Samo 11 godina bilo je Rodrygu Silvi de Goesu kad je sa Santosom otišao na turnir u New York. Klubu se priključio godinu ranije i dodijeljen je futsal momčadi, ali ubrzo je pozvan na paralelni trening u glavnu selekciju svog godišta. New York je bio prvi turnir na koji je Santos pozvao Rodryga i on je toliko oduševio da se doma vratio sa sponzorskim ugovorom. Bio je najbolji strijelac i najbolji asistent turnira, oduševio je skaute, a Nike je reagirao tako što je stavio ugovor na stol.
Nike u tom trenutku u svom portfelju imao oko 550 sportaša kojima je isplaćivao sponzorske naknade. Lista je počinjala s Michaelom Jordanom i LeBronom Jamesom koji su imali najbogatije ugovore, a onda se nastavljala s Rogerom Federerom, Tigerom Woodsom, Derekom Jeterom, a zatim su bili ugovori na kojima je bilo ime Kobea Bryanta, Rafaela Nadala, Roryja McIlroya, Kevina Duranta i Marije Šarapove. Redom se radi o sportašima iz individualnih sportova ili o košarkaškim zvijezdama koji imaju svoje linije obuće, ali 48 posto ukupnog prihoda dolazi iz nogometa.
Nike je na naslovnim stranicama svojih kampanja imao Cristiana Ronalda kao glavno lice nogometnog asortimana, ali među onih 550 sponzoriranih sportaša bilo je tek 60-ak nogometaša. Tvrtka je puno radije surađivala s klubovima nego sa samim sportašima, osim ako su to bile globalne superzvijezde poput Cristiana Ronalda, Thierryja Henryja, Waynea Rooneyja i Zlatana Ibrahimovića ili ranije Ronaldinha, Ronalda i Luísa Figa.
Rodrygo je sa samo 11 godina ušao u društvo 60-ak profesionalnih nogometaša kojima Nike isplaćuje sponzorske ugovore. Možete zamisliti koliko je Rodrygo bio impresivan talent kad je dječji turnir u New Yorku bio dovoljan da mu iskeširaju lovu. Za usporedbu, Luka Modrić je igrao u Premier ligi, već je uvelike koketirao s Real Madridom, nosio je Nikeove kopačke, ali nije bio na popisu igrača koji su svakog mjeseca dobivali uplatu od Nikea. Nije bio ni on, ni Juan Mata, ni Demba Ba koji su tih godina bili važni igrači u Premier ligi i koji su nosili Nike, ali je Rodrygo bio.
Dok svi pričaju o Viníciusu, Judeu Bellinghamu ili Kylianu Mbappéu koji bi trebao doći u Madrid, on odrađuje svoj posao
Nike nikad prije i nikad poslije nije sponzorirao tako mladog sportaša. Rodrygo je bio daleko najmlađi sportaš koji je potpisao ugovor, a Nike se nije odlučivao za takve pokušaje čak niti u individualnim sportovima poput tenisa ili atletike. To je odlična ilustracija o kakvom se talentu radilo i kakav je Rodrygo imidž imao.
Real Madrid je odlučio riskirati s generacijskim talentom. Samo nekoliko seniorskih utakmica bilo je dovoljno da klub sredinom 2018. sa Santosom dogovori transfer za 45 milijuna eura čim Rodrygo navrši 18 godina.
Isto toliko, 45 milijuna eura, par mjeseci ranije dao je i za Viníciusa Júniora. I upravo je Vinícius odlična mjera za usporedbu. Samo je pet mjeseci stariji od Rodryga i došao je s istog tržišta. Zajedno su debitirali za reprezentaciju, zajedno su krenuli igrati za Real Madrid, a otprilike slična im je i procijenjena vrijednost na Transfermarktu. Vinícius je, doduše, nešto skuplji, ali radi se o drugom i trećem najskupljem igraču u momčadi i dvojici od samo 15 igrača koji imaju troznamenkastu milijunsku vrijednost u cijelom svijetu, barem prema Transfermarktovoj procjeni.
Međutim, Vinícius je u 2023. spomenut u sedam puta više tekstova nego Rodrygo. Radi se o vrlo usporedivim igračima, sličnih kapaciteta, sa istog tržišta i iz istog kluba, a jedan je sedam puta češće u fokusu od drugog. Dio tekstova je otpao na rasistička vrijeđanja koja je Vinícius više puta trpio na španjolskim stadionima, ali čak i bez toga je Rodrygo debelo u drugom planu. A utakmica protiv Manchester Cityja je još jednom pokazala koliko je to nezasluženo.
