Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Bez pobjednika

Prvi dojam: Kako je Hajduk uzeo bod na Maksimiru

Glavno pitanje prije derbija uklopljenog u 16. kolo nacionalnog nogometnog prvenstva bilo je — može li Hajduk živom održati iluziju da je u borbi za naslov hrvatskog prvaka s Dinamom. Nakon utakmice tih dvaju suparnika i 1-1 ne možemo reći da smo puno pametniji u odgovoru na to pitanje.

Razmak na ljestvici iznosi i dalje +4 u korist Dinama pred kojim je još utakmica nadoknade.

Problema pri slaganju najjačih postava prije početka ogleda imali su i Nenad Bjelica i Damir Burić, no očitiji i veći bili su oni Hajdukova trenera. Iznenadio je sastavom Burić, na Juranovićevo mjesto stavio je ne baš prečesto korištenog, a u posljednje vrijeme i ne baš spremnog Bašića, a i Kalik na Hamzinoj poziciji podigao je neke obrve. Jradi i Eduok povučeni na krila i Caktaš jedini ispred njih bili su Burićeva ideja koja se vrlo brzo, u početnoj fazi utakmice, pokazala nedovoljno dobra za obranu protiv raspoloženih maksimirskih igrača.

Dinamo je imao dominaciju na krilima, bolje izgledao u sredini terena, radio probleme gostu koji je nedoraslo izgledao i u situacijama kad su Oršić i Kadzior mijenjali strane, a sve navedeno može se provući kroz dvije brojke — 9-1.

Radi se o udarcima prema golu u 25. minuti s time da je prva ona koja izražava Dinamove pokušaje, a druga Hajdukovu nemoć.

Postoji i još jedna — 41. U toj minuti je, sasvim netipično za derbije, Dinamo napravio prvi (!?) prekršaj na utakmici protiv splitskog gosta.

Dinamovi igrači u Hajduku su prepoznali potrebu da krenu u brzini više, motiviranije i brže no što to rade kad su u pitanju suparnici na kakve se namjere u hrvatskom prvenstvu. Hajduk je razlog za to, glasni navijači dodatna snaga koja je inzistirala da Dinamo izgleda kako izgleda u europskim utakmicama, a kad se tako stvari postave onda i ne čudi ono čemu smo svjedočili. U prvome dijelu.

Hajdukov blok raspao se vrlo brzo pred Dinamovim nogometašima, presing je ostavljen tamo negdje kod Karlovca, a u svemu tome, još u uvodnim minutama rezultatski minus sputao je goste. Stigao je on Ismajlijevim autogolom nakon Kadziorova ubacivanja iz kuta, pod pritiskom Petkovića.

Dinamo niti je mogu niti htio niti je bilo potrebe da tako nastavi igrati. Odrekli su se inicijative Bjeličini nogometaši u drugom dijelu uvodnog poluvremena, kao da su krenuli čuvati energiju za ispit u utorak koji donose Atalanta i Liga prvaka. Vrebanje na kontre recept je koji često pali u Dinamovom slučaju. Ne i uvijek.

Hajduk je bio bez plana kako se suprotstaviti postavljenom Dinamovom blokiu, ali Dinamova noga s gasa dala mu je vremena da predahne, možda i zaprijeti, onako, više ili manje ni iz čega. I dogodilo se to u samoj završnici prvog poluvremena kad je Livaković dosađujući se između vratnica dobivao ozebline od premalo kretanja. Caktaševa lopta pogodila je Leovca u visoko podignutu ruku, lopta je preusmjerena na bijelu točku, a Caktaš s nje bio siguran. U prvom Hajdukovom udarcu u okvir Dinamova gola.

Ispostavilo se sasvim dovoljno za bod i Hajdukovo (veće) zadovoljstvo jer nije baš mnogo toga pokazala splitska momčad da bi se remi mogao definirati kao nešto što je zaslužila.

Okej, uzela je baš sve što je Dinamo ponudio spuštajući prerano, negdje na trećini puta, svoj broj okretaja. Ono što je kod Dinama bilo baš europski u prvih pola sata postalo je tako hrvatski u preostalih 60+ minuta truda koji nije vodio ničemu više od boda.

Vrata su ionako bila zaključana tamo negdje na šesnaest metara, no prema naprijed je oštrica djelovala otupljeno i nespremno napraviti štetu. Što baš i nije neki zalog za optimizam ako ganjaš pobjedu, a svakako ne nakon što si primio gol u utakmicu u kojoj, Bjeličine su to riječi, “protivnik nema nijednu polupriliku”.

Uz malo Hajdukove žustrine više u nastavku igre i Dinamove djelić sekunde sporije reakcije — i valjda dvostruko manje pokazane klase u odnosu na uvodni dio — ostalo je tako 1-1 za nastavak zanimljivosti u prvenstvu i održavanje Hajdukove iluzije na životu. Ili realne borbe za tron, kako vam milo.