Pucala se deveta serija jedanaesteraca u četvrtfinalu juniorske lige prvaka kada je lopti pristupio Filippo Calixte Mané. Mladi talijanski stoper odlučio je pucati po travi, a Borna Buljan je pročitao stranu i obranio mu penal. Iza toga je Ante Kavelj zakucao loptu u mrežu i Hajduk se preko Borussije Dortmund kvalificirao u polufinale UEFA-ine Lige mladih.
Da se Buljan na Manéov udarac bacio u svoju lijevu stranu, Niko Sigur vjerojatno nikad ne bi dobio šansu zaigrati za Hajduk.
Sigurova priča je počela u Kanadi. Proveo je neko vrijeme u akademiji Vancouver Whitecapsa iz koje je potekao i Alphonso Davies, a nakon toga je kratko igrao za Vaughan Azzurre u trećem razredu kanadskog nogometa. Nogomet u Kanadi je, izuzev MLS ekipa, sveden na rekreaciju, tako da se za vrijeme epidemije koronavirusa natjecanja nisu održavala. Sigur je vrijeme provodio igrajući nogomet na ulici, u neformalnim nadmetanjima po kvartovskim terenima.
Iz te perspektive nije ni čudno da je sam morao platiti avionsku kartu za dolazak na probu u Radomlje. Bayern je Whitecapsima dao 14 milijuna eura za Daviesa, ali kad su Bavarci došli u Kanadu Davies je već imao 65 nastupa u MLS-u i 12 nastupa za seniorsku reprezentaciju. Za usporedbu, Sigur nije imao poziv niti za kanadsku kadetsku reprezentaciju. Bio je samo još jedan sanjar koji je odlučio pokušati ganjati nogometnu karijeru u Europi.
Prije manje od godinu dana debitirao je za prvu momčad. Ali svaki njegov potez na terenu, svaka njegova reakcija i svaka njegova odluka upućuju na rutinera
Nije to toliko čudo, jer igrači iz Sjeverne Amerike često dođu testirati svoje vještine u ‘nogometnije’ zemlje. Na primjer, prošle godine je u hrvatskoj juniorskoj ligi za Rijeku igrao Kanađanin Antoine Coupland, Amerikanci Chase Ciobanu i Davin Randall nastupali su za Inker i Sesvete, a Dóminic Arroyo iz Paname je svoju priliku tražio u Šibeniku. Peti je bio Sigur koji je prošao probu u Radomlju, pokazao vještinu i odličan pristup, tako da je zaradio preporuku za Hajduk.
Sigur je odigrao 20 prvenstvenih utakmica za Hajdukove juniore i većinu vremena je plesao između pozicije u veznom redu koja mu je bila prirodna i one desnog beka koju je pokrivao Niko Đolonga, ali za koju je Sigur pokazivao fizičke predispozicije i shvaćanje igre. Bio je standardni igrač, Marijan Budimir ga je u pravilu koristio svih 90 minuta i imao je svoje mjesto u hijerarhiji. Međutim, nije mogao ići u Nyon na polufinale Lige mladih jer UEFA ne dopušta nastupe igračima koji nisu barem dvije godine u klubu, a Sigur je tek na ljeto bio došao iz Radomlja s kojim Hajduk održava partnerske odnose.
Na kraju je to ispalo najbolja stvar koja mu se mogla dogoditi.
Ivan Leko je otprilike u ovo vrijeme prošle godine ostao bez obojice desnih bekova. Dino Mikanović ozlijedio je mišić na zagrijavanju utakmice protiv Rijeke, pa je uskočio Gergő Lovrencsics, ali i on je imao problem s koljenom koji se pogoršao i nije bio spreman za utakmicu s Varaždinom. U normalnim bi uvjetima tu poziciju pokrio Đolonga, ali on je s juniorima bio na završnici Lige prvaka i otvorila se prilika za Sigura. Hajduk je platio Whitecapsima naknadu za razvoj, registrirao ga je za seniorsku momčad i Sigur je ugrabio mjesto u prvoj postavi.
Carlos Bacca je došao do Seville i Milana, a prvi profesionalni ugovor potpisao je s 23 godine, a dotad je radio kao kontrolor karata u gradskom autobusu. Prijatelj mu se ozlijedio, Bacca je umjesto njega otišao na probu i prošao je. Nekad se stvari jednostavno moraju poklopiti. Ako izuzmemo generacijske talente koji će dobiti drugu, treću i četvrtu priliku, ulazak u seniorski nogomet dosta često se svede na slučajnost; da se suigrač ozljedi, da netko dobije crveni karton ili da propadne dogovoreni transfer. I Ivan Perišić je prošao sličan put u Roeselareu. Nije bio prepoznat kao spasitelj i projekt, ali mu se otvorila prilika i on ju je iskoristio.
