Prema popisu stanovništa iz 1991., Hrvatska je imala 4,7 milijuna stanovnika, a Lagos, glavni grad Nigerije i jedna od najvećih luka u Africi, otprilike sličan broj, popisano je 4,8 milijuna ljudi. Za usporedbu, danas u Hrvatskoj živi 3,8 milijuna stanovnika, a Lagos se odavno primakao broju od 20 milijuna.
Lagos ima kontinuirani rast stanovništva od otprilike četiri posto. Svake je godine u gradu četiri posto više ljudi nego godinu ranije, a to znači da se svakih 15 godina stanovništvo udvostruči. Natalitet je velik, doseljavanje iz ruralnih djelova Nigerije i ostatka Afrike konstantno, a gradska infrastruktura ne može pratiti takav populacijski rast. Udvostručavanje stanovništva svake četiri godine ne bi mogle pratiti niti najbogatije zemlje na svijetu, tako da je jasno da je u Lagosu kaos zapravo redovno stanje. Ceste su dizajnirane za višestruko manji broj vozila i vječito su zakrčene, električna mreža je preopterećena, a gomile smeća se gomilaju.
Victor Osimhen odrastao je u tom kaosu.
Osimhen je, doslovno, rođen na smetlištu, u kvartu izraslom iz sluma u kojem su ljudi prebirali kroz nepregledne planine glavnog gradskog odlagališta otpada. Osimhen je jedan dio svog djetinjstva proveo tražeći iskoristive sirovine na smetlištu, a onda je drugi dio djetinjstva proveo u prometnim gužvama prodavajući vodu i novine vozačima koji su zapeli u višesatnim gužvama. Zapravo, komunalni problemi koje Lagos ima su Osimhenu i njegovoj obitelji bili način preživljavanja. Njemu dvotračna avenija kojom svaki dan mora proći milijun ljudi nije bila katastrofa nego prilika da osigura svoju egzistenciju. On je od ranog djetinjstva prihvatio kaos kao nešto unutar čega se naprosto mora funkcionirati.
Osimhen je prihvatio neizvjesnost i kaos kao nešto unutar čega se naprosto mora funkcionirati. On traži loptu u prostor i uvjeren je da će biti i brži i jači od stopera
Jedan od načina za to je bio nogomet. Kao smetlište po kojem je ime dobio i kvart koji se razvio na njegovim rubovima, Olusosun je imao svoju strukturu. U centru je bio prašnjavi nogometni teren koji se službeno zvao Peric FC i na kojem je Osimhen počeo igrati nogomet.
“Olusosun nije mjesto koje vam nudi pregršt obećanja”, objasnio je. “Često mislim o tome odakle potječem i gdje želim ići. Još imam dug put pred sobom. Međutim, nikad nisam odustao, iako moj životni put nije bio lagan. Kada dođem kući, moram dati nadu i ljudima ondje.”
Koliko je nada u Olusosunu varljiva stvar najbolje pokazuje primjer Nurudeena Sannija, Osimhenova trenera iz mladih kategorija. Kada je Sanni čuo da je Nigerijski nogometni savez pozvao Osimhena u omladinski kamp u Abuji, rekao mu je da prestane živjeti u oblacima i da se vrati kući prodavati novine na cesti i pomagati obitelji da preživi. Znao je Sanni da je Osimhen fantastičan igrač. Dobio je nadimak Spicy jer je bio mali, ali je imao nevjerojatnu brzinu i pokazivao je ekstremnu vještinu na lopti. Dominirao je lokalnim natjecanjima i isticao se među sebi ravnim igračima, ali znao je Sanni da je daleko put od prašnjavog Perica do Lige prvaka i da se na tom putu tisuće mladih igrača izgube i nemaju se više kamo vratiti. Iz naše je perspektive to nevjerojatno, ali tih par naira koje djeca zarade na cesti prodavajući novine često zna biti ključ egzistencije čitave obitelji.
Ipak, Osimhen je došao do Lige prvaka. Ne samo da je došao nego je zabio u oba susreta protiv Eintrachta, čime je postao prvi Napolijev igrač koji je bio strijelac u obje utakmice nokaut faze Lige ili Kupa prvaka.
Glavna priča u Napulju je, bez ikakve dileme, Hviča Kvarachelia. Dečko iz Gruzije koji je došao za 11 milijuna eura pomeo je konkurenciju na lijevom krilu i istaknuo se kao nabitniji igrač momčadi koja gazi prema svom prvom naslovu prvaka u zadnjih 30 godina. No, jednako važan dio te momčadi je i Osimhen.
