Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Pep protiv svijeta

O rezultatu, kreativnosti i potrebi da se stvori nova vrijednost

Osnovni cilj nogometa je pobjeda, a temeljni način da ispunite cilj je da zabijete više golova nego što ste ih primili. I tu su stvari poprilično jasne, različite su samo strategije u izboru metoda kojima ćete pokušati ispuniti cilj.

Činjenica da se na nogometnom terenu nalaze 22 igrača dovela je do toga da se u razvoju tih strategija pojavila uža specijalizacija pojedinih nogometaša kao viši oblik organizacije obavljanja rada. Slično kao što je Henry Ford organizirao proizvodnju tako da je specijalizirao svakog radnika na pokretnoj traci za jedan posao i dobio veću učinkovitost, tako su i nogometni treneri specijalizirali svoje igrače. Kako bi ispunili prvi dio cilja, ovaj o postizanju gola, isprofilirali su napadače, a kako bi osigurali da ne prime više golova nego što mogu zabiti, treneri su žrtvovali dio igrača koje su specijalizirali tako da im primarni zadatak bude obrana i sprječavanje golova.

I tu je počela evolucija nogometne taktike, razvoj hrpe različitih strategija i taktika u pokušaju da se ispuni osnovni cilj igre.

Sport se uvijek, doduše, razvijao oko pobjeđivanja. Pobijediti je baš uvijek bilo važno, ali godinama je najvažniji aspekt sporta bila zabava. Ljudi su se bavili sportom — ili igrama, ako kartanje i slične zanimacije već ne želite zvati sportom u užem smislu — čisto kako bi im prošlo vrijeme. Ljudi su pratili sport — ili igre, ako viteške turnire, gladijatore i slične zanimacije već ne želite zvati sportom u užem smislu — kao razonodu.

Promjenom načina života, tehničkim izumima i evolucijom društva ljudi su imali sve više slobodnog vremena na raspolaganju i sve više su se oslanjali na sport kao način zabave. Nisu se nužno morali baviti njime, mogli su svoju razonodu pronaći kao gledatelji. Usporedno s rastom značaja sporta u organizaciji vremena, ljudi su sve više bili spremni ulagati dio svog zarađenog novca jer im je sport — direktno ili indirektno kroz novine, televiziju i kasnije internet — zauzimao sve veći dio dana. A s novcem je došao profesionalizam i fokus je sa zabave prešao na potrebu da se bude uspješan, jer to je najbrži način za zaraditi novac.

Uvođenje kulta sporta kao bitnog dijela svakodnevnog života dovelo je do, kako je to George Orwell objasnio, činjenice da je ljudima postalo jako važno tko pobjeđuje.

Guardiola je u nogomet donio novu ideju i nakon toga se nikad nije borio samo protiv trenera koji je stajao s druge strane. Borio se protiv njega i protiv cijelog svijeta

Traženje jasnoće ishoda je, doduše, oduvijek u ljudskoj prirodi. Znati tko je najjači u plemenu ili selu je značilo imati hijerarhiju koja je tisućama godina bila ključna za organizaciju života i preživljavanje. Filozofija je značajka naprednih društava, svi ostali su tražili određenost u kojoj nema puno lutanja. Kad ljudi gledaju rezultat, traže takvu jasnoću. Nešto što je samorazumljivo i na neki način utješno jer donosi neku sigurnost.

Međutim, ono što se u cijeloj priči zaboravlja jest to da bi pobjeđivanje bi trebalo biti usko povezano s kreacijom.

Ljudima bi osim rezultata trebalo biti važno i tko kreira jer to je jasan put do pobjede.

U nogometu je tu stvar prilično jasna. Od prve faze evolucije nogometne taktike, kad su treneri specijalizirali igrače koji su igrali obranu i one koji su se profilirali kao napadači, teret kreacije je bio na napadačima, oni su bili ti koji su donosili pobjede svojim potezima. Kreirati, uostalom, znači stvoriti nešto što ima novu vrijednost.

Obrane ne kreiraju, one reagiraju na ono što napadi rade. Kako je reakcija tek odgovor na vanjski stimulans, kreaciju su već napravili napadači i obrambenima ostaje da nađu soluciju kojom će odgovoriti na to da napadači kreiraju nešto s novom vrijednosti. One su unaprijed određene suparnikom koji ima loptu, ograničene su u svom djelovanju tako da je dio odluka koje donosi obrambeni igrač izvan njegove moći, određen tek uvjetima koje stvara netko drugi. Ukratko, ne možeš se braniti gdje ti želiš, ograničen si i moraš se braniti ondje gdje te netko drugi napada.

