Zaustavite li čovjeka na ulici i pitate li ga tko bi trebao igrati u reprezentaciji na otvaranju Svjetskog prvenstva, vjerojatno će imati spreman odgovor. I taj bi odgovor vjerojatno pružio u formi vrlo čvrstog stava. Vjerojatno i vi sami dok čitate ovo znate točno kako biste formirali prvih 11. Znam ga i ja, kad bi se mene pitalo.
U tom kontekstu, u kojem viziju za prvih 11 protiv Maroka ima svatko koga pitate, jasnu sliku sastava već sada ima i onaj koga se zapravo pita.
“Iskreno govoreći, ja sada znam sastav za prvu utakmicu, ako ne bude nekih velikih promjena”, rekao je Zlatko Dalić u razgovoru s Milanom Stjeljom za Novu TV prije Božića 2017., ciljajući na utakmicu protiv Nigerije kojom je trebao otvoriti Svjetsko prvenstvo u Rusiji. “Imamo još šest mjeseci da pogledamo igrače, da vidimo u kakvom su stanju. Samo se nadam da će svi biti zdravi. Nije potrebno raditi neke velike rošade. Ono što je bilo osnovno i potrebno, mi smo napravili. Ovisi o igračima, oni su najzaslužniji za sve.”
Dalić je mjesecima unaprijed znao s kojim igračima će izaći protiv Nigerije, kao što vjerojatno zna tko će sada biti u prvoj postavi protiv Maroka. Uostalom, normalna stvar je doći na veliko natjecanje s definiranim kadrom i jasnom vizijom. Puno normalnija od toga da se na Europsko prvenstvo ide s Joškom Gvardiolom koji je bio s mladom reprezentacijom, zbog čega je preskočio prvu pripremnu utakmicu, pa je u drugoj ušao na poluvremenu, a onda je na Euru u sve četiri utakmice bio u početnoj postavi. Ili od toga da se u razdoblju prije turnira igra u 4-2-3-1 s Nikolom Vlašićem na poziciji desetke s koje je u kvalifikacijama za Euro zabio tri gola, a onda ga na prvenstvu prvo ostavimo na klupi, pa ga kasnije koristimo kao desno krilo bez da sekunde igra na poziciji na kojoj je briljirao u razdoblju prije Eura.
Koja karakteristika Hrvatskoj točno treba na desnom krilu? Taj odgovor ovisi o drugom upitniku i tome koji je napadač na travnjaku
Daleko od toga da nije bilo smisla da Gvardiol bude starter u Engleskoj. Ili da Hrvatska prijeđe na formaciju 4-3-3 u kojoj se mjesto za Matea Kovačića otvara nauštrb Vlašića, koji je dotad igrao u dobroj formi i u klubu i u reprezentaciji. To su legitimni izbori za koje se mogu naći razumni i stabilni argumenti, ali kad Gvardiolu prva utakmica u početnoj postavi seniorske reprezentacije bude otvaranje Eura na Wembleyju, onda pričamo o stihiji.
Dalić na Svjetsko prvenstvo u Katar ide s puno jasnijom slikom.
“Puno se stvari zna kod nas. Nema puno lutanja, ali ne znam konkretno što će biti do Maroka. Moramo odraditi zajedničke treninge, vidjeti stanje igrača i izabrati momčad koja je najspremnija”, rekao je Dalić na okupljanju reprezentacije prije puta na Bliski istok, mudro se ogradivši od pitanja o početnoj postavi. “Moramo još analizirati Maroko, vidjet ćemo što su im jače, a što slabije strane, no moramo gledati sebe i spremati svoju reprezentaciju. Moramo dobiti prevagu u veznoj liniji i tako ući u utakmicu, a o sastavu ćemo razgovarati 22. studenog.”
Nema tu nekih prevelikih razgovora. Nepoznanice su odavno trebale biti riješene i dva ili tri treninga sigurno neće promijeniti Dalićev stav oko toga tko će igrati. On već sada zna sastav i 22. studenog će ga samo reći svima drugima, a zapravo ostaju samo dva upitnika: pozicije centralnog napadača i desnog krila.
Hrvatska javnost se generalno puno više zabavlja time tko će igrati napadača. Dobrim dijelom je to do dinamike Hajduk-Dinamo koja se očituje kroz Marka Livaju i Brune Petkovića, a ta dinamika diže strasti i generira dodatni interes. Međutim, koga god Dalić stavi na poziciju napadača, za to ima argumente. Hrvatska ima četiri špice; sve su različitih profila i svaka donosi nešto drugačije, što znači da postoje točni i pogrešni izbori za određeni kontekst ovisno o karakteristikama koje su potrebne tog dana, ali svaki od njih je pravi napadač.
