Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Rupa u zidu

Voze li menadžeri ljude u gepeku?

Želimo li opisati pravni sustav, možda će najbolje poslužiti metafora s velikim zaštitnim zidom koji omeđuje neku parcelu i tako je odvaja od negativnih vanjskih utjecaja. E sad, ako taj zid nije baš savršeno uzidan to može biti iz dvaju razloga – netko je zaboravio staviti ciglu na pravo mjesto i tako je nastala rupa kroz koju se mogu provući problemi, ili je netko namjerno sebi ostavio prozor kako bi mogao gledati van kroz zid.

U vremenu kad se – doduše, većinom na razini želja i bez velike konkretizacije – priča o Opatijskoj inicijativi, Strategiji razvoja sporta i samom Zakonu o sportu, propušta se napraviti ključnu stvar o kojoj ovisi svaki pravni sustav – jasno definirati pojmove.  Jedini način da bi se izbjegle slučajne rupe u zidu je formirati cigle u pravilne oblike, a jedini način da se izbjegne ostaviti pravnu prazninu je precizno definirati pojam koji se javlja u praksi. To nekad može biti dosadno, ali je apsolutno ključno za dobro funkcioniranje pravnih propisa jer se u protivnom određeni savezi mogu praviti ludi i tumačiti zakon kao da se ne odnosi na njih. Nažalost, kod nas je običaj da se taj dosadni dio definiranja jednostavno preskoči.

Zakon bi, između ostaloga, morao odrediti procese upravljanja u sportu. Kao neizostavan dio toga, morao bi također odrediti i jasno razgraničiti pojmove agenta i menadžera, koji se kod nas često doživljavaju kao sinonimi.

Hrvatski nogometni savez je organizacija koja u svojoj sistematizaciji poslova jasno prepoznaje pojam i radno mjesto menadžera. To je osoba koja je zadužena za upravljanje određenim segmentom – izvršava zadatke planiranja, organiziranja, kadrovskog popunjavanja, vođenja i kontroliranja resursa. Zdravorazumski, menadžer je operativac koji vodi neki cijeli klub ili neki od specifičnih segmenata poslovanja, ovisno o kvalifikacijama koje ima. Primjerice, u HNS-u je na funkciji glavnog menadžera strateškog planiranja, EU fondova i promocije zaposlen Ivan Herak – koji, iako ima duboku političku pozadinu, kvalifikaciju za taj posao vuče iz svog ekonomskog obrazovanja.

Međutim, u javnosti je menadžer u sportu sinonim za osobu koja se bavi transferima i koja posreduje pri prodaji  igrača, a to dovodi do zabune. Ispravni termin za takvu osobu je posrednik, a – koliko god to bilo dosadno – zaista je ključno razdvojiti i jasno definirati pojmove. Dok je menadžer profesionalni zaposlenik kluba ili saveza, posrednik je tek osoba koja sudjeluje na zaključenju konkretnih poslova, nije zaposlena u klubu, a radi na relaciji igrač-klub ili klub-klub. Posredniku je za rad je dovoljna dozvola za agente koja se podiže u nacionalnom savezu.

Recimo, primjer osobe koja obavlja posao agenta je Marjan Šišić, suradnik portugalske agencije Onsoccer International. Osim što se brine o karijeri hrvatskog veznjaka Filipa Krovinovića, Šišić je sudjelovao u transferima Jeffersona i Francka Ohandze, ali i onoga u kojem je El Arabi Hillel Soudani došao u Dinamo. Zbog specifične sposobnosti, a to u ovom slučaju znači poznavanja jezika i tržišta, Šišić za portugalsku agenciju obavlja poslove, dogovara transfere i uvjete ugovora, a za to dobiva određenu proviziju. Nije zaposlenik nijednog kluba, jednako uspješno surađuje i s Dinamom i Hajdukom, a jako je daleko je od stereotipa biznismena koji vozaju klijente u gepeku ili prijete „dušenjem u sri rive“. On nije menadžer, profesionalni je agent koji ima jasne specifične sposobnosti, suradnike s kojima radi i opis njegova posla je posredovanje pri transferima na relaciji klub-klub ili posredovanje pri dogovaranju ugovora na relaciji igrač-klub.

S druge strane, Nebojša Vučković je menadžer u PSV-u, ali on se ne bavi transferima. Njegova funkcija je tehnički operativni menadžer, a time je jedan od četvorice ljudi u klubu – uz trenera Phillipa Cocua, šefa skautske službe te direktora omladinske škole – koji odgovaraju izravno direktorima. Rođeni Riječanin i bivši vratar u klubu je više od 10 godina; kad se u hijerarhiji organizacije kluba uspio popeti na stepenicu menadžera, postao je zadužen za upravljanje tehničkim segmentom kluba u koji spada i skautiranje. On ne pregovara transfere i ne dobiva plaću kao proviziju po obavljenom poslu – on je stalno zaposleni djelatnik kluba koji prima plaću i koji se bavi organizacijom sustava unutar kluba, kontroliranjem resursa i vođenjem segmenta kluba za koji se školovao.

