Prije pet mjeseci dogodila se bizarna pogreška na utakmici između Tottenhama i Liverpoola. Luis Díaz postigao je pogodak za koji je pomoćni sudac podigao zastavicu i glavni sudac Simon Hooper nije priznao gol. VAR soba je provjerila situaciju, ustvrdila je da Díaz nije u zaleđu i da gol treba priznati, ali je nastala pogreška u komunikaciji između Hoopera kao glavnog suca na travnjaku i Darrena Englanda u VAR sobi. England je javio Hooperu da je sve čisto, ovaj je nastavio igru izvodeći zaleđe i, kad je tehničar u VAR sobi shvatio što se dogodilo, bilo je prekasno učiniti bilo što jer se igra već bila nastavila. Liverpool je oštećen za čisti gol pri rezultatu 0:0.
Sudačka komisija Premier lige je odmah priznala grešku. PGMOL je izdao priopćenje u kojem se ispričao Liverpoolu zbog gafa, a na društvenim mrežama je objavljen audio zapis iz VAR sobe kojim se opisuje što se dogodilo.
Jürgenu Kloppu isprika sudaca ne znači puno. Bodovno stanje na premierligaškoj tablici je takvo da su Liverpool, Manchester City i Arsenal u dva boda, a da mu je priznat gol na 0:0, vjerojatno bi iz Londona donio više od nula bodova koliko je donio. Na kraju krajeva, to je pogreška koja se na kraju može pokazati presudnom u raspletu utrke za naslov prvaka jer su razlike minimalne. No, ovaj je slučaj pokazatelj toga kako se u Engleskoj postupa kad se dogodi nešto takvo.
Mjesec dana prije utakmice Tottenham-Liverpool Osijek je na Opus Areni ugostio Dinamo. Susret je završio s dva kaznena udarca kojima je Dinamo preokrenuo rezultat na 2:3, a nakon utakmice se digla velika prašina u medijima. Stjepan Tomas je suđenje nazvao sramotom za nogomet problematizirajući kriterij tijekom svih 90 minuta, a ne samo jedanaesterce, dok je Ivica Kulešević prozvao suce i pričao o eventualnim zahtjevom za izuzeće. Glavni sudac je bio Mario Zebec, Luka Pajić i Sanja Rođak-Karšić bili su linijski, a u VAR sobi su bili Ivan Bebek i Hrvoje Radić kao AVAR. Kako bi smirio situaciju Bruno Marić je pustio snimke iz VAR sobe, baš kao što su to napravili Englezi.
Svi su zgroženi time što su snimke izašle, a ne time što su šef sudačke komisije, njeni članovi i niz aktivnih sudaca uhvaćeni u laži
“Prvi put izlazimo ovako u javnost kako bismo pokazali koliko smo transparentni, pogotovo kad neke odluke izazovu velik interes”, rekao je Marić na izvanrednoj konferenciji za medije koju je sazvao da objasni odluke s utakmice, puštajući javnosti snimku VAR komunikacije. “Jučerašnja utakmica je bila intrigantna, ali analizirali smo odluke sudaca i prezentirat ću ih. Nismo zadovoljni jer moramo stati pred vas. Molim sve medije da spuste loptu i izvještavaju na pravi način. Pokazat ćemo da smo donijeli odluke koje su temeljene na pravilima nogometne igre.”
Međutim, ispalo je da Marić i nije baš toliko transparentan te da se odlučio na malo drugačiji pristup u odnosu na Engleze. Curenje VAR snimki počelo je objavom spornih situacija s utakmice Varaždina i Hajduka, ali se nastavilo i s onima s drugih susreta. U moru audio zapisa koji su objavljeni, isplivala je originalna snimka iz rujanske utakmice Osijeka i Dinama. A na toj je snimci razgovor u VAR sobi sasvim drugačiji od onoga što je Marić objavio u rujnu.
