Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Plesač i rudar

Briljantnost nevjerojatno podcijenjenog Bernarda Silve

Nakon što je prešao iz Benfice u Monaco, Bernardo Silva je napravio nešto sasvim atipično za nogometaša. Klub mu je ponudio druge lokacije koje je mogao izabrati, mogao si je i priuštiti nešto veće, ali on je sebi našao stančić od 32 kvadrata, prostor koji je bio manji od hotelske sobe koju mu je Monaco rezervirao za onih prvih par dana dok se ne snađe.

Nije mu trebalo više. Ugodno se osjećao u skučenome, navikao je biti onaj koji stvara prostor i ondje gdje ga zapravo nema.

Doduše, u Benfici nisu mislili tako. Jorge Jesus je upravo bio osvojio prvenstvo, oba domaća kupa i igrao je finale Europske lige, a kad je na kraju analizirao kadar i počeo se pripremati za iduću sezonu, odlučio je otpisati Bernarda Silvu nakon odigranih tek 39 minuta nogometa za prvu momčad. Nije mu trebao, mislio je da pušta lijevog beka — i to lošeg lijevog beka, tipa koji može dugo trčati, koji zna nešto s loptom i ima solidnu lijevu nogu, ali niti je brz niti je dovoljno jak da igra ozbiljan nogomet.

Nije to bio prvi put da je Benfica vidjela samo njegovu visinu. Bernardo Silva je prošao sve uzraste u klubu još otkako mu je djed za sedmi rođendan platio članarinu i troškove za Benficinu akademiju. Sa 16 godina došao je do kritične točke: gotovo da uopće nije igrao za kadetsku selekciju, trener mu je uporno ponavljao kako je premalen, nedovoljno brz i da s takvim predispozicijama ne može igrati seniorski nogomet. Nije želio gubiti vrijeme na takvog igrača, a Bernardo Silva se povukao u sebe i došao na rub odustajanja.

Ima svilene noge i dodir božanstva, lopta se lijepi za njegove kopačke i tako ga je krasno gledati kad pleše s loptom. No, Bernardo Silva uza sve to radi kao konj

Gotovo sigurno bi odustao da se nije pojavio Fernando Chalana — Benficina legenda, “Mali genij” i fantastično koje je osvojilo nagradu za portugalskog Igrača godine 1976. te 1984., kada je vodio Portugal do polufinala Europskog prvenstva. Chalana je u klubu radio kao pomoćni trener i u Bernardu Silvi je vidio sebe; vidio je obris genija zarobljenog u malo tijelo i znao je da može stvarno uspjeti. Prvi put je netko bezuvjetno vjerovao u Bernarda Silvu, a kad je sve kulminiralo s Jesusom koji u njemu nije vidio potencijal za vezni red nego ga je tretirao kao lošeg lijevog beka, Chalana je nazvao Leonarda Jardima koji je baš bio preuzeo Monaco i uvjerio ga da ima čovjeka koji može biti jedan od najboljih na svijetu.

Chalana je bio potpuno u pravu i u Jardimovih 4-2-2-2 Silva je postao ključni igrač. Da, naprijed su ubijali Kylian Mbappé i Radamel Falcao, Tiémoué Bakayoko i Fabinho su kontrolirali sredinu terena, a s boka su prodirali Benjamin Mendy i Djibril Sidibé. Svaki od njih je bio iznimno bitan kotačić u stroju koji je osvojio Ligue 1 i došao u polufinale Lige prvaka, ali sve te kotačiće je povezivao baš Bernardo Silva. Omaleni veznjak s brojem 10 na leđima spuštao se s krila pomoći Bakayoku i Fabinhu da donesu loptu prema naprijed, gurao je Mbappéa u prostor svojim genijalnim dodavanjima, stvarao višak driblingom i činio sve oko sebe boljima.

Stvarao je prostor ondje gdje ga nije bilo, i za sebe i za druge. Bio je briljantan.

