Super Spieler.
To je nadimak kojeg je nakon jedne koonferencije za medije dobio Alexander Esswein. Njemu su danas 32 godine i nastupa za SV Sandhausen u drugom rangu njemačkog nogometa, ali svojedobno je igrao za Augsburg i Pep Guardiola, koji je tada vodio Bayern, krenuo je objašnjavati kako je Esswein “super, super Spieler”, uvjeravajući sve oko sebe da je riječ o jednom od najboljih igrača u Bundesligi. Samo dva mjeseca kasnije, Guardiola je kupio Douglasa Costu i Kingsleyja Comana. Da je stvarno bio uvjeren da je Esswein toliko dobar koliko je pričao, mogao ga je dobiti za manji dio od 30 milijuna eura koliko je uložio u dovođenje Coste.
Iz te perspektive treba gledati Guardiolinu izjavu prije utakmice s Liverpoolom u kojoj je tvrdio da su igrači koji su nastupili na Svjetskom prvenstvu u boljem stanju od Erlinga Haalanda ili Riyada Mahreza. Jednostavno, Guardiola jako dobro shvaća da, kad dođe u goste Augsburgu i kad ga na konferenciji za medije pitaju ima li u domaćoj momčadi tko bi mogao pojačati Bayern, treba reći ono što je lijepo za čuti — da je Esswein zapravo “super, super Spieler”. Nisu to nužno laži, to su stvari koje javnost želi čuti, a Guardiola shvaća da je to sastavni dio trenerskog posla.
Uostalom, sama utakmica između Manchester Cityja i Liverpoola u Liga kupu je demantirala ono o čemu je Guardiola pričao u najavi. Čak četiri od pet golova postigli su igrači koji nisu sudjelovali u utakmici, a na terenu je samo Nathan Aké igrao u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Kod Cityja su na klupi ostali Kyle Walker, John Stones, João Cancelo i Bernardo Silva koji su, uz Phila Fodena i Jacka Grealisha, inače standardni članovi prve postave, dok je Jürgen Klopp na klupi ostavio Fabinha i Jordana Hendersona, a u utakmicu je krenuo sa Stefanom Bajčetićem.
Haaland i Mahrez su izgledali jako dobro, a nastavak sezone bi mogli obilježiti upravo oni igrači koji nisu igrali na Svjetskom prvenstvu
Klopp i Guardiola odlučili su se koristiti igrače koji su ispali u ranijoj fazi prvenstva i koji su imali desetak dana odmora. Liverpool je krenio s Darwinom Núñezom u vrhu napada, a Cityju je konce u sredini terena vukao Kevin De Bruyne. Obojica su ispala još u grupnoj fazi, a Aymeric Laporte, Rodri i Manuel Akanji su se doma vratili svega nekoliko dana kasnije.
“Pojam koji ćete često čuti u komunikaciji s igračima je ispražnjenost”, ispričao je René Meulensteen, bivši pomoćnik u Manchester Unitedu i član stručnog stožera australske reprezentacije, u razgovoru za The Athletic. “Poslije ovakvog turinira se osjećate iscijeđeno. Proguta vas intenzitet zbog kratkog razmaka između utakmica, uništi vas vrtuljak očekivanja i onda upadnete u eforiju ili razočaranje. Sve te emocije ostaju zarobljene u vama jer zapravo nemate vremena probaviti ih. Zasićeni ste nogometom i to osjetite.”
Ono o čemu govori Meulensteen — koji je u stožeru Sir Alex Fergusona bio definiran kao stručnjak za periodizaciju rada te koordinaciju taktičkog i kondicijskog aspekta nogometa — nije primarno vezano uz fizički umor. On se koncentrira na mentalni zamor i činjenicu da igračima treba neko vrijeme da se odmore od nogometa i emocija koje ih crpe, neovisno o tome jesu li one pozitivne ili su negativne.
Je li vam se ikad dogodilo da momčad za koju navijate ostvari neku važnu pobjedu, napravi neki rezultat vrijedan slavlja i da nakon euforije koja vas obuzme morate sjesti i duboko izdahnuti? Problem s ovim Svjetskim prvenstvom i terminima koji se vežu na njega je da igrači neće dobiti priliku sjesti, duboko udahnuti i izbaciti sve iz sebe. Barem jedan dio njih koji je došao do četvrtfinala ili dalje jer, za razliku onih koji su ispali u grupi ili osmini finala, oni će spojiti kraj Svjetskog prvenstva i nastavak klupskih natjecanja.
