Za usporedbu, David Moyes je na travnjak poslao obranu u kojoj su bili Ashby, Jamal Baptiste, Ajibola-Joshua Alese i Emmanuel Longelo. Longelo, Baptiste i Ashby skupa imaju ukupno 103 minute seniorskog nogometa. Oršić ima više seniorskih golova nego njih trojica minuta. Alese je nešto iskusniji; osim 90 minuta za West Ham u prošlosezonskoj utakmici EFL Cupa protiv Hull Cityja, on ukupno ima 17 utakmica u dvije sezone posudbi u treću i četvrtu ligu.

West Ham je osigurao prvo mjesto i Moyes je sebi mogao priuštiti da igra s klincima, ali Dinamo je previše kvalitetan za takve eksperimente.

Pobjeda protiv West Hama jest velika i bitna, ali ne toliko da izbriše sve otegotne okolnosti nastale lošim pristupom protiv Hajduka te slabim javnim nastupom

Ne treba onda čuditi da je Dinamo u prvom poluvremenu bio puno potpuno dominantan. Željko Kopić je odlučio na travnjak poslati momčad u formaciji 3-4-2-1 i s trojicom stopera je potpuno kontrolirao otvaranje igre. Iz stabilnosti u prvoj fazi izgradnje napada Dinamo je bez ikakvih problema dolazio do završnice i suparničkog kaznenog prostora. Naprosto je odavao dojam spremnije i kvalitetnije momčadi. Način na koji je Oršić u punom sprintu prolazio kraj suparnika i lakoća kojom je Luka Ivanušec kontrolirao igru na terenu govore nam da je Dinamo bio dominantan.

Da, West Ham je momčad iz Premier lige i ima dovoljno love da su joj u B sastavu Fornals i Nikola Vlašić, koje je platila 58 milijuna eura. Međutim, ne treba podcjenjivati Dinamo. Ovo je Dinamo koji će treći put u četiri godine prezimiti u Europi, a taj četvrti put je možda bio i najbolji njegov nastup jer je do samog kraja bio u igri za prolazak skupine Lige prvaka. U te četiri godine važni kotačići su napuštali Maksimir, ali jezgra momčadi je ostajala kompaktna i Dinamo zna kako osvajati bodove u Europi. Dajte mu mjesta, kao što su Jarmolenko, Fornals, Král i Ashby dali Oršiću, i iskoristit će situaciju; i Dinamo i Oršić. Pogotovo Oršić.

Ukratko, Dinamo je bio puno bolji suparnik, pogotovo u prvom poluvremenu, a objektivni rezultat viđenog na travnjaku sigurno je bio veći od tog jednog gola. Na kraju krajeva, to je i logično — jer kad u obranu instalirate četvoricu klinaca od kojih su trojica praktički debitanti u seniorskom nogometu, a četvrti nije bio standardan ni u trećoj i četvrtoj ligi, onda će Dinamo to iskoristiti.

Zato je zanimljivije ovu pobjedu gledati iz perspektive Kopića i njegovih šansi da ostane Dinamov trener nakon što mu završi ugovor na određeno.

Uostalom, to se dogodilo s Damirom Krznarom. Kada je Zoran Mamić pobjegao u Međugorje, u ulogu glavnog trenera je uskočio Krznar. Ideja je u početku bila da to bude samo privremeno. Mamići su već razgovarali s potencijalnim kandidatima kada je Krznar pobijedio Tottenham i prošao dalje u Europa ligi. Realno, to se nije moglo ignorirati. Čovjek je izbacio divovsku momčad i kvalificirao se na mjesto glavnog trenera u trajnom angažmanu.

West Ham, barem ovakav kombinirani West Ham, nema istu težinu kao Tottenham. Kopić nije napravio identičan pothvat kao Krznar, pothvat koji bi ga zacementirao kao prvog kandidata za klupu, ali Dinamo je odigrao jako dobro. Momčad koja je protiv Hajduka izgledala ispuhano psihološki se podigla, taktički plan je bio stabilan, sve ideje su bile logične i reakcije unutar utakmice su bile pravovremene.

Jasno da ni Oršiću ni većini drugih ljudi nije bilo jasno zašto ga je Kopić izvadio već u 64. minuti i možda je mogao povući neki drugačiji potez s obzirom na to da mu je kasnije na bočnoj poziciji završio Ivanušec, ali i taj potez je bio svrsishodan. Kopić je dobro pratio situaciju na terenu, shvatio je da ima problem u centralnoj zoni i napravio je preslagivanje figura kako bi zaustavio curenje u trenutku u kojem se West Ham podigao i počeo prijetiti.

Uostalom, nije sporno da Kopić ima gen za prepoznavanje situacija na travnjaku. To je najbolje pokazao u Slaven Belupu, gdje mu je momčad igrala dobar nogomet s jasnom idejom napada i gdje su mu reakcije često bile presudne za osvajanje bodova. Ostaje pitanje je li to dovoljno da i na proljeće ostane Dinamov trener.

