Obično od trenera nakon utakmice nemate ništa pametno za čuti. Medijski istupi su generalno svedeni na puko odrađivanje obavezne forme prema nositeljima TV prava unutar koje se sipaju prazne floskule i već stoput ponovljene sterilne fraze. Supstanca se ostavlja za igrače i za planiranje idućih treninga ili za kavu i off the record razgovore. Međutim, nekarakteristično za trenera pred uključenom kamerom, Damir Krznar je dao jako konkretnu analizu utakmice protiv Genka.
“Njihova zadnja linija je bila visoko u prvom dijelu, a mi smo tražili dubinu”, rekao je Krznar opisujući zbivanja na travnjaku. “Oni su u drugom dijelu spustili liniju, mi smo energetski pali, ali onda u drugom dijelu nismo uspjeli osvojiti tri boda.”
Prvi gol je ogledni primjer Krznarova plana. Kévin Théophile-Catherine je odigrao dubinsku loptu u prostor iza suparničke zadnje linije, Luka Menalo je u punom sprintu napao prostor između desnog beka i stopera te je izašao sam pred vratara.
Krznar je jako dobro snimio suparnika. Znao je da će gostujuća obrana stajati visoko, a da prednja linija neće agresivno naganjati stopere. Zbroj tih dvaju elemenata je dao vrlo jednostavan plan — prebacivati Genkovu zadnju liniju dugim loptama kako bi se iskoristio prostor iza leđa stopera točno onako kao što je to napravio Menalo. I to je funkcioniralo jako dobro. Ne radi se o nekoj pretjerano kompliciranoj razradi niti je riječ o taktičkoj avangardi, ali Krznarova ideja je bila pragmatična i donosila je rezultate. Ironično, zašto je Dinamo pao u drugom poluvremenu najbolje pokazuje upravo Menalov gol, odnosno sve ono što mu prethodi.
Dinamo nije imao ništa osim primarnog plana. Nije riječ o padu energije nego o manjku rješenja i hrabrosti da se nešto pokuša promijeniti
Sekvenca napada za prvi gol počinje tako što Dominik Livaković izvodi loptu s vlastitog peterca nakon što je Théo Bongonda imao vrlo loš pokušaj centaršuta. Livaković kratkim dodavanjem predaje loptu Théophileu-Catherineu, on je daje Josipu Mišiću, koji je opet vraća Théophileu-Catherineu. On je daje Bartolu Franjiću, koji je odmah vraća natrag odakle je došla, pa Théophile-Catherine daje Mišiću, ali i on mu je odmah vraća te Théophile-Catherine nakon toga šalje dugu loptu preko Genkove zadnje linije na koju natrčava Menalo i trpa je u mrežu.
Sekvenca napada traje 45 sekundi, lopta do Théophilea-Catherinea dolazi pet puta bez da se ijednom približila centru terena, a Dinamov stoper u tih pet navrata ima 14 kontakata s loptom. Na kraju krajeva, Théophile-Catherine je utakmicu završio sa 79 upućenih dodavanja, od čega 20 dugih lopti. Lopte su konstantno dolazile do njega kao u tom napadu.
Realno, ni kod Menalova gola izgradnja napada nije bila dobra, ali sve je kompenzirano time što je Genk stajao visoko. Nitko nije izlazio u pritisak prema Théophileu-Catherineu i on je imao priliku namjestiti se i uputiti loptu prema unaprijed zacrtanom prostoru, a u najgorem slučaju Dinamo je kao rezultat tog plana imao utrku Menala ili Mislava Oršića s obrambenim igračima u brisanom prostoru ispred gostujućeg vratara.
Kad je John van den Brom povukao zadnju liniju 20-ak metara natrag, onda Théophile-Catherine više nije imao metu koju je mogao gađati. Više nije bilo brisanog prostora koji je Krznar identificirao kao priliku, a ostao je onaj isti problem koji je demonstriran kod prvog gola — Dinamo nije mogao prijeći centar. Lopta se konstantno vraćala stoperima, oni su pimplali i imali bezbrojne kontakte s njom jer ih nitko zapravo nije napadao, ali nisu imali ni rješenja. Preskakanje igre i prebacivanje zadnje linije nije više imalo smisla jer prostora iza gostujućih stopera nije bilo i Dinamo je, što kaže Krznar, energetski pao.
