Topnički dnevnici

Zadnji put među velikim dečkima

Dva kluba u Europskoj ligi Hrvatska u dogledno vrijeme više neće imati

Ståle Solbakken, norveški trener na klupi danskog F.C. Københavna, ispadanje od Rijeke je nazvao najmračnijim danom u 12 godina koliko je proveo u klubu. Kad vidite gol koji je Peter Ankersen zabio u vlastitu mrežu, mora vam biti jasno zašto se čovjek tako osjeća. Katastrofalna reakcija beka koji je ugurao loptu u vlastitu mrežu, neshvatljivo sudaranje dva stopera koji su pokosili jedan drugoga, ali i duel dvojice Københavnovih igrača prije nego što je lopta došla do Franka Andrijaševića kojim su sami sebi izbili mogućnost da očiste loptu… Iz Solbakkenove perspektive, te su tri reakcije bile horor na koji nije mogao utjecati ni na koji način.

Međutim, kaže se da je jedina razlika između horora i komedije u glazbi koju stavite u pozadinu. Iz Rijekine perspektive, film Ankersenova gola je obojan puno veselijim bojama i nije nimalo mračan. Momčad Simona Rožmana je, objektivno, bila autsajder koji je u Dansku išao sa zaista malim šansama. F.C. København je u prošloj sezoni prošao skupinu Europske lige — prvo je izbacio Celtic, pa İstanbul Başakşehir, a onda je u četvrtfinalu u COVID mjehuriću u Njemačkoj ispao od Manchester Uniteda golom iz kaznenog udarca tek u produžecima. Doduše, Solbakkenova momčad je u nešto lošijoj formi i u prvenstvu iz triju utakmica ima dva poraza i remi, ali Rijeka je prije nekoliko dana prodala Antonija Mirka Čolaka koji je bio prvi igrač momčadi i prolazak je bio pothvat.

Točno to je Rijeka i učinila — pothvat.

Rožman je znao da se ne može nadigravati s takvom momčadi, znao je da Dance neće pretrčati niti će ih iznenaditi ičime što postavi u veznu liniju. Odlučio se povući i pričekati šansu iz tranzicije, znao je da mu treba malo sreće i, kad se pojavila prilika u vidu kolektivnog kiksa cijele obrambene linije domaćina, tu sreću je iskoristio kako bi potpisao veliko iznenađenje, vjerojatno najveći uspjeh u godinu dana koliko je na Rijekinoj klupi.

Kolateralne žrtve uvođenja trećeg UEFA-ina natjecanja su Hajduk, Osijek i Rijeka

S druge strane, Dinamo je svoj posao protiv estonske Flore odradio rutinski. Bilo je malo problema u jednom dijelu utakmice koji se ne bi trebali pojavljivati s obzirom na razliku u individualnoj kvaliteti, ali Dinamo je bio bolji i očekivano je prošao dalje.

To nas dovodi do toga da će Hrvatska imati dva predstavnika u grupnoj fazi ovogodišnje Europske lige. Iz ove perspektive izgleda da je to jedinstvena prilika, jer izgledno je da takav scenarij nećemo gledati još dugo vremena.

Prije otprilike godinu dana, u rujnu 2019. na sjednici Izvršnog odbora u Ljubljani, UEFA je donijela odluku da reorganizira europska klupska natjecanja. Dogovoreno je da format Lige prvaka ostane isti uz male promjene u kvalifikacijama, da se Europska liga smanji s 48 na 32 kluba i da se pokrene novo natjecanje koje će se zvati Europska konferencijska liga.

Ukratko, riječ je o nižoj razini Europske lige, tako da Konferencijsku ligu možemo slobodno zvati Europska liga 2. Igrat će je 32 kluba, igrat će se četvrtkom u terminima od 18:45 i 21:00, a nakon grupne faze slijedi playoff. Sve će biti isto kao u Europskoj ligi, samo će klubovi biti slabiji i novčane nagrade će biti manje. Jedina veća razlika je u tome, a zato se i zove Konferencijska liga, što će u njoj klubovi biti podijeljeni u četiri veće cjeline koje će većim dijelom pratiti geografsku podjelu Europe na istok, zapad, sjever i jug kako bi se smanjili troškovi putovanja.

Iz perspektive HNL-a jedini je problem taj što će nam biti zatvoren pristup Europskoj ligi. Prvak će ići u kvalifikacije za Ligu prvaka, u kvalifikacije za Europsku ligu neće ići nitko, a onda će ostatak društva ići u kvalifikacije za Konferencijsku ligu. Naime, u kvalifikacije za Europsku ligu idu samo lige koje su na UEFA ljestvici rangirane do 15. mjesta, a ovi nižeplasirani se bore za Konferencijsku ligu.