“Bernardo Silva je najbolji igrač u Europi na svojoj poziciji“, izjavio je Jardim kad je Silva prelazio u Manchester City, potvrđujući ono što je vidio samo Chalana, a što ni samom Bernardu Silvi nije uvijek bilo potpuno čisto. “Sposoban je destabilizirati cijelu obranu, može je ubiti driblingom, dodavanjem ili čistim kretanjem jer je toliko dobar. On je naprosto briljantan momak, marljiv i s dobrim stavom. Prije svega ne radi nikakve probleme, pokušava sve ono što mu kažete napraviti na terenu.“

Nakon što je prešao u City, Silva je dokazao da je Jardim bio u pravu i skočio je na sasvim novu razinu. Trebalo mu je malo da pohvata sve konce novog sustava igre i da se adaptira na novu ligu, ali ne postoji nitko tko stvara prostor bolje nego što to radi Bernardo Silva. Tu je jednostavno nenadmašan, a ne postoji sustav igre u kojem je to više potrebno nego kod Pepa Guardiole — jer kad imate toliko posjeda i kad suparnika sabijete u njegovu polovicu, trebate nekoga tko se osjeća ugodno u skučenom prostoru.

I baš zato, Bernardo Silva je vjerojatno najpodcijenjeniji igrač današnjice.

Nakon što se Kevin De Bruyne ozlijedio, Silva je prešao s krilne pozicije na osmicu i potpuno preuzeo ključeve momčadi. Postao je glavni Cityjev igrač i to bez ikakve konkurencije — jer koliko god Fernandinho bio važan za osiguravanje defenzivne tranzicije, toliko je svaki detalj Cityjeve napadačke igre išao kroz Silvu.

“Puno toga je napisano o Pepu, ali mislim da ljudi još uvijek ne shvaćaju do kraja koliko je Pep majstor detalja”, objasnio je Bernardo Silva u svom tekstu za The Players’ Tribune. “Prije utakmica često kaže kako nam daje mapu po kojoj se možemo snaći, ali da mi moramo riješiti zagonetke koje se pojavljuju na terenu. Za nekoga tko je opsjednut nogometom koliko i ja, Pep je savršen trener od kojega možete učiti. Budim se svaki dan sretan jer igram nogomet ovdje.”

Kad date toliku razinu detalja tipu koji, kako je to Jardim opisao, sve ono što mu kažete pokušava napraviti na terenu, igraču koji ima dobar stav i jedinstven talent, onda je to dobitna kombinacija. Možda je to najbolje pokazala utakmica koja je i odlučila prvaka, onih 2:1 kojim je City dobio Liverpool i spriječio Jürgena Kloppa da već u siječnju pobjegne na dvoznamenkastu bodovnu prednost. Silva je tada odradio nevjerojatan posao — driblao je, povezivao linije i gradio igru, stvarao je prostor ondje gdje ga nije bilo i naprosto je briljirao. Međutim, fascinantan je podatak da je tada istrčao 13,71 kilometar, što je uvjerljivo najviše u cijeloj sezoni Premier lige. Drugi na ljestvici kilometara na jednoj utakmici je Bernardo Silva protiv Tottenhama, a treći opet on protiv Leicestera.

Da biste u suvremenom nogometu stvarali višak, morate biti tehnički savršeni. Toliko da možete obraditi loptu u primanju u najmanjem mogućem prostoru i dati je dalje u najkraćem mogućem vremenu. Morate znati kuda se krećete i prije nego što primite loptu, zato morate imati pregled igre da vidite odakle dolazi pritisak. Morate biti sposobni probiti liniju driblingom kako biste, kako je to Jardim objasnio, destabilizirali obranu čak i ako niste brzi ili snažni. To sve Bernardo Silva ima; ima svilene noge i dodir božanstva, lopta se lijepi za njegove kopačke, a ugodno se osjeća u skučenom prostoru. Elegantan je, ima onaj stil starog romantika i tako ga je krasno gledati kad pleše s loptom, opasan po gol kroz udarac i asistenciju.

No, Bernardo Silva uza sve to radi kao konj i zato je najvažniji Cityjev igrač.

Da biste danas stvorili višak protiv momčadi kakva jeLiverpool, morate stalno rudariti, morate se konstantno kretati i stvarati prostor ondje gdje ga uopće nema. Zbog presinga i kompaktnosti obrana nogomet je evoluirao do te mjere da visoke osmice pretrče najviše na terenu i baš zato je tu ključ svake ekipe koja igra pozicijski nogomet, a Bernardo Silva je najbolji primjer koji možete naći. Briljantan igrač koji je još uvijek nevjerojatno podcijenjen i preko kojeg možete učiti suvremeni nogomet.