Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Topnički dnevnici

Virgilova godina

Zašto je Liverpoolov stoper za mene ponajviše obilježio nogometnu 2018.

Kad je prije godinu dana Liverpool za Virgila van Dijka platio Southamptonu 75 milijuna funti, uz idiličnu sliku novog stopera kraj božićnog drvca dobio je niz loših reakcija.

Gary Neville je komentirao da cifra zvuči kao fantastičan posao za Southampton, a Alan Shearer se složio i zaključio kako je Van Dijk dobar, ali da je cijena pretjerana za jednog stopera. Ogromnih 142 milijuna funti koliko je Barcelona dala za Philippea Coutinha nitko nije problematizirao, ali upola manji iznos za Van Dijka je većini budio sumnju. Ljudi naprosto nisu navikli da su obrambeni igrači baš toliko skupi.

Međutim, riječ je o perspektivi koja nije ni neka pretjerana novost. Kad je Bill Shankly u svibnju 1961. vodeći Liverpool kroz drugu ligu označio mladog Škota Iana St Johna kao ključnog čovjeka koji mu treba za napad na Division 1, ljudi su poludjeli. Bilo je nenormalno isplatiti, za Liverpool tada rekordnih, 37.500 funti za obrambenog igrača. Pobogu, kako će u sportu u kojem je cilj dati gol obrambeni igrač opravdati takav novac; nije to prirodno u uvjetima koji su postavljeni da napadači budu glavne zvijezde. I da nije reagirao Eric Sawyer, jedan od direktora u klubu čija perspektiva nogometa nije bila usmjerena samo na zabijanje golova, Shankly bi ostao bez svog pojačanja. A Liverpool bi možda ostao bez plasmana u elitu i dva osvojena prvenstva u iduće tri godine.

Godinu dana nakon što je Van Dijk pozirao kao poklon ispod božićnog drvca, nitko više ne dovodi u pitanje 75 milijuna koliko je Liverpool iskrcao za stopera. Iz sadašnje perspektive cijena koju je Southampton izvisio za Van Dijka izgleda kao prava bagatela.

Virgil van Dijk jasno dokazuje do kolike je mjere nogomet momčadska igra, toliko složena da stoper može biti ključ za napadački pristup

Ove sezone Virgil van Dijk je odigrao svih 19 kola u Premier ligi, a od maksimalne minutaže dijeli ga samo utakmica protiv Southamptona u kojoj je zamijenjen u 55. minuti pri rezultatu 3:0. U tih 19 kola Liverpool je primio tek sedam golova i čvrsto drži vrh ljestvice. Za usporedbu, Liverpool je prošle sezone u 24 utakmice bez Van Dijka primio 28 komada, dok je s njim u sastavu u 14 utakmica primio devet. Apsolutno nerealno zvuči podatak da u cijeloj sezoni Premier lige još nije predriblan. Još je nerealnije da je sve svoje suigrače podigao razinu ili dvije više u odnosu na ono gdje su bili prije godinu dana.

Očito je kako je Virgil van Dijk dobar. Međutim, pravo je pitanje zašto je tako dobar.

Za razliku od Manchester Cityja koji je trošio na stopere koji su bili dostupni, Jürgen Klopp je sa svojim ljudima strpljivo čekao. Kad ih je Southampton odbio, nije se okrenuo rezervnom rješenju. Kad ih je Southampton prijavio ligi da dogovaraju s igračem iza njihovih leđa, Klopp se pokrio ušima, ali se nije okrenuo tržištu na kojem je mogao naći zamjenu. Znao je točno koga treba, pokušao je više puta i na kraju je dočekao savršeni dodatak svojoj filozofiji, igrača koji će nadopuniti Liverpoolov plan igre.

Van Dijk je brz, suludo brz za stopera i može držati zadnju liniju toliko visoko da bez ikakvih problema stvara uvjete za uspješan presing koji je ključ Kloppove igre. Dok je on natrag i dok drži liniju na centru, Liverpoolova prednja trojka može slobodno izaći u agresivni pritisak jer zna da vezna linija i dalje može zadržati kompaktnost momčadi. Ako suparnik odluči prebaciti pokušaj presinga dugom loptom, Van Dijk je fantastičan u zračnim duelima koje dobiva s gotovo 80 posto uspješnosti. Usto ima i odlično postavljanje i čitanje igre, tako da bez problema kontrolira i međulinijski prostor ispred obrane, što mu omogućava da rani suparnika jedan-na-jedan prilično rano i uz osiguranje iza svojih leđa.

Brz je, odličan u skoku i vrlo pametan. Rezultat zbroja njegovih karakteristika je da može braniti bilo kakav tip napadača. Klasičnu devetku će kontrolirati u zraku, brzog napadača će uhvatiti na otvorenom prostoru, a lažnu devetku će staviti u džep praćenjem u međulinijski prostor.

Odnosno, pravi konačni rezultat je Liverpool na vrhu prvenstvene ljestvice.

U opće prihvaćenoj perspektivi nogometa kao sporta u kojem je cilj isključivo zabiti gol i u kojem su svi osim napadača tek sporedni glumci, Van Dijk donosi neku sasvim drugu dimenziju. Nije kao Fabio Cannavaro, vođa Italije iz 2006. koja je igrala na gol manje i koji je svoje nagrade dobio jer je uspješno zaustavio napadače, što je opet stavljanje napadača u fokus. Liverpool je momčad koja igra napadački u Kloppovu frenetičnom ritmu koji se oslanja na atraktivan nogomet, a Van Dijk je ključni igrač. I tu je zapravo njegova prava vrijednost — Virgil van Dijk jasno dokazuje do kolike je mjere nogomet momčadska igra, toliko složena da stoper može biti ključ za napadački pristup.

Drugo mjesto u Rusiji, Realov hat-trick u Ligi prvaka i Zlatna lopta koju je Luka Modrić dobio za svoje zasluge u ta dva brutalno teška, gotovo pa nemoguća uspjeha. Manchester City i 100 bodova u Premier ligi, Julen Lopetegui i njegovi otkazi u Španjolskoj i Madridu kao simbol kako je nogomet zapravo brz, predvidljivost liga Petice zbog promjene financijske paradigme u kojoj moderni nogomet funkcionira, oproštaji čitavog niza legendi iz klubova za koje su postali sinonimi… Dug je spisak važnih događaja koji su obilježili nogomet 2018. i svaki od njih se moglo izabrati kao lajtmotiv za obilježavanje godine koja broji zadnje dane, iako smo ih pretresali kako su se događali.

Međutim, ako promatramo trendove u modernom nogometu, za mene će ovo ostati godina Virgila van Dijka. Ne toliko njega samog, koliko ideje u kojoj su golovi tek posljedica igre koja se, ako točno znate što tražite, može graditi i na stoperima koji onda imaju puno pokriće za svoju cijenu.