Jasno je da menadžer i posrednik ili agent nisu isti pojmovi i da se njihove uloge jako razlikuju. U praksi je riječ o različitim ljudima s različitim poslovima, različitog školovanja i specifičnih sposobnosti na koje se mogu osloniti.

Problem nije u novcu, problem je u ljudima

Zahvaljujući raznim izvršnim dopredsjednicima i savjetnicima koji su u nas privatizirali scenu, u percepciji površnog pratitelja hrvatskog nogometa se potpuno izbrisala granica između posrednika/agenta igrača i menadžera kao zaposlenika kluba. Jer nečiji sin može raditi što taj netko hoće i što on misli da je u redu i nije nikakav problem što kasnije sami priznaju laganje koje je bilo sasvim očigledno.

Međutim, problem nije zabuna javnosti oko pojmova koje tumači kolokvijalno. Problem je što u novom nacrtu Zakona o sportu ti pojmovi nisu jasno razgraničeni.

Zakon propušta precizno definirati pojam koji se očigledno javlja u praksi i time zakonodavci ponovo otvaraju prostor za pravnu prazninu. Aktualni Zakon o sportu nije idealan i treba ga popraviti, ali se isto tako ne može dopustiti da se ne propiše jedan tako vitalan dio u funkcioniranju klubova. HNS jasno prepoznaje funkciju menadžera i jasno shvaća kako je potrebno imenovati ljude koji imaju specifični skup znanja i formalno obrazovanje. Uostalom, problem ukupnog hrvatskog sporta nikad nije bio manjak novca koliko suluda rasipnost i loše upravljanje. Hrvatski olimpijski odbor troši milijune kuna za propali projekt Sportske televizije, HNS vodi članove Izvršnog odbora na izlet i šoping u Miami, ali kao jedino rješenje nam se nameće ukrcavanje još novca u ono što je davno postalo rupa bez dna.

Problem nije u novcu, problem je u ljudima. I rješenje za spas hrvatskog sporta je mnogo jednostavnije – dati priliku sposobnim menadžerima i ljudima koji imaju potrebna znanja.

Jasno je kako stari kadrovi ne žele promjene, nego žele novac kako bi financirali svoj nerad i skrivali loše upravljanje. Uostalom, trebalo je čak 27 godina da više-manje jednim te istim ljudima padne na pamet kako naš sport treba Strategiju, dokument koji će obuhvatiti plan upravljanja resursima kojih u našim okvirima ima sasvim dovoljno, i ljudskih i ekonomskih. To što ih oni ne znaju iskoristiti sasvim je druga stvar.

S druge strane, postoje novi kadrovi obrazovanih menadžera koji su stekli specifična znanja i imaju jasne ideje kako ih prezentirati. Ili bi ih barem trebali imati – jer su, za razliku od nekih vječitih profesionalnih sportskih djelatnika, obrazovani na tom polju. Od Fakulteta za sportski menadžment (u kojima se uči upravljanje, a ne prodavanje igrača jer to ne rade menadžeri nego agenti) do novoosnovane Hrvatske asocijacije za sportski menadžment, stvara se kritična masa. U upravama saveza i klubova sjede ljudi raznih zanimanja, a nevjerojatno je malo menadžera kao obrazovanih operativaca koji izvršavaju zadatke planiranja, organiziranja, kadrovskog popunjavanja, vođenja i kontroliranja resursa. Operativaca koji imaju potencijal teorijskih i praktičnih znanja spasiti klubove i saveze od kronično lošeg upravljanja koje ubija naš sport u cjelini.

Zakon to nije prepoznao. Uvjeti za menadžere ne postoje, a pojmovi su nejasno definirani. To onda otvara dodatnu mogućnost da po klubovima i savezima, bilo nacionalnim ili županijskim, i dalje sjede ljudi koji su isključivo politički kadrovirani i koji s menadžerstvom nemaju baš ničega zajedničkog. Nadalje, novim nacrtom se pojavljuje i dodatna pravna praznina oko rada agenata koja magli razliku između profesionalnih posrednika i biznismena koji klijente voze u gepeku, duše u sri rive ili proklinju na Božić 2010.

Menadžeri i agenti, nije to baš isto. Možda je dosadno, ali rupa u zidu kroz koju prolaze negativni utjecaji posljedica je toga što cigle nisu formirane u pravilne oblike. A kako bi se izbjegle rupe u zakonu, potrebno je što preciznije definirati pojmove.

Doduše, uvijek postoji i druga opcija. Moguće je da nastala praznina i nije toliko slučajna. Možda je rupa u zidu samo posljedica toga što je netko s pozicije moći sebi odlučio otvoriti prozor kako bi mogao gledati kroz zid kada mu to odgovara za osobnu korist.