Prva točka u procesu strateškog planiranja je utvrđivanje prioriteta koje želimo ostvariti u budućnosti. Nakon što smo odredili jasne prioritete, dalje se stvari slažu same od sebe. Predviđamo probleme koji se mogu pojaviti u procesu, unaprijed stvaramo rješenja za njih na temelju resursa koji su nam dostupni i preko toga razvijamo neke opće smjernice s prema kojima ćemo donositi odluke ključne za razvoj. Poanta nije u tome da napravimo nacrt budućnosti-, poanta je da imamo proaktivan stav i jasnu strategiju kako se nositi s problemima s kojima ćemo se morati suočiti.
Prioritet hrvatskog nogometa iz perspektive Hrvatskog nogometnog saveza je jasan: seniorska reprezentacija.
Koliko je to dobro i treba li Savez fokus imati na drugim stvarima, to je stvar za raspravu nekom drugom prilikom. Ovdje je ključni faktor u cijeloj priči činjenica da velika većina prihoda koje ostvaruje HNS dolazi isključivo kroz A selekciju. Bilo da se radilo o sponzorskim ugovorima, TV pravim i marketingu, ili o nagradama koje UEFA i FIFA daju za plasmane na velika natjecanja i rezultate koji se na njima ostvare, novac HNS-u donosi seniorska reprezentacija. Domaća liga, nad kojom potpunu kontrolu ima HNS, je sporedna stvar i tu je 12-ak milijuna kuna od TV prava smiješan iznos u usporedbi s milijunima eura koje ostvari A reprezentacija.
Ta lova se troši na različite načine. Možda i najsmješnija situacija, kome je do smijeha na ovakve stvari, jes ona u kojoj se uludo spalilo par milijuna eura na nepostojeći kamp na zagrebačkim Sveticama u režiji tvrtke Svetice d.o.o., projekt za koji nitko nikada nije odgovarao. Inače, direktor te firme je bio Igor Kodžoman koji je imao netto mjesečnu plaću od 20.000 kuna i koji je nakon propasti projekta prešao na direktorsku poziciju u Dinamo s koje ga je skinula Sportska inspekcija po prijavi udruge Dinamo to smo mi nakon što nije objavio financijske izvještaje, a u Nadzornom odboru tvrtke je sjedio Damir Vrbanović, koji je u to vrijeme bio HNS-ov izvršni direktor i koji je još uvijek visoko pozicioniran član Saveza.
Svi su igrači iz početne postave U-19 reprezentacije — osim Luke Sučića koji igra za FC Liefering — upisali nastupe u Drugoj HNL kao dio B momčadi prvoligaša
S druge strane, imamo najavljen projekt izgradnje 105 terena s umjetnom travom po cijeloj zemlji, što je vjerojatno najvažniji HNS-ov projekt ikad. Doduše, projekt još nije realiziran i trenutno se možemo samo nadati da će završiti sličnije obnovi prvoligaških travnjaka nego projektu Svetica, ali u svakom slučaju ste shvatili poantu. Većina novca koji HNS ima — bez obzira na to bio on potrošen na putovanja po Vegasu, bonuse Izvršnom odboru zbog rezultata u Rusiji, fantomske projekte u kojima izabrani imaju astronomske plaće ili na korist hrvatskog nogometa i malih sredina — dolazi kroz seniorsku reprezentaciju koja je, logično, HNS-ov prioritet i sve treba biti usmjereno u pravcu razvoja igrača za nju.
Samim time nelogična je odluka koju je HNS donio na tematskom sastanku u Opatiji prije nekoliko dana. Davor Šuker, izvršni direktor Marijan Kustić, članovi HNS-ova Izvršnog odbora, glavni instruktor i odgovorna osoba za mlađe selekcije Petar Krpan, voditeljica međunarodnih poslova i licenciranja Ivančica Sudac su se susreli sa čelnim ljudima odjela natjecanja, među kojima je bio povjerenik HT Prve lige Josip Brezni i gospodin Neven Šprajcer, čovjek koji je pravomoćno osuđen u aferi Pošteno suđenje, što ne brine nikoga u HNS-u.
Međutim, imati optuženika ili osuđenika nije ništa novo na HNS-ovim sastancima. Ono što ovaj sastanak čini posebno interesantnim je zaključak u kojem se predlaže reforma natjecanja kojom će Druga liga biti smanjena na 12 klubova i kojom će iz Druge lige biti izbačene B momčadi prvoligaša.
Nelogično je to što su baš takve momčadi poligon za stvaranje budućih reprezentativaca.
To bi trebao znati Krpan jer je u njegovom mandatu glavnog instruktora većina U-19 reprezentativaca upravo iz B momčadi koje se natječu u drugoj ligi. Na zadnjoj kvalifikacijskoj utakmici protiv Gruzije svi su igrači iz početne postave U-19 reprezentacije — osim Luke Sučića koji igra za FC Liefering, dio akademije Red Bull Salzburga — upisali nastupe u Drugoj HNL kao dio B momčadi prvoligaša.
Najdelikatnije razdoblje u stvaranju igrača je baš taj U-19 uzrast, prijelaz mladog čovjeka iz juniorskog u seniorski nogomet. Nebrojni talenti su zapeli upravo na toj stepenici i nisu se mogli prilagoditi, a druga liga se u zadnjih nekoliko godina nametnula kao savršeni prijelaz baš za te najtalentiranije igrače koji imaju priliku bez pritiska rezultata steći iskustvo seniorskog nogometa. U klubovima Druge HNL igraju profesionalci, igrači s godinama iskustva i koliko god bili slabo plaćeni, oni imaju patinu starih mačaka, pa mladi igrači u izravnom dvoboju s njima imaju što naučiti. Fizički su jači, lukaviji su i u utakmicama s njima mladi igrači doživljavaju puno jači razvojni podražaj nego da igraju sa svojim vršnjacima od kojih su superiorniji u svakom smislu te riječi.