Do kraja polusezone Kopić ima Istru, Slaven Belupo i Hrvatski Dragovoljac. U svim tim utakmicama Dinamo će biti debeli favorit i vrlo je lako moguće da Kopić svoj mini-mandat na klupi završi s četiri pobjede i jednim porazom. Međutim, ono što je pokazao u porazu protiv Hajduka moglo bi se pokazati ključnim. Kopić djeluje kao tiha osoba. Čak i nakon pobjede protiv West Hama čovjek je zadržao staloženost i nije pokazao neke pretjerane emocije. Tijekom davanja izjave poslije utakmice bilo je teško na njegovom licu pročitati išta osim pokeraške fasade koju je nabacio.

Biti nogometni trener je višeslojan posao. Traži taktički gen i razumijevanje igre; traži specifična kineziološka znanja kojima ćete oblikovati trening i metodološke vještine kojima možete prenijeti znanje drugima; traži psihologiju, motivaciju i upravljanje grupom. Ali traži i vještinu u odnosima s javnošću. Bitno je kako se ponašate uz aut liniju, kakve su vam reakcije, koliko efikasno vladate neverbalnom komunikacijom. Držite li pokeraško lice, ponekad možete ostaviti dojam da vam nije toliko stalo. Ako ste previše mirni u reakcijama i ako šutke odlučite izvaditi Oršića da biste ugurali još jednog veznog igrača, ljudi će vas interpretirati kao ziheraša.

To je, naravno, glupost, jer je potez taktički opravdan, ali ako onaj tko odlučuje o vašoj sudbini utakmice gleda isključivo preko televizije — a u Kopićevu slučaju gleda — onda ovisite o dojmu koji prenesete na ekrane.

Kvragu, kada su Anton Samovojska i Tomislav Stipić na HRT-u komentirali Xavijev styling i uspoređivali ga s onim Juliana Nagelsmanna, potpuno su promašili suštinu onoga što bi trebala biti taktička analiza na javnoj televiziji. Ali zapravo su pogodili — jer ako je to glavni dojam koji je ostao njima u glavi, onda je sigurno ostao i dijelu gledatelja, pa i igrača te klupske uprave. Anemična predstava na travnjaku uklopila se s mlakim dojmom koji je ostavio trener. Upravo zato nitko nikad nije kritizirao Jürgena Kloppa jer šeta u trenirci nasuprot trenera u finim odijelima. Njegov dojam nije mlak, zna kako prenijeti emociju i učiniti to što nosi sasvim nebitnim u formiranju dojma koji imate o njemu. Čovjek zrači energijom koja je zarazna i preko ekrana, baš kao i Marcelo Bielsa.

To je važno, jer nije tajna da Zdravko Mamić ne preferira tihe karaktere.

Njegov izbor su oduvijek bili karizmatični treneri s jakim stavom koji će se, po mogućnosti, bezrezervno podrediti onome što im on kaže. Znači, ne baš Vahid Halilhodžić ili Nenad Bjelica jer mu ugrožavaju ego, ali definitivno prednost ima netko kod koga se može čuti galama i vidjeti energični nastup nasuprot nekome tko će raditi u tišini. Taj dio priče ne ide u korist Kopiću. Pobjeda protiv West Hama jest velika i bitna, ali ne toliko da izbriše sve otegotne okolnosti nastale lošim pristupom u utakmici protiv Hajduka te slabim javnim nastupom.

Najveća šansa koju Kopić ima za mjesto stalnog trenera je novi sportski direktor, odnosno njegove ambicije. Kada je Ralf Rangnick potpisao ugovor s Manchester Unitedom, zapravo je dogovorio biti savjetnik Uprave na dvije i pol godine, a trener samo na pola godine. Prvi savjet koji je dao, barem kako donose engleski mediji, bio je taj da on sam nastavi biti trener. S obzirom na to da je glavni kandidat za novog Dinamova sportskog direktora više puta napomenuo kako mu je želja postati Dinamov trener, bit će zanimljivo vidjeti kako će se posložiti trenerska križaljka i hoće li pokušati forsirati da odmah preuzme klupu ili će mudro pričekati da se neki, barem u gazdinim očima, slabiji trener posklizne, pa da on iskoristi priliku i uskoči kao “jedina logična zamjena”. Uostalom, zadnja četvorica Dinamovih trenera bili su rješenja iz unutrašnjih rezervi.

U svakom slučaju, Kopić je protiv West Hama pokazao da može podignuti potonulu momčad i donijeti prave taktičke odluke. Hoće li mu to biti dovoljno? To ne ovisi samo o onome što će mu momčad pokazati na travnjaku.