HNL je trenutno na 20. mjestu i s obzirom na to da se mjesta za kvalifikacije dijele prije sezone već sada znamo da iduće sezone naši predstavnici ne idu u Europsku ligu. Za onu iza toga treba još vidjeti jer za Češkom na 15. mjestu zaostaje 2,425 bodova. Ta dva i pol boda možda ne izgledaju kao nešto veliko jer se Česima za koeficijent brišu rezultati iz bogate sezone od prije pet godina, ali zapravo jesu i nije izgledno da ćemo ubrzo ponovo doći do 15. mjesta, jer sve što Dinamo i Rijeka osvoje u ovogodišnjem natjecanju se dijeli s pet, budući da smo ove sezone imali pet sudionika u Europi.

Dogodine će biti još teže, jer pobjeda u Konferencijskoj ligi donosi manji koeficijent nego pobjeda u Europskoj ligi, dobije se manje novca s kojima možeš platiti kvalitetnog igrača i onda se vrtimo u začaranom krugu u kojem ovi koji drže pozicije unutar 15 najjačih liga imaju konstantnu prednost.

Ukratko, HNL je pao u drugu europsku diviziju i bit će se teško vratiti u prvih 15. Za to su izravno krivi klubovi.

Ove godine je Hajduk ispao od Galatasaraya, a Osijek od Basela. Lokomotiva je bila druga, imala je jedinstvenu šansu koja je graničila sa suludim jer se jednom pobjedom mogla kvalificirati u grupnu fazu Europske lige, ali je Malmö bio prejak za nju nakon što je rasprodala osam igrača iz prve postave. Sve to — osim, možda, preranih prodaja u okviru trajanja prijelaznog roka jer bi Osijeku sigurno dobro došao Mirko Marić ili Rijeci Čolak, da bacimo Lokomotivu i njen zaista bizarni slučaj na stranu — ove godine nije nešto na što se moglo previše utjecati.

Nedostajalo je malo sreće koju je Rijeka imala i prošla je dalje, ali hrvatski klubovi su svoju priliku da igraju bolju i bogatiju Europsku ligu propustili proteklih godina kad su prokockali koeficijent. Dinamu je praktički svejedno, on će kao prvak ionako igrati kvalifikacije za Ligu prvaka, ali Rijeci će glave doći ispadanje od Sarpsborga 08 ili Aberdeena, Hajduku od Gzire, a Osijeku od sofijskog CSKA.

Gzira je velika blamaža, ali Rijeka je dvaput ispala na prvoj prepreci, Osijek jednom, a to je, što se tiče koeficijenta, apsolutno ista stvar. I nekad je nedostajalo malo ankersenovske sreće s kojom je Hrvatska odavno mogla imati 15. mjesto, jer Hajduk je u zadnjih šest godina čak četiri puta dolazio u playoff fazu i nijednom nije prošao dalje. Međutim, nije problem kad ispadneš od Evertona ili Dnipra, pa čak ni od bečke Austrije od koje je u ispao Osijek. Nisu problem ni ranija ispadanja od Rangersa, FCSB-a ili Genta zadnjih godina, jer to su suparnici s kojima su Hajduk, Rijeka i Osijek tu negdje i te utakmice se mogu izgubiti, nerealno je očekivati da tu svaki put dobiješ. Međutim, u odnosu na Sarpsborg, Aberdeen, Gziru ili CSKA, HNL klubovi su bili izraziti favoriti i nisu si smjeli dopustiti tako lagana ispadanja.

Tu su gubili koeficijent, a njim i priliku da napreduju. Tu su sami sebe oštetili jer Rijeci će za krpanje budžeta dobro doći četiri ili pet milijuna eura koliko će zaraditi u grupnoj fazi Europske lige, a to od iduće godine neće biti dostupno nego će se igrati u nagradama siromašnijoj Konferencijskoj ligi. To je problem jer je UEFA-i nisu problem hrvatski klubovi i onda je novim natjecanjem željela izbjeći slučajeve poput ovogodišnjeg Dundalka.

