Mundijal počinje 20. studenog, a Mario Pašalić će samo sedam dana ranije igrati za Atalantu protiv Intera. Tog vikenda igrat će se — što u petak, što u subotu, što u nedjelju — engleska, talijanska, njemačka i francuska liga. Talijani i Nijemci će tog tjedna imati i duplo kolo, odigrat po prvenstvenu rundu i u srijedu i za vikend. Na kraju krajeva, igrat će se i HNL. Jedino Španjolci tog vikenda neće igrati; La Liga je zadnje kolo stavila u srijedu 9. studenog kako bi igrači ipak imali nekoliko dana odmora prije nego što izbornici počnu okupljati reprezentacije.

Engleska je prije četiri godine u Rusiji čak 75 posto svojih golova dala nakon prekida. Gareth Southgate je u tri tjedna priprema prije SP-a potrošio između 11 i 12 sati treninga samo kako bi uvježbao prekide, a svaki igrač je odradio još osam sati videoanaliza u kojima su se secirali prekidi. Koliko se Southgate posvetio detaljima najbolje pokazuje to što je išao u Ameriku razgovarati s NFL trenerima kako bi bolje shvatio šablonizirane akcije, a u stožer je doveo Allana Russella koji je vodio proces učenja. Southgate je pronašao segment igre za koji je bio uvjeren da mu može donijeti prednost u turnirskom natjecanju. I imao je vremena uigrati taj segment.

Među veznim trojcem nema nijednog međulinijskog igrača. Trebate nekoga tko će doći iza leđa suparničkog zadnjeg veznog i kombinirati s njima

Ovaj put to neće moći, ni on ni drugi izbornici. Jer prije Svjetskog prvenstva u Kataru neće biti pripremnog kampa. Hrvatska će nakon jednog ili nijednog treninga odletjeti na prijateljsku utakmicu protiv Saudijske Arabije koja je zakazana 16. studenog u Rijadu. Neće biti kondicijskog usklađivanja kadra, neće se vježbati taktički elementi niti će se uigravati prekidi. Igrači će većinu vremena provesti na putu i po hotelima, a u Saudijsku Arabiju lete samo kako bi se što efikasnije prilagodili klimatskim uvjetima koji ih čekaju u Kataru.

To u praksi znači da ono što želite pripremiti za SP morate odraditi u ovoj reprezentativnoj pauzi i zbog toga je utakmica protiv Danske važna. Hrvatska je pobijedila i zadržala je jako dobru šansu da se plasira na završni turnir Lige nacija, ali to je sasvim sporedno u usporedbi s činjenicom da je ovo početak priprema za Katar i da je Danska Hrvatskoj zapravo prva pripremna utakmica za Svjetsko prvenstvo. Što smo onda naučili iz nje?

Prva stvar koju možemo iščitati iz ove utakmice jest to da se Dalić odlučio na raspored 4-3-3, nakon što je Hrvatska veći dioutakmica u njegovu mandatu igrala u formaciji 4-2-3-1. Možda i glavni razlog za toj e konkurencija za tu ‘desetku’, koja je zaista zanimljiva: tu su Nikola Vlašić i Lovro Majer kao čisti međulinijski igrači koji mogu probiti driblingom i razigrati suigrače, Pašalić koji je sjajan u napadanju dubine i igri glavom te Andrej Kramarić koji najbolje funkcionira kao drugi napadač sa slobodom kretanja. Različiti profili igrača s različitim kvalitetama između kojih se uvijek može izabrati točan taktički odgovor prema analizi onoga što suparniku manje odgovara.

Međutim, Dalić ima naviku sve jače utakmice postaviti u 4-3-3. Tako je Hrvatska igrala u Rusiji gdje je, uz Modrića i Marcela Brozovića, treći veznjak bio Ivan Rakitić; tako je igrala i na Euru, osim u remiju s Češkom — s Brozovićem na zadnjem veznom s Modrićem i Kovačićem malo ispred njega, baš kao što je Dalić odlučio igrati i sinoć protiv Danske. Možda će utakmice protiv Maroka ili Kanade biti iznimke zbog razlike u kvaliteti, ali sasvim je izgledno da će Hrvatska ponovo igrati bez desetke. Vezna linija će biti trokut Brozović-Modrić-Kovačić i to je osnova koja određuje sve druge izbore.

Druga stvar koja iz ove perspektive izgleda fiksirano je zadnja linija. Dominik Livaković je prvi izbor na golu, Josip Juranović i Borna Sosa su bekovi, Joško Gvardiol je stoper i ostalo je još jedno mjesto oko kojeg se može razgovarati. Utakmica protiv Danske sugerira da je Josip Šutalo debelo prestigao Dejana Lovrena.

Šutalo je pogriješio i predao loptu suparniku kod primljenog gola, osvojio je samo jedan od sedam duela u kojima se našao i napravio je previše prekršaja za jednog stopera. Međutim, tamo negdje oko 60. minute dogodila se situacija koja najbolje opisuje zašto je Šutalo dobar izbor; Hrvatska je izgubila loptu visoko pred suparničkim golom i Danska je krenula u kontru, a Šutalo je iskočio iz zadnje linije i 20-ak metara na suparničkoj polovici presjekao loptu.

Onaj tko igra u liniji s Juranovićem, Sosom i Gvardiolom mora biti sposoban igrati u visoko postavljenoj zadnjoj liniji. Obojica bekova su dobri u odlascima visoko, Gvardiol zna unijeti loptu u igru i četvrti član te linije mora biti netko tko to može pratiti i održati kompaktnost momčadi podizanjem linije. Šutalo je takav igrač. Može podignuti linije, a sjajno čita situacije ispred sebe i iskače kako bi ih riješio. Ponekad pogriješi i griješit će još, ali igrač takvih karakteristika puno je korisniji za izvlačenje maksimuma iz kvaliteta suigrača koji se nalaze oko njega nego stoper koji donosi konzervativnije odluke.

Prednja linija nije fiksirana.

Ivan Perišić ima zacementirano mjesto, a protiv Danske je Dalić uz njega stavio Kramarića na centralnog napadača i Pašalića na desno krilo. Tu se treba vratiti na prvu točku, a to je činjenica da je trokut Brozović-Modrić-Kovačić osnove hrvatske reprezentacije koja određuje sve druge izbore. Među tim trojcem nema nijednog međulinijskog igrača. Riječ je o klasičnim veznjacima za formaciju 4-3-3 i trebate nekoga tko će doći iza leđa suparničkog zadnjeg veznog i kombinirati s njima. Kramarić u špici, gdje mora igrati leđima prema golu kako bi primio loptu od Modrića ili Kovačića te Pašalić na desnom krilu definitivno nisu rješenja za to jer su sasvim drugačiji profili igrača.

Daliću ostaje pronaći ta rješenja u nastavku priprema za Katar, počevši od utakmice protiv Austrije koju slobodno možemo tretirati kao zadnju pripremnu utakmicu prije Svjetskog prvenstva, jer više vremena za provjere i uigravanja neće biti.