I obrana može donijeti rezultat, posebno u uvjetima kad se igra u turnirskim formatima gdje nije nužno potrebno pobjediti kako bi se prošlo dalje, nego je dovoljno ispuniti onaj drugi dio temeljnog načina ispunjenja cilja, ne primiti gol. Međutim, obrana ne može donijeti kreaciju jer ona djeluje ondje gdje netko napada. Kada napadaš, onda imaš slobodu napadati gdje god ti to želiš.

Zato nije istina da ne postoji pravi način igranja nogometa. Svaki rezultat je činjenica koju se treba poštovati i do rezultata se može doći različitim strategijama i modelima igre. Igrati defenzivno je sasvim legitimno i često je sasvim isplativo u kontekstu rezultata, ali činjenica je da napredak igre dolazi kroz kreaciju.

Doduše, i obrane kreiraju. Ne na ovaj konvencionalni način stvaranja nečeg novog, ali obrane stvaraju prepreke koje tjeraju napadače da dolaze do novih rješenja. Njihove prilagodbe i načini kako odgovaraju na kreaciju izravno provociraju smišljanje novih načina igranja nogometa, stvaranja nove vrijednost koja gura kotač nogometne evolucije prema naprijed.

Ista je stvar i sa trenerima.

Pep Guardiola je ponovo izgubio u Ligi prvaka i to je izravni povod dobrom dijelu ljudi da ponovo istakne stav kako je Pep tek “ćelava prevara” ili nešto slično. I to je sasvim legitimno; rezultat je nešto opipljivo i samorazumljivo, donosi određenost u kojoj nema puno lutanja. Nekome 30-ak trofeja nije dovoljno i cijeni samo Ligu prvaka kao indikator kvalitete, što znači da godišnje imamo jednog rezultatski trenera i stotine luzera.

Međutim, čak i u takvom razmišljanju put do rezultata je kreacija, a to je Pep Guardiola donio sa sobom.

“Ako nisi spreman biti u krivu, nikad nećeš smisliti nešto originalno“, napisao je engleski pedagog Sir Kenneth Robinson. “Odrasli ljudi se previše koncentriraju na to da ne budu u krivu, da ništa ne izgube i zato gube sposobnost da smisle nešto originalno. Mi ne rastemo u svoju kreativnost, mi izrastamo iz nje i nepovratno je gubimo.“

Čitavi modeli igre u modernom nogometu su nastali na osnovu njegovih taktičkih ideja, a moderni obrambeni sustavi su nastali kao odgovor na ono što je njega učinilo uspješnim. Neki treneri su to koristili kako bi napravili napadački model, drugi kako bi smislili uspješne obrambene modele. Ali u suštini je Guardiola u moderni nogomet donio novu ideju i nakon toga se nikad nije borio samo protiv trenera koji je stajao s druge strane u izravnom dvoboju u Ligi prvaka. Borio se protiv njega i protiv cijelog svijeta koji je reagirao na njegovu ideju.

“Kreativnost nije talent, to je način djelovanja”, izjavio je John Cleese, genijalni britanski komičar. “Kreativni ljudi ulaze u posebno raspoloženje kako bi omogućili da njihova prirodna kreativnost funkcionira. Lako je reći nekome da bude kreativan, ali jako teško je biti kreativan zbog načina djelovanja u koje morate ući.”

Taj način je u nogometu uvijek riskantan. Morate otvoriti sami sebe, morate se izložiti, a oni koji igraju obranu su u zatvorenom sustavu u kojem moraju samo reagirati na ono što smislite.

I ne radi se sad o porazu Manchester Cityja protiv Tottenhama. Mauricio Pochettino je genijalac koji savršeno odradio svoj dio posla i koji je stotinama puta pokazao da je kreativan. Radi se općenito o Pepu i njegovoj borbi protiv svijeta, borbi hijerarhije i filozofije, odnosu rezultata i kreativnosti, te o potrebi da se stvori neka nova vrijednost.

Od prvog dana nogomet su pokretali napadači, čak i kad nisu pobjeđivali, a danas, kad je ljudima jako važno tko pobjeđuje, gubi se osjećaj koliko je pobjeđivanje usko vezano uz kreaciju. I sve da Pep Guardiola nikad više ne osvoji niti jedan trofej, svejedno je napravio dovoljno. Barem zbog činjenice da se u jednom trenutku borio sa cijelim svijetom.