Godine 2030. je 100. godišnjica prvog SP-a koje je Rimet organizirao u Urugvaju. Prema aktualnim pravilima kojih se FIFA drži, to ‘slavljeničko’ prvenstvo može biti održano u Europi, Africi ili Južnoj Americi. Ne može biti održano u Aziji — a samim time ni u Australiji, koja već neko vrijeme nastupa pod okriljem Azijske nogometne konfederacije — jer je 2022. Svjetsko prvenstvo bilo u Kataru, a ne može biti niti u Sjevernoj Americi, jer će se 2026. igrati u SAD-u, Kanadi i Meksiku.

Međutim, Gianni Infantino je odlučio poigrati se s pravilima. Na FIFA-inu kongresu u listopadu 2019. Infantino je tražio da se odbaci moratorij od osam godina koje federacije imaju prije nego što ponovo prijave kandidate za domaćinstvo. Infantinova se argumentacija svodi na to da je organizacija natjecanja za 48 momčadi toliko kompleksna da se ne može priuštiti odbacivanje kandidatura zbog toga što je jedno od prethodnih dvaju natjecanja organizirano u matičnoj federaciji potencijalnog kandidata.

Ovih 100 godina su vladali Europljani, sada je vrijeme za Saudijce. Cilj je organizirati SP i etablirati se kao lokomotiva razvoja svjetskog nogometa

U listopadu 2019. europska je struja bila protiv i ideja nije prošla. Što ne znači da je Infantino odustao. Nastavio je raditi na lobiranju i došao je do rješenja kojim je postigao cilj. Otvorena je mogućnost nečega što se zove inter-konferencijska kandidatura: sada postoji opcija se SP organizira na dva kontinenta i više nije važno što je jedan od članova takve kandidature član federacije koja je organizirala jedno od prethodnih dvaju natjecanja.

Zašto se Infantino toliko muči kad postoje dvije logične kandidature? Prva je iz Europe, gdje Engleska ima svu potrebnu infrastrukturu da organizira prvenstvo čak i s 48 momčadi, a druga je iz Južne Amerike, gdje Urugvaj i Argentina žele udružiti kapacitete kako bi organizirali turnir i tako simbolički zaokružili stogodišnjicu Mundijala.

Infantino to radi upravo zbog simbolike. Saudijska Arabija ima ogromnu želju na 100. obljetnicu od prvog Mundijala organizirati svoje SP i iskoristiti simboliku upravo tog prvenstva kako bi se nametnula kao sila koja uvodi nogomet u novu eru. Rimet je 1930. u Urugvaju pokrenuo Mundijal i tako reformirao položaj nogometa u svijetu, a Saudijci 2030. žele pokazati da je na njima red da preuzmu štafetu razvoja.

Uostalom, američka banka JP Morgan bila je samo posrednik u ideji organiziranja Superlige. Kao što su to dokazali istraživački novinari iz Süddeutsche Zeitunga, pravi financijeri projekta bili su Saudijska Arabija i njen princ Mohammed bin Salman, koji ima viziju reformirati nogomet i svojim investicijama ga uvesti u novu ekspanziju. Stoga je jedna od triju trenutno aktualnih kandidatura za domaćinstvo SP-a 2030. ona Grčke, Egipta i Saudijske Arabije.

Odlazak Karima Benzeme u Saudijsku Arabiju trebamo gledati isključivo u tom kontekstu.

Istina je da su i prije njega veliki igrači odlazili na Bliski istok završiti karijere i uzeti masnu lovu. Otišao je onamo Cristiano Ronaldo, prije njega Xavi koji je karijeru završio u Kataru, pa još prije toga Roberto Donadoni, a onda uz njih i serija drugih poznatih i nešto manje poznatih igrača koji su izgradili karijere u Europi. Međutim, ovo je prvi put da je netko iz takvog okruženja doveo takvu zvijezdu u naponu snage.

Da, Benzemi je 35 godina, ali on je aktualni osvajač Zlatne lopte i još uvijek jedan od najboljih napadača na svijetu. Ove je sezone zabio preko 30 golova i Real Madrid mu je želio produžiti ugovor. Možda stvarno nema još puno goriva u rezervoaru i možda ne bi trajao još pet godina, ali ne radi se o igraču kojeg se klub htio riješiti kao što je to Manchester United napravio s Cristianom Ronaldom.

