Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Unutrašnji neprijatelj

Nikakvi 'mrzitelji svetinje' ne miniraju reprezentaciju onoliko koliko to čini sam HNS

Biologija radi svoje: ova generacija hrvatske nogometne reprezentacije još samo na Svjetskom prvenstvu u Rusiji ima priliku ispuniti svoj puni potencijal. Danijelu Subašiću su 33, Vedranu Ćorluki 32 i ima kronične probleme s ozljedama, Ivan Rakitić je navršio 30, Mariju Mandžukiću će u Rusiju također biti već 32, a Luka Modrić nakon toga, u rujnu, navršava 33. Popravnog ispita za veliki dio nezamjenjivih nositelja igre neće biti.

Do početka prvenstva su samo tri mjeseca, a Hrvatska će ubrzo na još jednu američku turneju. Popis putnika je objavljen, a izbornik Zlatko Dalić povrh glavobolja zbog nagomilanih godina ključnih igrača, kadrovske križaljke na lijevom beku i još jedne Ćorlukine ozljede ima i neke dodatne probleme. Hrvatski nogometni savez uvjeren je kako podignuta optužnica protiv Modrića i istraga u slučaju Dejana Lovrena koja će najvjerojatnije također završiti optužnicom neće imati negativni utjecaj na izvedbe reprezentacije pred kojom je nastup na Svjetskom prvenstvu.

Na sudske procese, ozljede i trenažni proces u klubovima Dalić zapravo ne može utjecati niti se može zaista pripremiti. To su izazovi s kojima će se nositi kako budu dolazili i pokušavati iz njih izvlačiti maksimum. Međutim, izborniku najveći problem u pripremi prvenstva niti ne dolazi od nekog fantomskog vanjskog faktora koji donosi probleme. Njemu ne trebaju neprijatelji kad ima ovakve saveznike.

Američka turneja je još jedan dokaz kako Dalić, uz sve vanjske utjecaje, najveće probleme ima s unutrašnjim neprijateljem.

Od samog starta svog mandata, Zlatko Dalić je jasno prema medijima iskomunicirao da u svom stručnom stožeru želi Dražena Ladića. Povezani još od studija na višoj trenerskoj, Dalić i Ladić surađuju već godinama. Prvo je Ladić bio šef Daliću u mladoj reprezentaciji, a onda je Dalić pozvao Ladića da mu bude dio stožera u Saudijskoj Arabiji i Emiratima. Kakav je Ladić stručnjak i koliko stvarno može biti ključan za reprezentaciju, to sad stvarno nije bitno. Još manje je bitno vidi li u njemu izbornik vrhunski nogometni um, prijatelja, srodnu dušu, suradnika koji će mu proturječiti ili iskustvo velikih natjecanja s obzirom na to da je Ladić na njima bio i kao vratar i kao član stručnog stožera u doba izbornika Otta Barića.

Odbijanjem imenovanja Dražena Ladića HNS uskraćuje Zlatku Daliću najbolje moguće uvjete za rezultat u Rusiji

Zapravo sve je nebitno. Bitno je samo da Dalić vjeruje da je on taj, da misli kako mu je baš Ladić potreban da pripremi prvenstvo.

Međutim, HNS pretjerano ne zanima što Dalić treba. Svega tri mjeseca do početka Svjetskog prvenstva u Rusiji – baš onog prvenstva poslije kojeg ćemo ostati bez velikog dijela nositelja igre – HNS još nije potvrdio Dražena Ladića u ulozi člana stručnog stožera izbornika Dalića. A pravi razlog za to nikad nismo čuli.

Prvo su postojali argumenti kako se HNS postavlja legalistički i kako za odbijanje potvrđivanja Ladića postoje sasvim objektivni razlozi. Naime, još tamo 2010. Ladić je skrivio prometnu nesreću za koju je 2014. pravomoćno osuđen, a propisi Zakona o sportu određuju da se iz rada u sportu na tri godine isključuje svaka osoba s pravomoćnom presudom. Međutim, ti argumenti padaju u vodu. Na stranu što su genijalni pravni umovi iz HNS-a s visokih pozicija prvo trubili kako njih taj Zakon o sportu ne obavezuje, spomenuta bi zabrana dosad istekla. Dakle, taj razlog otpada. Tim više što se u HNS-u ne sekiraju previše legalističkim i legitimističkim principima, s obzirom da je Neven Šprajcer – osoba pravomoćno osuđena za namještanje utakmica – na nedavnoj sjednici Izvršnog odbora Saveza potvrđen za člana HNS-ove Natjecateljske komisije.

Logično je pretpostaviti kako vodstvo Saveza koči imenovanje Dražena Ladića zbog osobnih razmirica.