S druge strane, Hrvatska nema nijedno pravo desno krilo.
Dalić eventualno može upariti Ivana Perišić i Mislava Oršića kako bi dobio dva klasična krila s pravocrtnim kretanjima, ali obojica preferiraju igrati na lijevoj strani i, kao što je to Oršić javno rekao prije puta u Katar, teško da bi na desnom krilu pružili istu razinu nogometa. Dakle, desno krilo ostaje pokriti Lovrom Majerom, Vlašićem, Marijem Pašalićem ili Andrejom Kramarićem.
Svaki od njih četvorice preferira igrati iza napadača. To im je prirodna pozicija; Majeru da se spušta prema veznom redu kako bi pomogao u kreaciji igre, Vlašiću kako bi tražio loptu u noge i stvorio višak između linija, Pašaliću kako bi napao kazneni prostor iz drugog plana, a Kramariću kako bi našao sebi prostor za realizaciju. I svaki od njih na desnom krilu gubi dio svojih kvaliteta.
Tko gubi najviše? Vjerojatno Pašalić. Njegov osjećaj za to gdje će pasti lopta je fantastičan. Ulazi iz drugog plana, daje dubinu napadu, sprinta u kazneni prostor bez lopte, snažan je u duelima i odlično reagira na ubačaje sa strane. Uostalom, njegov golgeterski učinak govori sam za sebe: Pašalić je prošle sezone zabio 13 golova u Serie A, a u seniorskoj karijeri je kao vezni igrač došao do 79 golova iz igre.
Je li šteta takvog igrača ostaviti na klupi? Naravno da je, tim više što je to jedan od rijetkih Dalićevih igrača koji ne traži loptu u noge nego može biti efikasan i bez nje, što je najbolje pokazao protiv Španjolske na Euru. Ali stavljanje Pašalića na desno krilo je gušenje onoga u čemu je najbolji.
Kad je pozicioniran na krilu, automatski je usmjeren samo na ubačaje sa suprotne strane. Sama distanca koju mora pretrčati kako bi došao u peterac duža je kada ide od aut linije nego kad je već u centrali, što je dovoljno da se izgube dragocjene dvije ili tri sekunde u dolasku na loptu, ali primarno je to što zapravo može samo zatvoriti drugu stativu. Gubi slobodu i nepredvidljivost u kretanju, a to je ono što ga čini posebnim, jer nije igrač koji će stvoriti sebi prostor za udarac kad primi loptu u noge kao što će to napraviti Kramarić, koji se kreće na sličan način.
Tko gubi najmanje? Vjerojatno Majer. On se u toj poziciji kreće slično kao Vlašić i uglavnom ulazi prema sredini terena, ali najbolje se snalazi u driblinzima u kojima daje loptu u for te ima lijevu nogu, što znači da može kvalitetnije koristiti udarac ili podvaljivanje lopte napadaču u ulascima prema sredini.
Koja karakteristika Hrvatskoj točno treba?
Taj odgovor ovisi o drugom upitniku i tome koji je napadač na travnjaku. Ako se Dalić odluči za Budimira, onda je logično staviti Vlašića da ulazi u sredinu i popunjava prostor između linija jer se Budimir neće spuštati razigravati suigrače kao što će to raditi Petković ili Livaja. Ako Petković ili Livaja već ulaze u taj prostor, onda treba netko tko će napasti dubinu, a to je Pašalić ako govorimo o pravocrtnom kretanju ili Kramarić koji će tražiti rupe između stopera koje je prvi napadač izvukao. Ako je Kramarić prvi napadač, onda treba Majera koji ulaskom na lijevu nogu može pucati iz prostora kojI će Kramarić stvoriti svojim kretanjem prema golu i može mu podvaliti loptu.
U suštini, puno toga je definirano i vrlo jasno. Ostala su dva upitnika koja su vrlo povezana jer treba posložiti igrače tako da se nadopunjuju kvalitetama, a ne da se guše. A tu je na poziciji devetke puno teže pogriješiti, jer sva četvorica su pravi napadači.
Od četvorice koja konkuriraju za desno krilo nitko to zapravo nije i to Dalićev izbor čini puno kompliciranijim.