U suštini, Dinamo nije imao ništa osim primarnog plana. On je bio relativno efikasan, ali kada je Genk oduzeo prostor na koji je Krznar računao, do izražaja je došla činjenica da je Dinamo igrao sporo, nedorečeno i bez imalo rizika. Ne radi se o katastrofi ni o raspadu sistema, ali Dinamo je veći dio drugog poluvremena bio mlak i bezidejan. Pojednostavljeno rečeno, u redu je vratiti loptu Théophileu-Catherineu kada je on može prebaciti preko cijelog terena u relativno opasnu situaciju, kao što je to bio slučaj kod prvog gola. Ali kada mu uporno vraćate loptu u situaciji u kojoj nema tu opciju, onda je to pokazatelj nedostatka ideje kako stvoriti višak i potpunog manjka kreativnosti.
I ako to traje cijelo drugo poluvrijeme, onda nije riječ o padu energije nego o manjku rješenja i hrabrosti da se nešto pokuša promijeniti; umjesto toga, drži se primarnog plana kao pijan plota, iako je jasno da plan ne funkcionira. Théophile-Catherine je nastavio slati duge lopte prema naprijed, a Genk se približavao drugom golu dok je Dinamo izgledao kao momčad koja je zadovoljna remijem.
A to je drugačiji gard nego je Dinamo pokazivao zadnjih godina u Europi.
Dinamo je u ovoj europskoj sezoni odigrao dvije zbilja dobre utakmice: protiv Rapida na Maksimiru i protiv Genka u gostima. Sve ostalo je bilo pomalo nedorečeno, uključujući i kvalifikacijske cikluse. Dinamo će ponovo igrati europsko proljeće, ali stvar je u tome što to više nije tolika senzacija. Kada je Nenad Bjelica prošao grupnu fazu Europske lige, Dinamo je proljeće u Europi čekao 49 godina. Trenutno ga ne čeka uopće. Prošle sezone je Dinamo igrao u knockout fazi Europske lige, izbacio je Tottenham i — premda su neki nositelji igre, poput Lovre Majera ili Kristijana Jakića, napustili Maksimir — svima je jasno da je Dinamo individualno kvalitetnija momčad od Genka ili Rapida te da ima potencijal za odigrati više od dvije dobre utakmice.
Promijenili su se standardi onoga što se karakterizira kao uspjeh. Ljestvica je postavljena drugačije, a to osjećaju i sami igrači koji su osvojili više duela nego suparnici čime su osjetili da su individualno jači, ali su osjetili i momčadsku nedorečenost koja nije bila dio Dinamove europske priče u zadnje tri godine. Dinamo je u tim sezonama u Europi igrao s autoritetom i drugačijim gardom od ovoga koji je pokazao protiv Genka u Maksimiru, a igrače je u tom kontekstu jako teško prevariti.
“Miješaju se osjećaji”, rekao je Krznar nakon utakmice. “Svlačionica je klonula, ali mislim da za to nema potrebe. Osigurali smo europsko proljeće, ali nitko ga ne slavi.”
Krznar je djelomično u pravu. Dinamova priča u Europi još nije gotova i eventualni rezultat protiv West Hama bi grupnu fazu pretvorio u uspjeh. Treće mjesto nije uspjeh. Nije ni neuspjeh i pogotovo nije katastrofa, ali Dinamo je po svim objektivnim parametrima — plaćama igrača, mjestu na UEFA ljestvici, kladioničarskim koeficijenatima, ELO ratingu pa nadalje — klasu iznad Genka i dvije klase iznad Rapida.
Ostaje samo pitanje garda i čime se zadovoljiti. Dinamo je protiv Genka pokazao drugačiji pristup od onoga koji ga je u posljednje tri sezone učinio europski relevantnim faktorom.