Ne tako davno Ladić je zbog starog duga blokirao Dinamov račun i time stao na žulj određenim ljudima koji, eto, formalno više nemaju veze ni s Dinamom ni sa Savezom. Ne tako davno, Ladić se razišao u razmišljanjima sa strujom koja vodi hrvatski nogomet i javno progovorio o pritiscima u kadroviranju dok je bio izbornik mlade reprezentacije. Ne tako davno Ladić se zamjerio ljudima kojima ne pada na pamet popustiti i imenovati Dražena Ladića u stručni stožer izbornika Dalića. A to je – kad znamo koliko Dalić ima problema s godinama, ozljedama i vanjskim faktorima – ogromni problem u hvatanju zadnjeg vlaka za rezultat u situaciji kada popravnog ispita više nema.

Zbog stavljanja privatnih razmirica i osobnih interesa ispred interesa reprezentacije, HNS-ovo vodstvo uskraćuje Zlatku Daliću najbolje moguće uvjete za rezultat u Rusiji. Zbog egomanije vodstva Saveza bacaju se klipovi pod noge reprezentaciji. I dok se bori s nekim zamišljenim vanjskim neprijateljem, Savez najviše sam minira pripremu za Rusiju. Dalić najveće probleme ima s unutrašnjim neprijateljem.

I nije to prvi put da su interesi reprezentacije debelo u drugom planu.

Ova je reprezentacija već izgubila nekih pet godina usred najboljeg igračkog doba svojih najelitnijih talenata. Praktički ista ova momčad je prije pet godina u grupi u Poljskoj bila ravnopravna s finalistima Europskog prvenstva, Italijom i Španjolskom. I umjesto pet godina napretka te najboljih Modrićevih i Rakitićevih godina s pravim izbornikom i pravom igrom, dobili smo pet godina interesnog orgijanja s reprezentacijom koju su centri moći potpuno privatizirali i stavili u službu svojih egomanskih ispada. Prvo je na mjesto izbornika postavljen Igor Štimac u cilju kupovanja političkog mira, onda je Niko Kovač trebao vaditi kestenje iz vatre u doigravanju. Kad je on probušen nakon što je Zdravko Mamić javno rekao kako više nema njegovu podršku jer ignorira Savez i ljude u klubovima, orgijanje je doseglo vrhunac imenovanjem Ante Čačića na mjesto izbornika. Nije jadan Čačke uopće bio toliko loš, ali je konačno postao simbol marionete koja je postavljena kako bi se reprezentacija pretvorila u nečiju interesnu manufakturu.

E, sad. Baš ti koji miniraju dolazak Ladića iz privatnih razmirica, baš ti koji po Savezu kadroviraju podobne i nesposobne, baš ti koji konstantno stavljaju osobne interese ispred dobra reprezentacije – e, baš oni imaju obraza pričati o krivici medija za lošu atmosferu, napadima na svetinje i vanjskim neprijateljima koji žele neuspjeh reprezentaciji. Što je ironično, jer nitko na svijetu nije mogao napraviti ovoliko štete hrvatskoj reprezentaciji koliko su napravili oni.

Odbijanje imenovanja Dražena Ladića – i to bez ikakvog razloga, samo autokratskom odlukom ‘odgovornih’ – tek je naizgled kap u moru i nebitna sitnica. Time je oduzeta samostalnost u sastavljanju stožera i autonomija u poslu koji traži strašan autoritet. Oduzeta mu je mogućnost da pripremi momčad na najbolji mogući način. Odnosno na način za koji on misli da je najbolji mogući. Nebitno je koliko je Ladić objektivno dobar, bitno je samo da Dalić vjeruje da je on taj, da misli kako mu je baš Ladić potreban da pripremi prvenstvo. I možda je u krivu, ali će za svoje procjene i rad morati odgovarati.

U Savezu i njemu bliskim krugovima postoji konstantna paranoja o nekom vanjskom neprijatelju koji mrzi svetinje i koji čini sve da minira hrvatsku reprezentaciju. Oni koji u to vjeruju ne vide ono što je najjasnije. Nitko ne bi mogao nanijeti ovoliko štete hrvatskoj reprezentaciji koliko su napravili oni koji su pet najboljih godina ove generacije potrošili na interesno orgijanje i potpunu privatizaciju reprezentacije kroz osobne interese. Ti isti sada zbog svojih osobnih razmirica miniraju reprezentaciju pred natjecanje nakon kojeg nema popravnog ispita, odbijajući imenovati Ladića u izbornikov stručni stožer.

I tako, praktično istovremeno s objavljivanjem ovog teksta neslužbeno je potvrđeno je da će Ladić ipak biti u stožeru reprezentacije za američku turneju. Sad kad je napokon imenovan, postavlja se pitanje koji su razlozi ovolikog čekanja nečega što je izbornik zatražio prije toliko vremena.

Doduše, znali smo to i bez ovog primjera – od svih vanjskih utjecaja ovoj je reprezentaciji najopasniji unutrašnji neprijatelj.