Kad ponovo poslušate snimku koju je Marić objavio, onda čujete da je kristalno čista i sasvim smirena. Sve HNL snimke, pa i snimka iz Premier lige ili snimke VAR komunikacije koje su objavljivane u Australiji kaotične su zbog pritiska s kojim se suci suočavaju i potrebe da se odluka donese što prije, a Bebek s Radićem razgovara neobično mirno.
To je razlog za to što Marićeva ostavka ništa ne mijenja.
Po svemu sudeći, Bebek i Radić su dan nakon utakmice sjeli kako bi odradili radiodramu. Marić, Bebek i Radić svjesno su obmanuli javnost predstavljajući fabriciranu snimku kao pokušaj transparentnosti. Osim njih, najmanje je još Zebec morao znati da snimka nije originalna jer je u stvarnosti drugačije komunicirao s Bebekom, a za falsifikat su vrlo vjerojatno morali znati i ostali članovi sudačke organizacije.
Možete to nazvat igrokazom, manipulacijom, obmanom, mazanjem očiju, falsifikatom, fabrikacijom, neiskrenošću ili bilo kojim drugim izrazom koji nije utuživ, ali riječ je o najobičnijoj laži. Naknadno snimljeni zapis javnosti je predstavljen kao original.
Marić je otišao, ali nije samo on lagao. Bebek ostaje VAR sudac, Zebec ostaje glavni sudac, a na Marićevo će mjesto vjerojatno doći netko od njegovih najbližih suradnika. Možda će novi šef sudačke komisije imati malo bolji imidž u javnosti od Marića, možda će biti manji autokrat i možda neće biti toliko bahat da pušta lažne snimke tvrdeći da je transparentan, ali će doći iz istog kruga.
Sve to jako podsjeća na situaciju kad je osuđen Željko Širić. Stjepan Djedović je priznao krivnju, a Širiću je dokazana i bivši šef sudaca je zbog primanja mita osuđen na četiri godine zatvora, što je potvrdio i Vrhovni sud. Međutim, je li se išta promijenilo nakon Širićeve osude? Nije. Sudačke liste nisu pročišćene, HNS nije ispitao tko su osobe kojima je Širić prosljeđivao ‘božićnice’ i način rada je ostao isti. Stvari se toliko nisu promijenile da Neven Šprajcer, kao treći osuđenik iz afere Pošteno suđenje, dan-danas obavlja funkciju u HNS-u, a na Izbornoj skupštini Nogometnog saveza Karlovačke županije prije dvije godine, na kojoj je Šprajcer izabran je za predsjednika, bio je i Marijan Kustić.
To je suština ove priče. Bruno Marić u jednom trenutku pokazuje snimku spornog zaleđa iz Varaždina i govori da je odluka ispravno donesena. Nakon toga objašnjava da nema dokaz zbog nemogućnosti pristupa serveru, ali traži da mu se vjeruje.
Cijeli proces suđenja svodi se na samo jednu stvar: povjerenje. Možda u Varaždinu nije bilo zaleđa. Možda ga je bilo, iako je VAR soba definitivno pogriješila jer je vukla liniju s igrača najbližeg Filipu Uremoviću, za kojeg je jasno da nije zadnji igrač obrane. Postoji velika vjerojatnost da je Uremović ostao koji centimetar u zaleđu čak i kad se u obzir uzme drugi igrač za kojeg VAR nije imao jasan dokaz gdje se nalazi. Ali teško je vjerovati ljudima koji su uhvaćeni u laži.
Snimka sa suprotne strane na koju se Marić poziva ne postoji. VAR sustav u Hrvatskoj je zastarjela olupina, produkcijske razine su skromne, i radi se s onime što se ima, a to su snimke s iste tribine. Pogreške se događaju i u Engleskoj koja ima bolji sustav, više kamera, jaču rezoluciju i bolju obučenost tehničkog osoblja, ali neosporno je da je VAR u Varaždinu povukao liniju s igrača koji nije bio zadnji čovjek obrane. Problem je to što nitko nije priznao da je linija povučena s pogrešnog igrača; ona koja Uremoviću prolazi kroz noge, a ne preko kopačke.
