Čeferinu je dosta rasizma: “Svaki prokleti tjedan čujemo da se neko sranje dogodilo u Europi”

“Naravno da tada UEFA-i želite poručiti nek' se goni u pakao.”

Nemoguće je ne primijetiti prisustvo rasista na sportskim borilištima. Premda brojčano nadjačani ti su maloumnici prilično glasni, njihovo oponašanje majmuna bez problema dopire do travnjaka i kroz zvučnike televizora, a njihove visoko podignute ruke u zrak ističu se među onima koje plješću.

Situacija je užasna, a dojam i kod igrača i publike da UEFA ne mari previše.

Opovrgava to njen prvi čovjek Aleksander Čeferin u razgovoru za Daily Mirror čiji tekst počinje takstativno nabrojanim svježim primjerima u kojima su žrtve bili Romelu Lukaku, Mario Balotelli, Taison, tamnoputi engleski reprezentativci na gostovanju u Bugarskoj…

“Ne zamjeram igračima koji to misle”, kaže Čeferin u osvrtu na činjenicu da su tamnoputi nogometaši ljutiti zbog nedostatka zaštite u situacijama u kojima ih se vrijeđa i napada zbog različitosti.

Dodaje da mu je jasno zašto razmišljaju na takav način kad su redovito izvrgnuti tome.

“Naravno da tada UEFA-i želite poručiti nek’ se goni u pakao. Znam. I nisam naivan da bih pomislio kako smo napravili sve što smo mogli i da smo završili s time. Nismo. Trudimo se i stalo nam je. Mi nismo skupina ljudi koja u Nyonu sjedi, jede fancy hranu i vozi Ferrarije.”

U ovome trenutku, čini se, UEFA-in trud ne daje željenog ploda. Niti kroz financijske kazne niti djelomična/potpuna zatvaranja stadiona, a sigurno ne kroz slogane i transparente koje možemo vidjeti na utakmicama. Sigurno, jer ako Romelu Lukaku sam mora adresirati svoj jad na UEFA-u onda ne možemo govoriti o tome da se ona uspješno hrva s velikim i gadljivim problemom.

Čeferin kaže da je spreman saslušati kritiku i da krovna organizacija europskog nogometa budno prati sve što se događa. I reagira.

“Svaki prokleti tjedan čujemo da se neko sranje dogodilo u Europi”, svjestan je slovenski odvjetnik dodajući da se razgovori na tu temu vode s vladama europskih država s jasnim ciljem brisanja svake ideje nepoštivanja različitosti.

Samo, traži se pravi način kako to napraviti.

“Kako očekujete da se poboljšamo kad svaki naš korak biva popraćen riječima da ništa ne radimo. Prihvaćam osobnu odgovornost. No, znate li kakva je sudbina predsjednika organizacija kao što je ova naša? Takva da ste uglavnom vezani za negativnosti. Nikoga nije briga radimo li dobro. I ja sam tako gledao na stvari. Kad uđete u taj sustav postane svjesni da je za promjenu potrebno vrijeme. I puno razgovora.”

Na primjeru onog što se dogodilo na nedavnoj utakmici između Bugarske i Engleske, Čeferin je morao priznati da pravog rješenja u ovom trenutku — nema, odnosno da ga tek treba pronaći pa makar se rješenje krilo u žestokim potezima.

“Ako pogledate što se događa u engleskom nogometu… Mislite li da Premier liga radi više od UEFA-e? Izbacuju li oni klubove? Ili za primjer uzmite Italiju. UEFA se uistinu trudi napraviti nešto. Znam da moramo više, ali recite mi koji je to klub izbačen iz engleskog prvenstva. A incidenata ima svakoga tjedna. Isto vrijedi i za Italiju”, jasan je Čeferin uz zaključak da “idiotima za to nije stalo” i da bi od pomoći bio “pritisak društva na idiote kad bi bili svjesni da mogu biti izbačeni”.

“A i uvijek je mogućnost da se baš to napravi”, zaključio je.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.