Da je situacija drugačija vjerojatno bi i doček brončanih rukometašica s tek završenog Europskog prvenstva izgledao dojmljivije i bio prepun scena koje one same nikad ne bi zaboravile. Kao što neće zaboraviti čudesne dane u Danskoj odakle su se, mimo svih očekivanja, vratile ovjenčane broncama.
Kako bilo, vratile su se hrvatske rukometašice predvođene izbornikom Nenada Šoštarića u domovinu nakon što su senzacionalno osvojile prvu medalju s velikih natjecanja. Na putu do bronce — treba li podsjećati!? — Šoštarićeve odabranice upisale su šest pobjeda (Mađarska, Nizozemska, Srbija, Rumunjska, Njemačka, Danska), te upisale samo poraze od finalistica Norveške i Francuske.
Samim ulaskom u polufinale ujedno su izborile direktan plasman na Svjetsko prvenstvo 2021. na kojem nisu sudjelovale od 2011., a po dolasku u Zagreb, nakon pozdrava s najmilijima, još se jednom osvrnule na napravljeno.
“Nisu svjesne što su napravile”, kažu dok se dojmovi sliježu.
“Nitko nije vjerovao u nas. Mi smo vjerovale, ali nismo mislile da možemo ovako daleko. Osjetili smo neku energiju poslije prve utakmice i više nismo stale. To su neki snovi za koje sam mislila da se neće ostvariti, ali, eto, ostvarili su se”, kazala je Katarina Ježić dodavši da je za uspjeh hrvatske reprezentacije najzaslužniji kolektiv.
“Osjećam se predivno. Samo smo mogle sanjati o ovakvim stvarima. Nismo mogle zamisliti niti dio toga kako će nas ljudi ovdje dočekati. Otišle smo na Europsko prvenstvo kao apsolutni autsajderi. Nitko nije ni znao da smo otišle, a vratile smo se s medaljom oko vrata”, najtočnije je opisala Ćamila Mičijević situaciju prije i poslije natjecanja.
Potom, svjesna svega, spustila loptu na parket.
“Od srca se nadam da smo napravile dobar posao, ali nerealno je očekivati da će stvari oko rukometa u Hrvatskoj ekspresno biti odlično. Ali vjerujem da smo napravile dobar korak.”
Tea Pijević dodala je da su cure na Euru bile poput obitelji, zajedno od 0-24, a svoj osvrt na sve dao i izbornik Šoštarić. Nije ovo kraj, poručuje.
“Moj je san bio i ostao doći na Olimpijske igre. Ovim trećim mjesto ostvarili smo nešto strašno, a to je plasman na Svjetsko prvenstvo. Ondje ćemo tražiti sljedeći cilj, a to je ulazak u grupu onih koje će u kvalifikacije za Olimpijske igre. Idemo korak po korak, mirno. Sad imamo godinu dana za poboljšanje naše igre.”
“Duboko sam uvjeren da je ovo početak novog uspona hrvatskog rukometa. Mi u stručnom stožeru vjerovali smo u uspjeh. Bitno je bilo dobiti jednu jaku utakmicu jer na taj način učiš pobjeđivati. Nakon Mađarske se dogodio klik u glavi i onda smo krenuli dalje. Nivo samopouzdanja nakon Nizozemske bio je skoro maksimalan i sad je najveći uspjeh što cure nemaju više straha za utakmicu protiv bilo koje reprezentacije.”
“Polufinale? Nama prvo, Francuskinjama 18. Malo to koči. Sve ostalo bilo je sjajno.”
“Sad moramo poboljšavati razinu svega. Od organizacije pa na dalje, a tako i razinu igre. Ono što ostaje isto je obrana. Naših 3-2-1 i savršenih 6-0. Za obranu objašnjenja nema. Moramo poraditi na priči čistog napada i tranziciji, a u godinama koje stižu ove će cure biti bolje. A onda možemo sve.”