Ako se tvrdoglavo insistira na pogrešnoj slici i ako se oslanja na fantomske dokaze koji bi to trebali potvrditi, onda je teško vjerovati da je pogreška slučajna. Možda i jest, ali dovoljno puta je dokazana laž da bi postojao i gram povjerenja — kako prema Mariću, tako i prema njegovim suradnicima, nasljednicima i šefovima.
Doduše, ne smetaju laži baš svima. Generalni narativ HNS-a i šest klubova koji su dali zajedničko priopćenje je da u cijelom slučaju naglasak treba biti na orkestriranoj uroti, nelegalnoj objavi povjerljivog sadržaja i pritisku na suce.
Pritisku na suce?
Mislite, na one suce koji su svjesno sudjelovali u laganju? Pritisak na suce koje Božidar Šikić svojim popodnevnim potpisom traži da ih se zaštiti, a jutarnjim priopćenjem ih proziva? Pritisak na suce koje je Dinamo samo nekoliko dana ranije ismijavao na društvenim mrežama? Pritisak na suce koje je Nenad Črnko više puta javno kritizirao?
Nelegalna objava povjerljivog sadržaja? Mislite, tajnost u Europskoj uniji koja štiti zviždače i objavu inkriminirajućih podataka od javnog interesa do te mjere da bi onoga tko je dao snimke u javnost mogao obraniti bilo kakav odvjetnički vježbenik? Orkestrirana urota? Mislite, neselektivno izbacivanje klipova bez jasne strategije koje je omogućilo Mariću, Kustiću i ostalima da zamute vodu i zamagle suštinu priče, sve svodeći na klubaška prepucavanja kao da nije riječ o širem interesu hrvatskog nogometa do te mjere da je Marić u nekim krugovima ispao žrtva?
A suština priče je vrlo jednostavna: Bruno Marić uhvaćen je u laži, i to dvaput. Prva se laž svodi na to da je VAR imao drugu snimku koja nije objavljena, a druga je naknadno snimljen audio VAR sobe u Osijeku. I to treba biti fokus cijele ove priče, samo te dvije stvari su trebale biti plasirane u javnost i trebalo se inzistirati na odgovorima.
Bilo gdje u Europi bi tako blatantne laži izazvale ogromnu aferu i završile bi višestrukim ostavkama. Naprosto je riječ o skandalu. Ne samo da se ne priznaju pogreške nego ih se trudi pokrivati izmišljotinama. U Hrvatskoj je to prošlo kako je prošlo. Fokus HNS-a, većine klubova i dobrog dijela mainstream javnosti je na sasvim drugim stvarima. Laži se ne propitkuju, a jedinu je ostavku podnio Marić i to ne zbog odgovornosti, nego zbog — kako je to kasnije objasnio Kustić — prijetnji njegovoj obitelji. Nema nikakve kazne za one koji su znali da je ne postoji drugi kut kamere i da je VAR snimka iz Osijeka lažna. Nema nikakve kazne čak ni za one koji su aktivno sudjelovali u kreiranju takve svinjarije. Dapače, dobili su javnu potporu.
Zato se ništa neće promijeniti Marićevim odlaskom. Nema naprosto ni grama želje da se nešto promijeni. Politika, mediji, većina klubova, vodstvo Saveza, svi su zgroženi time što su snimke izašle, a ne time što su šef sudačke komisije, njeni članovi i niz aktivnih sudaca uhvaćeni u laži. U takvom rasporedu snaga Marića će zamijeniti njegovi najbliži suradnici, oni kojim ničim nisu zaslužili povjerenje da bi im se moglo vjerovati na riječ kad se opet dogodi neka sporna situacija.
A ako će nam i dalje lagati, onda je mogao nastaviti lagati i Bruno Marić, tako svejedno.