Rodrygo je svoj prvi gol za Real Madrid zabio samo minutu nakon što je ušao u igru i od tada redovito rješava teške utakmice. Najčešće tiho i samozatajno, ali uvijek isporuči svoje. Tako je gol Cityju bio već 20. koji je zabio u Ligi prvaka. Za usporedbu, Figo, Gonzalo Higuaín i Giovane Élber imaju po 24 gola na svom kontu, Hernán Crespo, Robin van Persie i Mário Jardel po 25, Mario Gómez 26, a Luis Suárez i Rivaldo 27 golova u Ligi prvaka. Rodrygu su 23 godine i već je na 20 komada, a o njemu se praktički i ne priča.
To je pomalo nevjerojatno jer nije zabio samo u uzvratu za situaciju u kojoj se Real mogao povući i braniti u dubokoj zoni. Zabio je i u prvoj utakmici za vodstvo 2:1. Zabio je prošle sezone dva u četvrtfinalu na Stamford Bridgeu za prolazak protiv Chelseaja, a Chelseaju i Cityju je zabijao i sezonu ranije — Chelseaju jedan, Cityju dva, oba puta za izboriti produžetke u kojima je Karim Benzema odveo Real dalje.
To su golovi koji stvaraju heroje, a taj je herojski status nekako zaobišao Rodryga.
Jedan od razloga je njegov karakter. Ugovor koji mu je Nike 2011. dao može zahvaliti vlastitom talentu, ali i hypeu koji je tada stvorio Neymar. Nakon gola Flamengu koji mu je donio Puskásovu nagradu za gol sezone, mnogi su europski klubov obilazili Santos pokušavajući potpisati Neymara. Radilo se o najboljem igraču Južne Amerike, ali i superzvijezdi u nastajanju koja je angažmanom na društvenim mrežama stvorila dodatni šušur. Djeca su nosila frizure kao Neymar, njegove su proslave kopirali etablirani napadači iz Lige prvaka, a njegove golove i driblinge na YouTubeu pregledavali milijuni ljudi. Kad su iz Nikea shvatili da u Santosu postoji novi klinac za kojeg kažu da je vještiji od Neymara, nisu željeli riskirati da ga propuste.
Međutim, Rodrygo je sasvim drugačiji tip osobe od Neymara, pa čak i od Viníciusa. Profile na društvenim mrežama ima, ali očito je da su to kanali koje vode za to zadužene agencije koje je angažirao. Jako rijetko dijeli segmente svog privatnog života, nije ekstrovertiran u izboru frizura niti daje maštovite izjave za medije kojima bi se mogao brendirati, a ni proslave golova mu nisu nešto ekstravagantne. Kad je nakon minute po ulasku na svom debiju zabio gol, Rodrygo ga je proslavio tako što se naklonio navijačima kako bi iskazao poštovanje jer su ga podržali.
Stil igre na terenu govori dovoljno. Rodrygo ove sezone u Ligi prvaka po utakmici ima prosječno 3,2 udarca prema suparničkom golu. Ima i 1,7 ključnih dodavanja, 93 posto točnih dodavanja, 1,4 uspjela driblinga, ali i više od jedne oduzete lopte po utakmici, devet presing akcija i 2,7 pokupljenih ‘ničijih’ lopti. Ukratko, Rodrygo je opasan po gol i može kreirati za sebe kroz dribling ili za druge kroz proigravanje, ali igra odličnu obranu i vrlo je racionalan s loptom, bez pokušaja neefikasnih rješenja, što je sasvim atipično za igrače koji su odrasli s etiketom generacijskog talenta.
Zapravo, Rodrygu odgovara to da je u drugom planu: “Teško mi je naći način na koji mi to može koristiti jer ću uvijek malo zaostajati u usporedbama”, rekao je u razgovoru za Goal.com nakon što je 2020. izabran za najboljeg mladog igrača na svijetu. “Neymar je moj idol zbog svega što je postigao, ali ja tek počinjem svoju priču i usporedbe s njim su teške. Da, dobar je osjećaj jer očito nešto radim dobro kad me uspoređuju s njim, ali uvijek će biti nešto loše, nešto gdje ga neću moći uhvatiti i zato izbjegavam te usporedbe. Radi se o nepotrebnom pritisku, a želim raditi u miru i bez nekog nametanja.”
Drugi plan i na terenu odgovara Rodrygu. Dok svi pričaju o Viníciusu, Judeu Bellinghamu ili Kylianu Mbappéu koji bi trebao doći u Madrid, on odrađuje svoj posao. Trči za druge, otvara prostor, igra obranu i trpa golove. Svako toliko riješi bitnu utakmicu i opet se povuče u sjenu.