Svoju priliku je iskoristio i Niko Sigur. Da se Buljan na Manéovu penalu nije bacio desno nego lijevo, on vjerojatno nikad ne bi ni zaigrao za Hajduk, a ovako je standardni prvotimac.
Nameće se jedino pitanje: na kojoj poziciji je bolji?
Sigur je vezni igrač. Prirodno se snalazi u sredini terena, ima dobra rješenja u posjedu lopte i teško ga je staviti pod pritisak. Statistički uzorak je zbrčkan jer je dio sezone proveo na desnom beku, a dio na zadnjem veznom, što znači da je proveo vrijeme na pozicijama s različitim zahtjevima i različitim standardima očekivanja, ali Sigur ove sezone u HNL-u osvaja 56 posto duela i ima 64 posto točnih dugih lopti.
Nakon što je Mihaelu Žaperu nastradao prednji križni ligament, on je zauzeo poziciju zadnjeg veznog. Hajduk naprosto nema bolju opciju za osiguravanje prostora ispred stopera. Filip Krovinović može dati dio u organizaciji napada, Anthony Kalik može dobiti koji duel i pokazati agresivnost, ali Sigur je daleko najbolje rješenje za osiguravanje prostora. Dobar je u duelu, ima solidan radijus kretanja, može dobiti zračni duel, a ako gledamo samo utakmice koje je odigrao u veznom redu — jer na beku ima manje prilika za rast u toj kategoriji — onda je najbolji Hajdukov igrač u skupljanju ‘ničijih’ lopti.
U ovoj fazi sezone Sigur je nevjerojatno vrijedan Hajduku na poziciji zadnjeg veznog. Čak ni u hororu protiv Lokomotive nije bio loš. Oduzeo je sedam lopti, dobio je 11/15 duela i ostavio koliko-toliko pristojan dojam.
Međutim, Zlatko Dalić dao mu je pretpoziv za A reprezentaciju na račun onoga što je radio kao desni bek. To je poučak koji je dobro naučio Josip Juranović. On je isto bio prirodni veznjak i došao je u Hajduk kao opcija u sredini terena. Dugo mu je trebalo — puno duže nego Siguru — da se adaptira na poziciju desnog beka, ali konkurencija na desnom beku je puno manja nego u sredini terena. Juranovića su treneri u Hajduku povremeno vraćali u sredinu, ali kao bek je došao do Bundeslige i reprezentacije, dok je vrlo upitno bi li to mogao kao veznjak.
Ista stvar vrijedi za Sigura. Dugoročno gledajući, veću perspektivu mu nudi pozicija desnog beka. Ima dobre fizičke predispozicije, odlično osjeća kad je vrijeme za ući u sredinu terena i razigrati momčad kao dodatni vezni, što je trenutno vrlo popularan taktički manevar, iznimno je inteligentan i psihološki je stabilan. Definitivno još mora učiti kako se pozicionirati i mora usavršiti neke elemente obrane u zadnjoj liniji, možda dodati neki napadački potez u zadnjoj trećini, ali riječ je igraču koji ima vrlo malo oscilacija, iako mu je tek 20 godina i igra svoju prvu pravu seniorsku sezonu.
To je u cijeloj priči o Siguru možda i najbitniji faktor.
Riječ je o tipu koji je prije manje od godinu dana debitirao za prvu momčad. Tek za tri tjedna će biti godišnjica utakmice protiv Varaždina na koju je pozvan kao džoker iz rukava. Ali svaki njegov potez na terenu, svaka njegova reakcija i svaka njegova odluka upućuju na rutinera. Konstantan je, koncentriran i polivalentan.
Protiv Dinama će Sigur igrati zadnjeg veznog, poziciju koju Dinamo najviše opterećuje. Tu je Bruno Petković, tu većinu svojih dodavanja gura Josip Mišić, a tu će ga izravno napadati Martin Baturina, a to je izazov s kojim se Sigur susreo i tijekom zadnjih dvaju derbija jer je u oba počeo kao zadnji vezni koji je dobio zadatak zatvoriti prostor u kojem je Dinamo najjači.
Nije loše za momka koji je debitirao prije nepunih godinu dana i koji je sam platio kartu da dođe na probu, a koji je u Hajdukovu prvu momčad ušao iz četvrtog plana, samo zato što mu UEFA-ina pravila nisu dopuštala odlazak na završnicu Lige mladih.