Kako je došlo do tako velikog ugovora? Osobnim hirom princa Mohammeda bin Salmana, kao i obično.

Public Investment Fund je investicijski fond u vlasništvu Saudijske Arabije koji je nedavno kupio Newcastle United, a preuzeo je kontrolu i u četiri najveća kluba u zemlji. Al Ahli, Al Ittihad, Al Hilal i Al Nassr trenutno imaju istog vlasnika. A taj vlasnik — u suštini je to država, čijem je projektu riječ — spreman je iskrcati milijarde kako bi privukao igrače iz Europe i ravnomjerno ih rasporedio po tim klubovima kluba. Cristiano Ronaldo je u Al Nassru, Benzema je otišao u Al Ittihad, a Lionel Messi je imao ponudu iz Al Hilala. N’Golo Kanté, Luka Modrić, Sergio Busquets, Roberto Firmino, Hugo Lloris, Ángel Di María i Sergio Ramos dobili su ponude iz nekog od tih četiriju klubova ili će ih dobiti u idućih nekoliko dana.

Cilj koji princ ima nije da u Saudijskoj Arabiji osnuje svoju privatnu Superligu. Benzema je aktualna Zlatna lopta, ali je Bin Salmanu sasvim jasno da se radi o igračima koji su na kraju karijere. Međutim, to su igrači koji imaju moć i ta će moć biti ključna za projekt Svjetskog prvenstva u Saudijskoj Arabiji te iskorištavanja simbolike koje će to prvenstvo imati.

Bude li Modrić igrao u Al Ahliju ili u Al Hilalu, Hrvati će na glasovanju na kojem će se u drugoj polovici 2024. birati domaćin SP-a 2030. imati drugačiji stav prema Saudijskoj Arabiji nego što ga imaju sad. To približavanje je neizbježno jer Modrić će pričati Marijanu Kustiću o uvjetima koje ima — a koji će, ne trebate sumnjati u to, biti kraljevski — i Modrićevi će dojmovi utjecati na dojmove koje će imati Kustić.

Hrvatska nije presudni uteg na ovakvim vaganjima, ali slično će se dogoditi u Portugalu, Francuskoj, Španjolskoj i u svim zemljama čiji će utjecajni igrači otići u Arabiju za ogroman novac, a čime će — ponovo, neizbježno — prati imidž Saudijske Arabije i njena princa. Sportswashing je pojam koji se pojavio sredinom 2000-ih i koji u praksi znači ostvarivanje političkog soft powera u zemljama u kojima investitor nije imao utjecaj i ‘pranje’ reputacije svoje zemlje koristeći sportska natjecanja. Sport kod običnog čovjeka nosi veliku emocionalnu moć i njegova podmukla efikasnost je u tome što iskorištava taj emocionalni element kako bi povezao uspjeh nogometnog kluba s njegovim investitorima.

Znate, onu: “Nisam ja za Mamića, ali…”. E, pa upravo na tom “ali” se bazira sportswashing.

Bin Salman je opsjednut time da se o njemu piše kao o velikom vizionaru koji je promijenio nogomet. Na stranu to što je riječ o čovjeku koji je naredio ubojstvo Jamala Khashoggija, masakriranog u saudijskom konzulatu u Istanbulu, tipu koji sustavno krši ljudska prava — princ žudi za imidžom sportskog fanatika i jedan od dugoročnih ciljeva mu je iskoristiti Mundijal kao simbolično preuzimanje štafete razvoja nogometa.

Ovih 100 godina su vladali Europljani, sada je vrijeme za Saudijce. U tom kontekstu treba gledati financiranje Superlige, ulaganje u Newcastle i to što je Public Investment Fund preuzeo domaću ligu kako bi od nje napravio poligon za zvijezde. Od Cristiana Ronalda preko Karima Benzeme pa nadalje. Cilj je organizirati SP i etablirati se kao lokomotiva razvoja svjetskog nogometa.

A najveći problem je to što je princ navikao dobiti ono što želi. I teško prihvaća “ne” kao odgovor, pa makar mu takav odgovor dalo milijardu ljudi.