Na kraju krajeva, vrijednost B momčadi je vrlo lako izmjeriti.
U slučaju Boška Šutala, vrijednost je otprilike pet milijuna eura. Toliko je iznosio njegov transfer u Atalantu, najveći izlazni transfer u povijesti NK Osijeka, a dobar dio svog sazrijevanja je odradio baš u Drugoj ligi igrajući za B momčad. U slučaju Ante Palaverse i Domagoja Bradarića, to je nekih 14 milijuna eura, koliko iznose njihovi transferi u Manchester City, odnosno Lille, a koje su ostvarili nakon samo jedne sezone u Prvoj HNL jer su iza sebe imali dvije seniorske sezone prilagodbe kroz drugu ligu. Antonio Marin, Joško Gvardiol, Mario Ćuže, Leon Kreković, Darko Nejašmić, Ivan Nevistić, Mihael Žaper, Marin Pilj — sve su to igrači koji sada ravnopravno igraju Prvu HNL koji su prošli kroz filter Druge lige. Uostalom, Dinamo, Hajduk i Osijek su u zadnjih godinu dana na klupi imali upravo bivše trenere B momčadi koji su preuzeli prvu ekipu.
Dakle, nema smisla ukinuti B momčadi u Drugoj ligi jer je broj igrača koje je reprezentacija — bila ona U-17, U-19 ili U-21 — dobila kroz njih neusporediv u odnosu na ostale drugoligaše. Naravno, ta usporedba nije poštena iz serije razloga koji generiraju nejednakost na tržištu talenta, ali naprosto živimo u takvoj realnosti da Druga liga nije profesionalna. To ne kažem ja, to kažu sami drugoligaški klubovi u svom pismu HNS-u u kojem su tražili prekid sezone kako bi se spasili od propasti.
To jako dobro zna Ivančica Sudac, koja je se bavi licenciranjem. Ona iz prve ruke zna kakvi su financijski, infrastrukturalni i stručni kapaciteti momčadi u Drugoj ligi. Zna da u pravilu nema novca, da često nema ambicija i postavljenih ciljeva osim onoga da se životari koliko god se može. Uostalom, sve druge momčadi su na terenu izborile natjecanje u Drugoj ligi i zadržavaju se stabilno u gornjoj polovici ljestvice, baš zato što je ostatak drugoligaške karavane na rubu profesionalizma. U takvim uvjetima nema mjesta za razvoj igrača koji su još juniori, nema resursa da se mladom i talentiranom treneru omogući stožer od šest ili sedam ljudi.
U takvim uvjetima izbaciti B momčadi iz Druge lige je pucanj u budućnost kojim, posrednim putem, ubijamo i ostale drugoligaše jer hrvatski nogomet ovisi o lovi koju će HNS-u zaraditi seniorski reprezentativci, a njima je Druga liga bitna razvojna postaja u karijeri.
Jasno je da pritom natjecanje mora biti pošteno i da se moraju izbjegavati situacije koje narušavaju regularnost natjecanja — poput one iz prošle sezone, kada je Dinamo na u utakmicu protiv Varaždina spustio Nikolu Moru, Lovru Majera, Sadegha Moharramija i Komnena Andrića. Međutim, ove sezone je uvedeno je pravilo da su druge momčadi koje se natječu u Drugoj ligi u praksi U-21 momčadi s po četvoricom starijih igrača i da se gubi pravo nastupa za drugu momčad nakon tri nastupa za prvu. To je spriječilo negativnu protočnost i pojačavanje momčadi, a to da Kreković, Stipe Radić ili Marko Đira zaigraju za prvu momčad nakon što su počeli sezonu u Drugoj ligi je sasvim normalno i ni po čemu različito od onoga što se događa u ostatku nogometnog svijeta.
Pobogu, nije ni Prva HNL neregularna zato jer je Dinamo na zimu prodao Danija Olma ili jer je Osijek ostao bez Šutala u pola sezone, premda je igrao protiv nekih suparnika, a za susrete protiv nekih je već bio prodan u Atalantu. Uostalom, ako takve momčadi ne mogu igrati u Drugoj ligi jer na taj način narušavaju regularnost natjecanja, zašto bi mogle igrati u Trećoj? Naravno da ne bi, jer i ondje djeluju klubovi kojima je strašno važno biti šesti, a ne osmi.
Osim ako ova odluka, za koju u javnost nije izašla ama baš nikakva argumentacija, ne znači konačno ukidanje projekta drugih momčadi.
To bi bila katastrofa, izravni pucanj u budućnost hrvatskog nogometa jer bi na taj način bili pogođeni upravo najtalentiraniji mladi igrači kojima je Druga liga savršena razvojna postaja. Bili bi osuđeni na posudbe u klubove koji nemaju dovoljne resurse da ih razvijaju, u okruženja u kojima ih matični klub ne može nadzirati u trenažnom procesu ili ostanak u svom klubu, što znači igranje protiv nedorasle konkurencije u juniorima ili sjedenje na klupi prvoligaške momčadi za čiju razinu još nisu spremni.
Ali to je hrvatski nogomet, vječita improvizacija i snalaženje bez ikakvih postavljenih prioriteta s nadom da će najjači preživjeti i da će onda biti spremni na sve. Realno, zato i imamo ovakve vrhunske rezultate, ne zato što smo imali dobar plan razvoja mladih igrača kroz drugoligaški nogomet.
