Topnički dnevnici

Sterling: Izgubljen

Cityjeva zvijezda je u krizi i to je ozbiljan problem za Guardiolu

Samo dva tjedna nakon što je dobio otkaz u Manchester Unitedu, José Mourinho dobio je ponudu da bude stručni komentator televiziji beIN Sports. Prva utakmica koju je radio je bila grupna faza Azijskog kupa između Katara i Saudijske Arabije, tako da je teško znati čime je bio inspiriran, ali Mourinho je tom prilikom podijelio anegdotu iz svog vremena u Chelseaju.

Arjen Robben je doveden u klub u ljeto 2004. za 18 milijuna eura, što je u tom prijelaznom roku bio jedna od najviših plaćenih odšteta. Samo zbog konteksta vrijednosti transfera, tog ljeta ste za 37 milijuna eura mogli dobiti Waynea Rooneyja, koji je već bio zvijezda u Engleskoj. Uostalom, Mourinho je redovito koristio Robbena. U sezoni u kojoj je Chelsea osvojio prvi naslov prvaka još od 1955., nastupio je u 40 utakmica u svim natjecanjima. Za usporedbu, Frank Lampard je bio rekorder s 50 nastupa, Petr Čech je imao 42, a Claude Makélélé i Didier Drogba po 41 nastup u svim natjecanjima. Odmah iza njih je bio Robben.

Međutim, Mourinho je smatrao da Robben može bolje. Pri kraju sezone je nazvao Manchester City i dogovorio transfer Shauna Wright-Phillipsa, za kojeg je dao onoliko koliko je City tražio.

U suštini, Mourinho je ispričao kako nije tražio pojačanje. Odnosno, tražio je, ali ne nužno u Wrightu-Phillipsu, nego u Robbenu. Ono što je želio postići transferom bilo je dobiti skupog igrača koji će Robbenu puhati za vratom jer Mourinho je želio vidjeti kakva će biti Nizozemčeva reakcija na pojačanu konkurenciju. Želio je vidjeti hoće li ga to lansirati na razinu na koju je mislio da Robben može biti, čisto time što će ga isprovocirati da se bori više nego prije.

Igrati bez Sterlinga — onog pravog Sterlinga — moglo bi se pokazati kao prevelik hendikep za Guardiolu i veliki plus za konkurenciju s kojom se bori za naslov

Ispalo je da je to bio krivi pristup. Robben se već na prve vijesti kako se Chelsea zanima za Wright-Phillipsa ugasio; igrao je više minuta nego prve sezone, a imao je manje golova i asistencija. Naprosto nije reagirao onako kako se Mourinho nadao da hoće, nego je to protumačio kao manjak povjerenja i povukao se u sebe.

Slična reakcija se može pročitati kod Raheema Sterlinga.

Pep Guardiola iskrcao je 100 milijuna funti za Jacka Grealisha, a Grealish konkurira za lijevo krilo; poziciju koju obično igra upravo Sterling. U cijeloj priči nije zanimljivo to što je Grealish startao u svih sedam prvenstvenih utakmica, to je sasvim normalno kada nekoga platite toliko love i onda morate vlasnicima opravdati utrošeni iznos. Zanimljiva je Sterlingova reakcija na to da mu je nova investicija uzela mjesto u momčadi.

“Ako bi se otvorila mogućnost za otići negdje drugdje, bio bih otvoren za nju u ovom trenutku“, izjavio je igrač gostujući na konferenciji Business of Sport koju je organizirao Financial Times. “Nogomet je najvažnija stvar za mene. Postavio sam sebi neke izazove u ranoj dobi, ali pratim i snove. Kao Englez ja poznajem samo Premier ligu i oduvijek sam mislio kako bih jednog dana možda volio igrati u inozemstvu.”

Ono što je Sterling rekao svodi se na to da je svjestan kako je izgubio mjesto u Cityju i kako je Barcelona zainteresirana za njega, tako da baš i nema baš neku čvrstu namjeru ostati kako bi se borio sa Grealishom.

Međutim, njegov problem nije samo u vremenu koje provodi na travnjaku, nego i onome izvan njega.

