Jedina potencijalno značajnija promjena bilo je vraćanje Roberta Ljubičića na poziciju lijevog beka. Bilo je jasno da će Martin Baturina zauzeti mjesto u početnoj postavi čim sasvim ozdravi, ali postojala je dvojba između Ljubičića i Marka Bulata u sredini te Ljubičića i Bohdana Mihajličenka na lijevom beku. Jakirović se odlučio za Ljubičića u zadnjoj liniji i time potvrdio ono što ionako većina navijača misli: Ljubičić je trenutno najbolji Dinamov lijevi bek.

Jakiroviću su se u dobrom dijelu utakmice ponavljali taktički problemi s kojima su se susretali i Bišćan i Čačić. Kad bi Sparta isključila Josipa Mišića i blokirala linije dodavanja prema njemu, Dinamo je prilično teško izlazio sa svoje polovice i gubio je kapital koji ima u Ivanušecu i Baturini. Tada se, uglavnom, oslanjao na Nevistićeve duge lopte prema naprijed.

Dinamu je racionalno dati Petkoviću tih 1,2 milijuna eura. Teško je povjerovati kako ideja da se štedi baš na Petkoviću u svojoj osnovi nema neke zakulisne igre

Tu dolazimo do prvog pravog Jakirovićeva poteza na Dinamovoj klupi: davanja kapetanske trake Bruni Petkoviću.

Petković je prvi nositelj igre ovog Dinama. Bez obzira sjedi li na klupi Jakirović, Bišćan, Čačić ili bilo koji od preostale četvorice trenera od Nenada Bjelice, igra cijele momčadi naslonjena je upravo na Petkovića. Nije da Dinamo nema drugih važnih igrača; recimo, Mišić je ključan kotačić u spajanju linija i jedan od ponajboljih igrača lige, a Šutalo, Ivanušec i Livaković se sigurno ne bi prodali da nisu u kontinuitetu pružali vrhunske predstave. Međutim, Petković je najdominantniji među njima. Ima svoje mušice, često upada u crne rupe i još češće djeluje nezainteresirano, ali je jedini igrač na kojeg se Dinamo može osloniti mimo svakog sustava. Jedino na Petkovića možeš izvan svakog konteksta napucati loptu; kad Nevistić nije imao kud s loptom, uvijek je imao Petkovića.

Stavljanje trake oko Petkovićeve ruke prvi je čin nagovaranja da ipak produži ugovor. Time mu je Jakirović dao na važnosti, simbolički je naglasio da je spreman graditi momčad oko njega i da želi da ostane: “Izuzetno smo povezani”, rekao je Jakirović o njemu u najavi same utakmice. “Dobio je kapetansku traku. Važni su mi i Stefan Ristovski i Josip Mišić. Oni su senatori. Nadam se da će Bruno ostati. Mislim da će ostati i nastaviti voditi ovu momčad.”

Dugo vremena Dinamo nije bio sklon dati Petkoviću novac koji je tražio. Nije da i Bišćan nije htio produžiti Petkovićev ugovor i nastaviti graditi igru na njemu; no, kao što su se stvari vezane uz transfere počele ubrzano rješavati i nakon što su se digle rampe unutar samog kluba ili jako blizu njega, tako je za očekivati da se ipak pronađe tih spornih 200 ili 300 tisuća eura godišnje koliko je Petković tražio. To bi bila velika pobjeda za Jakirovića.

Dinamo je dobro izgledao protiv Sparte. Ne savršeno, ali primjetna je nova energija i samopouzdanje koje je momčad pokazala. Dinamo je kvalitetna momčad i igrači su pokazali da su svjesni svoje vrijednosti. Nakon primljenog gola momčad je nastavila igrati; kad je u drugom poluvremenu osjetila krv, podigla je ritam i slomila utakmicu, a onda je do kraja kontrolirala što se događa na travnjaku i rutinski stvari privela kraju. Dinamo je pobijedio, a za ikakve druge zaključke je naprosto prerano.

Međutim, to što je Dinamo izgledao dobro protiv Sparte nije velika pobjeda za Jakirovića. To su pobjede koje su automatske za svakog dobrog trenera, a Dinamo, usprkos svim kritikama, već jako dugo nije imao baš lošeg trenera. Recimo, kada je Bišćan preuzeo ekipu, u prvih ih sedam utakmica primio samo jedan gol; za usporedbu,u zadnjih 25 utakmica Čačićeva mandata čistu je mrežu zadržao tek pet puta i jasno je da je Bišćan popravio taj dio. Jednako kao što je u zadnjih 10 utakmica mandata Željka Kopića u šest navrata zabio jedan ili nijedan gol, pa je s Čačićem u uvodnih 10 čak pet puta zabio tri ili više golova. Svaki će dobar trener prvo adresirati glavni problem iz mandata svog prethodnika, a za Jakirovića je to bila energija koja je Bišćanu nedostajala.

Nagovoriti Petkovića da ostane? To bi već bila jako velika pobjeda.

Petković s Dinamom ima ugovor do idućeg ljeta. To znači da za samo 129 dana može slobodno potpisati novi ugovor s bilo kojim klubom na svijetu. Nije nikakva tajna da je Trabzonspor spreman ispuniti njegove zahtjeve, pa čak i platiti neku odštetu da odmah dođe. Još je manja tajna da Bjelica i Petković imaju dobar odnos i da je Petković upravo Bjeličin prioritet. Ali osim Turaka postoji cijeli niz potencijalno zainteresiranih klubova. Nisu to ni Chelsea ni Barcelona, ali svi redom su spremni dati Petkoviću novac koji traži.

Dinamu je racionalno dati Petkoviću tih 1,2 milijuna eura. Bilo je to cijelo vrijeme racionalno i zato je teško povjerovati kako ideja da se štedi baš na Petkoviću u svojoj osnovi nema neke zakulisne igre. Dinamo za tih 200 ili 300 tisuća eura godišnje uštede ne može pronaći igrača koji bi mogao zamijeniti Petkovićev učinak. Pokazalo se to puno puta, ali pokazao je, valjda za svaki slučaj, i susret sa Spartom. Petković je asistirao Špikiću za izjednačenje, sudjelovao je u 23 duela i imao tri ključna dodavanja. A kad Nevistić i Perić u prvom poluvremenu nisu imali kud s loptom, imali su Petkovića.

Zato je prvi veliki potez kojeg je Jakirović povukao na Maksimiru bio davanje kapetanske trake upravo Petkoviću. To je prvi čin nagovaranja na ostanak igrača kojeg je u Dinamu nemoguće zamijeniti.

Petković ima svoje mane, ali to je jedini igrač na kojeg možeš mirne duše napucati loptu onda kad ništa drugo ne funkcionira, jer znaš da će je on prihvatiti i napraviti nešto od nje. A Jakirović je svjestan da mu to treba kao sigurnosna mreža u koju se može pouzdati dok gradi ostale segmente igre.