trenutku naprosto nije stoper za klub Barceloninih ambicija. On izgleda kao veteran koji se odavno prestao baviti ozbiljnim nogometom
Kada se zbroje utakmice u La Ligi, Ligi prvaka i UEFA-inom Superkupu, Benzema je nastupio u devet utakmica. To je prilično ograničen uzorak, ali on je prošlogodišnji rekord još podebljao i trenutno drži prosjek od preko pet i pol udaraca po utakmici. Podigao je dodire s loptom s 49,1 na 61,2, automatski je skočio i broj ključnih dodavanja koji je s 2,1 porastao na 2,6 po utakmici, a poboljšao je i efikasnost u zračnim duelima. Promašio je nekoliko čistih prilika, tako da je ostao na samo četiri postignuta gola, ali ovosezonski je Benzema jednako dobar kao i prošlosezonski, koji je glavni favorit za osvajanje Zlatne lopte. S obzirom na to da je još češće na lopti i da mu Real omogućava još veći volumen akcija, u nekim je segmentima čak i bolji od prošlosezonskog.
Takvog Benzemu — ali i Viníciusa Júniora koji se savršeno nadovezuje na njega — trebat će zaustaviti Gerard Piqué i Eric García.
Barcelona je u sezonu krenula u vrlo solidnoj obrambenoj formi. U La Ligi je odigrala osam utakmica, a primila je samo jedan gol i to još u drugom kolu u gostima kod Real Sociedada, koji je pobijedila s 4:1. Nakon toga je nanizala šest ligaških utakmica bez primljenog pogotka, a posebno se efikasnim pokazalo partnerstvo Ronalda Araúja i Julesa Koundéa, koji je za 50 milijuna eura doveden iz Seville.
Obrambena pojačanja su podigla kvalitetu, ali ključ je u tome što je Xavi stabilizirao igru; kroz posjed kontrolira tempo utakmice, kontinuiranim držanjem lopte sabija suparnika u vlastiti kazneni prostor i tako ga udaljava od gola koji brani Marc-André ter Stegen do te mjere da čak ni izgubljena lopta nije velika opasnost jer suparnik mora prijeći veliku udaljenost prije nego što dođe u situaciju za udarac.
Tu Araújo i Koundé služe slično kao što Pepu Guardioli služi Kyle Walker. Obojica su dovoljno brzi i okretni da sami mogu pokriti veliki prostor koji ostaje kad Barcelona pritisne suparnika visoko, a dovoljno su jaki da mogu dobiti duel u postavljenoj obrani. Polivalentni su, imaju iskustvo igranja desnog beka tako da su idealan profil stopera za igru kojoj Xavi teži, jer daju fleksibilnost s kojom Barcelona može otvarati napade s trojicom stopera, ako za to postoji potreba.
Međutim, El Clásico i Araújo i Koundé dočekuju s ozbiljnim problemima s ozljedama. Araújo je definitivno izvan kadra sve do kraja Svjetskog prvenstva, a Koundé ima probleme s tetivama zbog kojih je propustio zadnja dva ligaška nastupa i susrete Lige prvaka protiv Intera. S obzirom na to da je i Andreas Christensen izvan stroja zbog ozljede gležnja, Xavi će se u stoperskoj križaljci morati osloniti samo na Piquéa i Garcíju.
A Real Madrid nije Celta Vigo, protiv koje je Piquéov partner bio Marcos Alonso. Umjesto solidne obrane iz La Lige koja dolazi iz stabilnosti u posjedu lopte, utakmica protiv Real Madrida bit će puno sličnija utakmicama Lige prvaka, a tu je Barcelona u četiri utakmice primila sedam komada i na rubu je ispadanja u Europa ligu.
Najbolja ilustracija toga koliko je Piqué kritičan u svojim reakcijama utakmica je protiv Intera u Barceloni. Osvojio samo jedan jedini duel na tlu iz pet pokušaja, a u El Clásicu ga čeka Benzema koji je majstor građenja lopte i zadržavanja posjeda. Inter je zabio tri gola, a Piqué je kod sva tri bio promatrač i teško je odlučiti je li komičniji bio prvi kod kojeg je pustio loptu koja je dolazila na peterac, drugi kod kojeg se šetao prema sredini i nije pomagao suigraču zatvoriti Lautara Martíneza, ili treći kad je izašao široko u pokušaju da zatvori Lautara i postavio se tako da potpuno otvori liniju dodavanja na Robina Gosensa.
Piqué u ovom trenutku naprosto nije stoper za klub Barceloninih ambicija. Nikad nije bio pretjerano eksplozivan, ali sad je nevjerojatno spor. Nije okretan, ne može pokrivati prostor na račun svoje brzine, a katastrofalno loše čita igru. Često je dekoncentriran i nesvjestan okruženja u kojem se nalazi, bira komplicirana rješenja i propušta ono očito. Ukratko, Piqué u svim segmentima izgleda kao potpuni veteran koji se odavno prestao baviti ozbiljnim nogometom.
Barcelona u Robertu Lewandowskom ima nositelja napada. Ima nekoga oko koga može graditi igru u zadnjoj trećini i centralnu figuru mozaika prema kojoj će se slagati ostali dijelovi na krilima. Ima i solidnu veznu liniju. Tu je još uvijek puno otvorenih pitanja, Xavi treba pronaći pravu ravnotežu, ali ima potencijala. Ni obrana nije loša, barem kada su tu Araújo i Koundé. S njima se može slagati nekakav sustav, pokušavati napraviti nešto što će podignuti kvalitetu izvedbe, neki specijalni kontekst koji će popraviti cijelu momčad slično onome kada je Liverpool doveo Virgila van Dijka, pa je cijela momčad postala bolja jer jer zadnja linija stajala desetak metara više. S Piquéom ne može ništa, pogotovo kad mu je partner García, koji nije dokazao da može osvajati obrambene duele s efikasnošću kakva se od stopera na ovoj razini podrazumijeva.
Barcelona više nije momčad koja je u ovo vrijeme prošle sezone bila u potpunom raspadu. Od potpunog je autsajdera došla do toga da u međusobnoj utakmici može donekle parirati Real Madridu u veznoj liniji i da mu može napraviti probleme u napadu. Ali činjenica da su Araújo i Koundé izvan kadra dovodi do toga da najjače oružje njena rivala, a to je suradnja Benzeme i Viníciusom, ide na Barceloninu najslabiju kariku: Piquéa.
Ironija je u tome što je Piqué samo 10 mjeseci stariji od Benzeme. Benzema će u ponedjeljak podignuti Zlatnu loptu, a Piqué izgleda kao nogometni umirovljenik kojeg će Real Madrid ciljati kao figuru preko koje će najlakše stvoriti višak.