Irska SSE Airtricity League Premier Division je po koeficijentu 42. liga na UEFA-inoj ljestvici, točno iza Albanije, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine i Moldavije, a ispred Finske, Gruzije i Malte. Po pitanju vrijednosti igrača irska je nogometna liga još niže, drži tek 48. mjesto od 55 koje igraju UEFA-ina natjecanja, a po prosječnoj vrijednosti kluba ispred Iraca su Luksemburg, Kosovo, Malta i Island. Dundalk će ove godine igrati Europsku ligu. Nakon što ga je u kvalifikacijama za Ligu prvaka isprašilo Celje s 3:0, nastavio je natjecanje u drugom pretkolu Europske lige u kojem je izbacio Inter Club d’Escaldes iz Andore. Nakon toga je preko penala riješio moldavski Sheriff, a u playoff rundi je preuzeo koeficijent momčadi Zorana Zekića i kuglice su se posložile na način da je kao zadnjeg predstavnika izvukao KÍ Klaksvík s Farskih otoka.

Ukupna vrijednost momčadi na Transfermarktu je tek 2,23 milijuna eura. Prosječna dob igrača u klubu je 26,7 godina i u kadru nema nijednog reprezentativca. Ukratko, nema se puno toga za vidjeti. Međutim, Dundalk je imao sreće u ždrijebu. Od ukupno 55 liga koje sudjeluju u UEFA natjecanjima, Irci su izvukli predstavnika 53. i 54. lige, a najteži suparnik bio im je klub iz 41. najjače lige u Europi.

UEFA ne želi više gledati takve scenarije.

Možemo sada diskutirati o sportu i sportskom duhu, jer Dundalk nije nikome ništa ukrao, samo je imao malo sreće. Možemo lamentirati o tome jesu li ovakvi slučajevi autsajdera koji upadaju u društvo s velikim dečkima sama suština nogometa jer nogomet je sport u kojem mala momčad u jednoj utakmici najlakše može biti konkurentna velikoj.

Možemo imati ovakvo ili onakvo mišljenje, poanta je da to UEFA-u ne zanima previše. Europska liga je proizvod koji se prodaje, proizvod u koji je UEFA uložila puno novca da se brendira kao “mala Liga prvaka” i Dundalk koji upadne u grupu s Arsenalom, Real Sociedadom i LASK-om ili Napolijem, Leicesterom i Hoffenheimom se ne uklapa u taj narativ. Neće biti rezultatski konkurentan, nema nikakvu atraktivnost koju može ponuditi, a s premalog je tržišta da bi bio marketinški zanimljiv i imalo iskoristiv. Hrvatski predstavnik može imati barem nekog “novog Luku Modrića”, a Dundalk nema ništa zanimljivo UEFA-i.

Za takve klubove UEFA je otvorila treće natjecanje jer želi da veliki igraju s velikima, da oni koje još nekako može prodati kao atraktivan proizvod igraju međusobno nakon što se koncentrira kvaliteta u 32 momčadi, a da svi ostali igraju svoju ligu po cijenu da se otkine od prvih dvaju razreda kako bi se njima dale financijske mrvice.

Realno, za klubove iz liga s dna popisa to i nije neki preveliki problem jer oni ionako nisu konkurentni i najčešće slažu poraze u kvalifikacijama. Doduše, tu i tamo će neki klub zaista upasti u grupnu fazu s dobrim ždrijebom, ali samo kao prolaznik. Najveća kolateralna žrtva reorganizacije i osnivanja trećeg natjecanja su lige između 15. i 20. mjesta na UEFA ljestvici; lige poput HNL-a, švicarske, švedske ili grčke lige čiji predstavnici više neće igrati Europsku ligu. PAOK, Basel i Malmö su u svojim ligama prošle sezone završili iza prvaka, a svaki od tih triju klubova je dokazao da može biti konkurentan u grupnoj fazi Europske lige. Uostalom, prošle sezone su Basel i Malmö osvojili svoje skupine, a iduće godine neće sudjelovati u tom natjecanju.

Jednako kao što ni Hrvatska više neće moći imati dva predstavnika u Europskoj ligi, ovogodišnje sudjelovanje Rijeke i Dinama je zadnji takav slučaj i takav scenarij sigurno nećemo gledati još neko vrijeme. Dinamo će — sasvim zasluženo, s obzirom na rezultate — moći upasti jer će ga onamo voditi put ako ispadne iz Lige prvaka, a najveće kolateralne žrtve uvođenja trećeg UEFA-ina natjecanja su Hajduk, Osijek i Rijeka. Oni se više neće igrati s velikim dečkima. Doduše, u Konferencijskoj ligi će moći nešto lakše ući u grupnu fazu i možda čak i prezimiti u Europi, ali to je ipak druga europska liga, s manje novca i s neusporedivo manje atraktivnim suparnicima. A za to su si ipak sami krivi.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.