Doduše, Osimhen je bio malo veće ulaganje. Nakon što je prošao kalvariju ozljeda u Wolfsburgu, koji je bio najbrži nakon njegova sjajnog nastupa na svjetskom U17 prvenstvu, potvrdio je svoju vrijednost preko Belgije i Lillea, za koji je u svojoj prvoj sezoni ondje zabio 20-ak golova, rušeći rekorde koje je prije njega držao Eden Hazard. Samim tim mu je cijena narasla do 75 milijuna eura koje je Napoli isplatio Lilleu.
Zauzvrat je dobio zvijer.
Velika većina ozljeda s kojima se mučio u Njemačkoj bile su posljedica naglog rasta. Osimhen je u samo godinu dana izrastao gotovo 20 centimetara i njegova se muskulatura mučila s praćenjem takvog napretka. Mišići su pucali, tetive su bile pod konstantnim opterećenjem, a nikako nije mogao proizvesti dovoljno mišićne mase da popuni okvir koji su postavile naglo izrasle kosti. Ali kad se tijelo adaptiralo i kad su mišići uhvatili rast kostiju, Osimhen se od sitnog zvrka se pretvorio u 185 centimetara visokog napadača s odličnom fizičkom konstitucijom.
Njegov glavni adut još uvijek je brzina. Eksplozivan je, ima dug korak, a nevjerojatno je agilan u promjeni smjera i ima fantastičnu ravnotežu. Međutim, kvalitetama koje su karakteristične za mnogo niže igrače dodao je konstituciju koja mu omogućava da zagradi loptu i zaštiti svoju poziciju protiv sporijih, ali jačih stopera.
Iz fizičkih karakteristika je sasvim jasno da Osimhen traži loptu u dubinu i da ima vertikalne kretnje kojima pokušava napasti prostor iza leđa obrane. Većina drugih klasičnih napadača u takvim situacijama vidi nepredvidljiv ishod s prevelikom mogućnošću gubljenja duela, te oni zato traže loptu u noge i pokušavaju igrati leđima prema golu kako bi ogradili loptu. Osimhen je prihvatio neizvjesnost i kaos kao nešto unutar čega se naprosto mora funkcionirati. On traži loptu u prostor i uvjeren je da će biti i brži i jači od stopera.
Ne radi se samo o fizičkim predispozicijama. Dovoljno je vidjeti kako se Osimhen pozicionira kada je lopta kod Kvarachelije, a gdje se nalazi kad je imaju Piotr Zieliński i Stanislav Lobotka u sredini ili Matteo Politano na drugom krilu. Osimhen se konstantno pokušava izvući iz vidnog polja stopera koji ga čuva i pozicionirati se u mrtvi kut iz kojeg može napasti prostor relativno kratkim sprintom. I to radi sjajno. Stotine sati je potrošio kako bi analizirao kako istu stvar izvodi Robert Lewandowski te izvukao lekcije koje može primjeniti na vlastitu igru.
Za razliku od Erlinga Haalanda koji radi istu kretnju bez obzira na to tko je na lopti, on razmišlja što će suigrač napraviti, što su mu navike i što bi on trebao poduzeti da ga dovede u bolju poziciju. On čita igru i prilagođava se da bi dobio loptu ondje gdje je želi.
A kada je dobije, Osimhen je zvijer. Ove je sezone odigrao ukupno 28 utakmica za Napoli, a postigao je 23 gola uz pet asistencija. I to bez kaznenih udaraca, isključivo iz igre.
Koliko je efikasan najbolje pokazuje činjenica da mu je za 19 golova u Serie A trebalo 87 udaraca, što znači da daje gol za svaka četiri i pol udarca koja uputi, što je nevjerovatan stupanj efikasnosti; usporediv s Haalandovim i daleko ispred Karima Benzeme ili Lewandowskog, a da ne pričamo o ovosezonskom izdanju Mohameda Salaha ili Romelua Lukakua.
Nevjerojatno je koliko je daleko Osimhen došao od smetlišta u Lagosu i novina koje je prodavao u gužvama. Tu je, igra odlično i zabija u Ligi prvaka, a na putu je da postane prvi Afrikanac koji se okitio titulom Capocannonierea. Ali njegov put još uvijek nije gotov. Osimhen je sjajan strijelac, možda i najbolji svjetski napadač što se tiče kretnji bez lopte, brz je, jak i odličan tehničar koji bez problema može predriblati suparnika kad ostane na širokom prostoru. Ali njegov cilj nije biti dobar. Njegov cilj je dokazati da postoji nada i da iz Olusosuna može doći najbolji igrač na svijetu.
S obzirom na sve što je ostvario, tko je spreman tvrditi suprotno?
