Jasno je da se radni vijek nogometaša produžio. Recimo, među momčadima koje su u sezoni 2012./13. izborile plasman u drugu fazu Lige prvaka, igrači stariji od 32 godine odradili su samo šest posto dostupnih minuta. U sezoni 2021./22. se to podiglo na 14,2 posto, a u prošloj sezoni je prešlo 16 posto. To znači da se postotak uključenosti veteranskih igrača povećao i približava se utrostručenju u odnosu na standarde prije desetak godina. Taj fenomen nije slučajan.

Analiziramo li podatke dostupne na StatsBombu, igrači u svojim 20-ima su aktivniji u presing akcijama, češće ulaze u driblinge i generalno se više puta nalaze u duelima. Življi su, imaju više energije. No, iskusniji su igrači, odnosno oni u svojim 30-ima, učinkovitiji u gotovo svim aspektima igre. Gube 30 posto manje lopti, efikasniji su u točnosti dodavanja, uspješnosti duela, a konverzija i kvaliteta udaraca su im između 15 i 20 posto bolji u odnosu na mlađe igrače.

Problem je u tome što ga Hrvatska uopće ne dozira. Nije logično da se barem na jednoj od utakmica protiv Latvije i Armenije ne pokuša bez njega

Kombinacija usavršene metodologije treninga, suplementacije i tehnološkog napretka u metodama oporavka te boljih kopački, travnjaka i lopti dovela je do toga da igrači u četvrto desetljeće svojih života ulaze puno manje potrošeni nego prije 20-ak godina. Razlika u fizikalijama i dalje postoji; mladi su igrači još uvijek brži, eksplozivniji i brže se oporavljaju od napora. Međutim, ta razlika više nije tolika kolika je bila prije i stariji igrači svojim iskustvom itekako mogu kompenzirati manjak eksplozivnosti. Zato se postotak minuta koje veterani dobivaju na vrhunskoj razini utrostručio.

Samo što ljudsko tijelo ipak ima neke granice, a Modrić se jako približio gornjoj dobnoj granici za igranje nogometa.

Toga je njegov klub itekako svjestan. Ove je sezone Modrić odigrao samo 37 posto minuta u La Ligi, ali igrale su se tek četiri utakmice, pa je uzorak vrlo skučen. Puno je bolji indikator prošla sezona u kojoj je Modrić odigrao 1.743 minute, što je 51 posto ukupno dostupne minutaže. Sezonu prije te je odigrao 59 posto, onu ranije 64 posto i primjetan je silazni trend u odigranoj minutaži u ligaškim natjecanjima.

To ne znači da Modrić nije važan član prve momčadi. Dapače, to znači da je smatran jednim od ključnih igrača. Prošle je sezone počeo sve utakmice knockout faze Lige prvaka, baš kao i u svakoj od četiriju sezona prije toga. Za zadnju utakmicu knockout faze Lige prvaka u kojoj Modrić nije bio u početnoj postavi treba se vratiti u još u 2018., kad je Zinédine Zidane u uzvratnoj utakmici protiv PSG-a ostavio na klupi i Modrića i Tonija Kroosa. Sve je ostale utakmice Modrić započeo i smanjivanje minutaže u La Ligi je način da ostane svjež za najbitnije utakmice. Ukratko, Real Madrid je svjestan njegovih godina i dozira mu minutažu kako bi bio spreman za najvažnije okršaje, a istovremeno se momčad priprema za život nakon Modrića.

Priprema li se Hrvatska za život nakon Modrića?

Na završnici Lige nacija Modrić je odigrao 119 i 120 minuta. U kvalifikacijama je odradio punih 90 protiv Walesa, a onda je protiv Turske izvađen iz igre šest minuta prije kraja. Na Svjetskom prvenstvu je također odradio gotovo punu minutažu, a u zadnjih 25 utakmica hrvatske nogometne reprezentacije Modrić u prvoj postavi nije bio četiri puta — na prijateljskim utakmicama protiv Bugarske i Saudijske Arabije te na utakmicama Lige nacija protiv Austrije i Danske. Ali je i u svakom od tih susreta barem ušao u u drugom poluvremenu.

Dakle, je li Hrvatska spremna na život poslije Modrića?

Nije.

Nije ni Španjolska bila spremna na život poslije Xavija i Andrésa Inieste, niti je Njemačka bila spremna na život poslije Kroosa, a ni Italija na život poslije Andree Pirla. Modrić je jedan od najvećih veznjaka u nogometnoj povijesti i jasno je da će Hrvatska teško pronaći nekoga tko može zamijeniti takvu razinu talenta, bez obzira na to što je Modriću 38 godina. Na kraju krajeva, Real ga odmara u prvenstvu kako bi mogao raditi razliku u ključnim utakmicama Lige prvaka.

Ali problem je u tome što ga Hrvatska uopće ne dozira. Ako je logično da je u završnici Lige nacija odigrao 239 minuta u četiri dana jer se tu igra za kakav-takav trofej, onda nije logično da se barem na jednoj od utakmica protiv Latvije i Armenije ne pokuša bez njega. Kvalifikacijska skupina u kojoj se Hrvatska našla savršena je za takve eksperimente; utakmice su natjecateljske i imaju važnost, ali suparnici nisu na toj razini da zakompliciraju stvari. Hrvatska je pobijedila Tursku u gostima, Armenija i Wales su izgubili od te iste Turske i Hrvatska je u odličnoj bodovnoj situaciji. Teško je pronaći teoriju po kojoj bi Hrvatska mogla završiti plasirana slabije od drugog mjesta koje vodi na Euro, a vrlo vjerojatno će biti prva i tako osigurati najmanje drugi šešir u izvlačenju grupa.

U tom je kontekstu pragmatično tražiti rješenja za život poslije Modrića i testirati ih u realnim uvjetima. Nije neka mudrost ustvrditi da će Mateo Kovačić preuzeti dio Modrićevih zadataka i da će s Marcelom Brozovićem držati sredinu terena. Ali nepoznanica je tko će biti treći. Nikola Vlašić, Lovro Majer, Mario Pašalić, Luka Ivanušec, Andrej Kramarić. Baš svaki od njih ima neke od argumenata zašto bi trebao zauzeti to treće mjesto i baš nijedan od njih se ne nameće kao očito rješenje. Latvija, Armenija, pa i Wales su idealni kandidati da neko od tih rješenja postane očitije od drugih. To su utakmice u kojima bi se Hrvatska trebala početi pripremati za život poslije Modrića, dok je Modrić još uvijek tu i dok može pomoći na terenu ako to zatreba.

Jer to neće moći još dugo. Modrić navršava 38 i polako dolazi do granice koju svako ljudsko tijelo ima. Još je uvijek najbolji igrač reprezentacije, ali možda bi bilo mudro nešto naučiti od Real Madrida i testirati opcije za vrijeme kad Modrića više ne bude. Ova je kvalifikacijska grupa idealna za to jer, za razliku od Reala, Hrvatska neće moći kupiti Judea Bellinghama da popuni Modrićeve kopačke. A onda bi bilo dobro na vrijeme se početi spremati za ono neizbježno.