Najteži poraz koji je Pep Guardiola doživio u svom mandatu u Manchester Cityju bio je onaj protiv Lyona u četvrtfinalu Lige prvaka.
Jedno je kad se ispadne od Real Madrida ili Chelseaja, pa čak onog Monaca koji su vodili Kylian Mbappé, Bernardo Silva, Fabinho, João Moutinho i Radamel Falcao; Monaca za koji je iz današnje perspektive jasno da je bio strašna momčad. Tu sve priče o Pepovu izmišljanju tople vode i traženju taktičkog kruha preko pogače gube smisao, jer s druge strane su vrhunske momčadi protiv kojih City na malom uzorku utakmica ne može biti izraziti favorit. Ne možete nekome ispadanje protiv Real Madrida tretirati kao blamažu — ako ni zbog čeg drugog, onda iz respekta prema karijerama Karima Benzeme, Luke Modrića, Tonija Kroosa i Carla Ancelottija. Lyon nije bio vrhunska momčad. Imao je u svojim redovima Memphisa Depaya i još par solidnih igrača, ali realan omjer snaga bio je debelo na Cityjevoj strani.
To ispadanje od Lyona čini najtežim Pepovim porazom otkako je preuzeo City. Sva ostala se svode na to da je protiv sebe imao suparnike otprilike svoje klase, a tu nekad pobijediš Real — kao što ga je izbacio baš te 2019./20. prije nego što mu se dogodio Lyon — i prođeš dalje, a nekad ispadneš jer s druge strane je momčad s povijesno velikim igračima. Ovo je naprosto bio zicer koji je Pep morao iskoristiti.
Možda bi ga iskoristio da je Raheem Sterling zabio svoj zicer.
Jasno je da se za Sterlinga u Cityju smanjuje prostor u kojem može biti nositelj igre. Chelsea mu može dati taj prostor i ugovor sukladan hijerarhiji momčadi
Tamo negdje u 86. minuti pri rezultatu 2:1 za Lyon, Gabriel Jesus je prihvatio jednu ničiju loptu, predriblao je zadnjeg veznog i navukao cijelu obranu na sebe. Vratar je izašao zatvoriti prvu stativu, a Jesus je vidio Sterlinga na drugoj i gurnuo mu je loptu između dvojice stopera. Situacija je bila zbilja rutinska. Vrata su bila potpuno nebranjena jer Anthony Lopes se nije niti pokušao baciti. Uostalom, zašto bi se bacao u beznadnoj situaciji? Sterling je bio sam na petercu i dobio je savršeno dodavanje na desnu nogu; lopta je klizila po travi i nije poskakivala, nitko ga nije napadao i sve što mu je ostalo bilo je gurnuti loptu u mrežu. Sterling to nije napravio. Otvorio je nogu i unutrašnjim dijelom kopačke je s četiri metra prebacio cijela vrata, a gol s kojim je mogao vratiti City u igru otišao je u nepovrat.
Sterling je, generalno gledano, vrlo dobar igrač. Njegova statistika je impresivna i vrlo je malo igrača koji mogu ponuditi sličan doprinos na travnjaku. Ako se pogledaju krilni igrači, Sterling je među jedan posto najboljih u ligama Petice po akumuliranim non-penalty xG udarcima. To znači da je opasniji po gol nego konkurencija na njegovoj poziciji, a debelo je iznadprosječan u osvajanju terena progresivnim nošenjima lopte, stvaranju viška driblinzima te svim mogućim kategorijama koje su bazirane na točnosti dodavanja, uključujući i kreirane izgledne šanse za suigrače.
Zapravo, gotovo je nemoguće na toj razini nogometa pronaći krilo koje na 90 odigranih minuta ima osam i pol dodira s loptom u suparničkom kaznenom prostoru, a da istovremeno ima dva točna ključna dodavanja i preko dva uspješna driblinga. Prvo sugerira odlično kretanje bez lopte, a drugo pokazuje vještinu stvaranja viška u trenucima kad dobije loptu u noge, što Sterlinga čini jednim od najkvalitetnijih igrača na krilnoj poziciji, posebno kada uzmemo u obzir brzinu na koju se može osloniti svaki put kada suparnik ponudi malo prostora.
Ako vam se gadi napredna statistika i smatrate to nepotrebnim kompliciranjem vrlo jednostavnih stvari, onda se stvari mogu dodatno pojednostaviti. Ryan Giggs neosporno je jedna od najvećih legendi Premier lige. Čovjek je nastupio u 22 sezone Premier lige, bio je standardni član svih momčadi sir Alexa Fergusona koje su dominirala tim razdobljem s 13 osvojenih titula, a u svojoj eri u crvenom dresu zabio je 109 premierligaških golova. Sterling već sad u 28. godini na svom kontu ima identičnih 109 golova u Premier ligi, ali razlika je u tome što je njemu trebalo 290 utakmica manje nego Giggsu.