Liverpool i City su jučer odigrali utakmicu Carabao Cupa, a već za tri dana se nastavlja Premier liga. Španjolci su igrali Kup Kralja, a La Liga se nastavlja 29. prosinca, kad u akciju idu i Francuzi. Serie A se vraća u prvom tjednu 2023. kada se jedno kolo igra u srijedu, a drugo za vikend. Od velikih liga samo su Nijemci odlučili napraviti malo veću pauzu i Bundesliga se vraća zajedno s HNL-om; tek 20. siječnja.
Tek onda dolazimo do fizičkog umora. Uz GPS uređaje kojima se nadzire potrošnja na treninzima i utakmicama, suvremenu dijagnostiku i uređaje za oporavak, ali i napredak u metodologiji rada, fizička iscrpljenost je možda i sporedni faktor. Kad glavni trener sluša kvalitetnog kondicijskog trenera, ovaj mu može reći kada poštediti igrača koji je previše potrošen, kako bi se izbjegle ozljede. Treneri će manipulirati opterećenjima i prilagođavati će periodizaciju rada, tako da će igrači igrati. Bit će umorni, vjerovatno će se nešto povećati stopa mišićnih ozljeda, ali će odigrati.
Naravno, uvijek će se naći netko s argumentom da igrači nemaju od čega biti umorni i zasićeni jer im je to posao.
Oni će odraditi svoj posao. Sve te utakmice će se na kraju odigrati, sve ćemo ih imati priliku gledati na televiziji i ništa se neće dogoditi. Samo i nogometaši — kao svi drugi ljudi na svijetu, neovisno o tome čime se bave — mogu taj posao obaviti bolje ili lošije. Profesor može protumačiti lekciju bolje ili lošije, keramičar može bolje ili lošije postaviti pločice, a vozač može bolje ili lošije dovesti kamion na odredište. Dijete će na kraju proći ispit, po pločicama će se hodati, a teret će se istovariti, ali na neki drugi dan je lekcija mogla biti jasnija, pločice ravnije, a vožnja sigurnija.
Isto tako, utakmice će se odigrati. Ali u ovakvom tempu je praktički nemoguće da to ne bude za nijansu lošije od postavljenog standarda, pogotovo kad pričamo o engleskim klubovima koji su već sada u punom pogonu.
Najbolji primjer za to je Mohamed Salah koji je prošle sezone negdje u ovo vrijeme igrao Afrički kup nacija. Na AFCON je otišao u odličnoj formi, u prvom dijelu sezone je odigrao 20 utakmica uz 16 golova i 10 asistencija. Statistike duela, driblinga i točnosti dodavanja bile su mu na najvišim razinama od dolaska u Premier ligu i naprosto je dominirao. Kad se vratio natrag, više nije bio ni blizu te razine. Nije da je bio previše ozlijeđen; propustio je samo jednu utakmicu Premier lige i još je u jednoj nakon toga ušao s klupe jer nije bio dovoljno oporavljen, što nije dramatično. Ali u 15 odigranih utakmica je zabio sedam golova i dodao tri asistencije, uz ozbiljan pad u uspješnosti duela, driblinga i točnosti dodavanja.
Ne radi se o tome da je Salah na Kupu nacija odigrao sedam utakmica u mjesec dana. Slično bi odigrao i u Liverpoolu, možda koju manje jer bi ga Klopp poštedio u nekom od kupova koji se u Engleskoj igraju početkom godine. Salah bi ionako igrao nogomet u enormnim količinama na koje su današnji igrači navikli i koje dobro podnose, ali u reprezentaciji je mjesec dana trenirao po drugoj metodologiji i pod velikim emotivnim utegom s kojim se tijekom turnira nije stizao nositi. Ispraznio se, zasitio se nogometa i nije se stigao odmoriti, a to se osjetilo nakon njegova povratka u klub.
Guardiola zna da će izjava kako su mu se igrači vratili potrošeni sa Svjetskog prvenstva biti protumačena sebično, kao svojevrsni napad na reprezentacije koje ljudi često shvaćaju emotivnije nego klubove. Zato je, kao i sa Essweinom, okrenuo pilu naopako i rekao da su igrači sa Svjetskog u boljoj formi od Haalanda i Mahreza. Utakmica protiv Liverpoola je već pokazala da to nije baš tako i da je upotrijebio malu laž koju ljudi žele čuti. Haaland i Mahrez su izgledali jako dobro, a nastavak sezone bi mogli obilježiti upravo oni igrači koji nisu igrali na SP-u. Počevši od Haalanda i Mahreza, pa Salaha i onda dalje. Oni imaju komparativnu prednost koja na ovoj razini, gdje presuđuju detalji, mora doći do izražaja. Pogotovo onda kad se Premier liga nastavlja već za tri dana.