Manchester City ima pravilo da kapetana i njegovu četvoricu zamjenika biraju igrači, stručni stožer i popratno klupsko osoblje poput fizioterapeuta, kuhara i čistačica. Prije sezone je Rúben Dias dobio hrpu nominacija, a uz njega su ostali Fernandinho i İlkay Gündoğan, dok su Kevin De Bruyne i Kyle Walker bili četvrti i peti. To znači da je Sterling ostao bez mjesta među petoricom u kojoj je već godinama ranije bio. Prošle je sezone 11 puta nosio kapetansku vrpcu, a ove je u očima svojih suigrača i ljudi s kojima provodi cijele dane ispao iz kruga od pet najutjecajnijih ljudi u momčadi. Nešto takvo mora ostaviti posljedice na igračevo samopouzdanje.

Stvar je u tome što problem nije počeo Grealishovim dolaskom. United je u ožujku prekinuo Cityjev pobjednički niz od 21 utakmice i Pep je bio nezadovoljan pristupom nekolicine igrača u toj utakmici. Jedan od njih je bio i Sterling, kojeg je trener ostavio izvan sastava za utakmicu sa Southamptonom, što je nogometaša naljutilo i on se otišao žaliti menadžeru. Epilog sukoba bio je taj da je Guardiola dao Sterlingu nekoliko dana slobodno da sredi misli izvan momčadi, ali to nije upalilo. Sterling je i nakon povratka bio rastresen, nije mogao pronaći koncentraciju i pao je u formi, tako da je krajem prošle sezone sve češće bio na klupi.

No, ako je tada bio rastresen, Sterling je sada potpuno izgubljen.

To je ozbiljan problem za Guardiolu. Stoji da je Sterling promašivao u pravilu čiste zicere u važnim utakmicama i na taj način de facto izbacivao klub iz Lige prvaka. Stoji i to da su mu odluke na travnjaku često bile loše do razine neshvatljivog. Stoji i to da je često solirao do granica suludog. Zapravo, puno toga što Sterling radi na travnjaku je frustrirajuće neefikasno i gotovo neobjašnjivo za igrača te razine.

Međutim, to sve pada u drugi plan, jer Sterling je već nekoliko sezona ključni Cityjev igrač. Svih šest sezona u klubu Sterling je završio s dvoznamenkastim brojem golova i asistencija. Kakav god bio, Sterling će vam svake godine dati minimalno 10 golova i 10 asistencija, što jasno pokazuje koliko je opasan u zadnjoj trećini terena gdje može zabiti, ali i uposliti suigrače.

Osim toga, riječ je o daleko najboljem dribleru u momčadi. Prošle sezone je u Premier ligi imao 69 uspješnih driblinga; prvi do njega je bio João Cancelo s 50, a tek onda idu Phil Foden i Bernardo Silva s 43 i 41. A to je velika razlika u učinku, jer imati 70-ak ili 40-ak driblinga se na kraju sezone itekako osjeti na bodovnom saldu, posebno onih ‘malih’ utakmica. Koliko god ostali upečatljivi promašaji protiv Lyona ili pogreške koje radi, ovakav volumen akcija je teško zamijeniti, pa sve da Grealish vrijedi još toliko.

Na kraju krajeva, dovoljno je pogledati utakmice engleske reprezentacije i odmah postane vidljivo koliko je Sterling dobar. U zadnjih 20 nastupa ima 10 golova i devet asistencija, bio je u najboljem sastavu Europskog prvenstva i generalno iskače kao igrač koji igra sa samopouzdanjem i svjestan je svojih kvaliteta.

U Cityju je drugačija stvar. U klupskom dresu ne izgleda niti slično igraču koji nastupa u reprezentaciji; izgubljen je i igra bez sigurnosti, a to da javno priča o tome kako želi igrati u inozemstvu jasno pokazuje da se stvari neće promijeniti tako što će zapeti i pokušati izboriti mjesto u momčadi.

A to se vrlo lako može pokazati kao odlučujuća stavka u rješavanju pitanja prvaka.

City je doveo Grealisha, ali je ostao Sergija Agüera, a tijekom reprezentativne pauze se ozlijedio i Ferran Torres. Igrati bez Sterlinga — onog pravog Sterlinga s dvoznamenkastim brojem golova i asistencija; Sterlinga koji traži loptu u prostor i koji driblingom rješava utakmice — moglo bi se pokazati kao prevelik hendikep za Guardiolu i veliki plus za konkurenciju s kojom se bori za naslov.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.