Dakle, nitko ozbiljan ne može osporiti da je Sterling generalno vrlo dobar igrač koji ima jedinstvene kvalitete i isporučuje jako dobar učinak. Međutim, Sterlingov paradoks je da se priča o njemu uvijek nekako svede ne na ono što je zabio i što je napravio nego na ono što nije zabio i što nije napravio.
Slučaj iz utakmice protiv Lyona je savršen primjer za to. Kada je bilo bitno na najvećoj mogućoj sceni, Sterling je promašio ono što igrač njegova kalibra ne smije promašiti, a to mu nije bio prvi put da je napravio sličnu stvar. Promašivao je čiste zicere u utakmicama protiv Tottenhama i Monaca u kojima je City ispadao na gol razliku, a u finalu Lige prvaka je imao odličnu šansu s kojom je mogao dovesti Manchester City u vodstvo. Fokus tih promašaja se sveo na Guardiolu i dokazivanje da je on ćelava prevara, ali u dobrom dijelu slučajeva tragičar tih poraza bio je upravo Sterling.
To je u engleskim medijima generiralo nekarakterističnu razinu skepse oko Sterlinga. U moru precijenjenih engleskih igrača, Sterling je vjerojatno najpodcjenjeniji jer njegov doprinos tijekom sezone je neupitan i to na najvišoj mogućoj razini. Čovjek zabija, kreira i redovito dolazi u šanse, što je inače sasvim dovoljno da se u engleskim medijima stvori hype. Dajte mu uzorak od 38 utakmica i on će isporučiti svoju porciju golova i asistencija, uz činjenicu da bez ikakvih problema na travnjaku stvara višak za sebe kroz dribling i višak za suigrače kroz dodavanja.
Tu je siguran i zato ga je Chelsea i kupio. Ali dajte mu jednu šansu, onu ključnu loptu koju treba nekako ugurati u mrežu pod maksimalnim pritiskom i tu sigurnost prestaje, a počinje nepovjerenje. Zato ga je Manchester City i prodao.
City će svoje golove zabiti. Sterling je svojih 13 ovosezonskih golova u Premier ligi zabio protiv Norwicha, Evertona, Watforda, Wolverhamptona, Newcastlea i Leicestera. Recimo, protiv Wolvesa je zabio jedini gol na utakmici, čime je donio tri boda, a to je u sezoni u kojoj je prvak odlučen bodom razlike ključno i ne treba se podcijeniti učinak koji je Sterling imao na Cityjevom putu do 93 boda. Međutim, ostaje dojam da će City će već nekako u takvim utakmicama ugurati loptu u mrežu jer stvara previše pritiska na suparničku obranu. Ono gdje Guardiola treba nekoga tko će napraviti razliku su ključne utakmice u Ligi prvaka u kojima će biti jedna ili dvije šanse koje treba zabiti, a Sterling je više puta pokazao da nije igrač za takve trenutke.
Znači li to da je Chelsea pogriješio kada ga je kupio? Ne, jer Sterling je još uvijek relativno mlad igrač. U prosincu je navršio 27, iza sebe nema praktički nijednu tešku ozljedu i sve upućuje na to da su najbolje godine ispred njega. Jasno je da u takvoj situaciji tražio jači ugovor, ali je isto tako jasno da mu ga City nije dao. U momčad je došao Erling Haaland i logično je da će Guardiola napad graditi prvenstveno oko njega. Uz Phila Fodena, Jacka Grealisha, Riyada Mahreza te Colea Palmera koji se nameće kao novi projekt, jasno je da se za Sterlinga smanjuje prostor u kojem može biti nositelj igre, što je logična ambicija.
Chelsea mu može dati taj prostor i ugovor sukladan hijerarhiji momčadi, a Sterling zauzvrat Chelseaju još uvijek može dati nekoliko vrhunskih godina jer radi se o vrlo dobrom igraču koji će na većem uzorku isporučiti svoj doprinos kroz golove, asistencije i driblinge. Na kraju krajeva, riječ je o tipu koji je bio standardni član momčadi koja je u pet sezona osvojila četiri naslova prvaka i porušila rekorde po broju osvojenih bodova, najkonstantnijem članu reprezentacije koja je došla do finala Eura i tipu koji je išao preko 10 golova u svakoj od proteklih pet sezona.
Problem je jedino u tome što je riječ o tipu za kojeg niste sigurni da će utrpati ključnu loptu i da će donijeti ispravnu odluku, a to je nešto na čemu City u ovom trenutku naprosto ne može graditi momčad.
