Hajduk je u porazu od Osijeka u prošlom kolu u čitavoj utakmici samo jednom opalio u šut gola. Bila je to ilustracija nemoći, stihije i momčadi koja je u krizi na terenu i izvan njega.
Protiv Dinama, u današnjem derbiju na Maksimiru, Bijeli su samo u prvom poluvremenu uputili tri udarca u okvir, jedan je završio u mreži, a i druga dva bi da Modri nemaju golmana Livakovićevog kalibra. Na kraju je uputio 14, osam u okvir, zabio tri gola, napravio preokret i pobijedio 3-2.
Problemi u igri neće nestati samo tako, ali Bijeli su danas pokazali da nisu odustali od svog trenera i da u ovoj momčadi postoji još dinamita.
Igor Tudor je Bijele na teren poslao u rasporedu s četvoricom u zadnjoj liniji i rombom u sredini; Mijo Caktaš je bio ispod napadačkog dvojca, Stanko Jurić čistio ispred stopera, a Bassel Jradi i Mario Čuić bili su postavljeni nešto šire lijevo i desno.
S druge strane, Zoran Mamić je na svom drugom debiju na Dinamovoj klupi odabrao nešto sličnije 4-1-4-1, sa Sandrom Kulenovićem u napadu i Nikolom Morom iza vezne linije.
Hajduk nije na početku uspijevao uči u kontinuiranu izgradnju napada, a raspored s rombom zahtijevao je jako puno odgovornosti (napadačke i obrambene) od bekova, Josipa Juranovića i Davida Čoline. Dinamo je dobro koristio uski raspored gostiju i napadao po bokovima; Luka Ivanušec bio je najopasniji igrač na početku utakmice, sa svojim utrčavanjima iz sredine.
U 10. minuti, Ivanušec se izborio za opasan šut s ruba šesnaesterca, a samo tri minute kasnije upravo je on zabio za 1-0, iskoristivši Juranovićevu pogrešku u kaznenom prostoru.
Međutim, prije nego je Dinamo uopće imao šansu iskoristiti prednost, Hajduk je dobio penal nakon igranja rukom Arijana Ademija u kaznenom prostoru. Caktašev šut u 22. minuti bio je loš i otkotrljao se uz desnu stativu. Prednost Dinamo.
Ali Hajduk je nedostatak fluidnog napada nadoknađivao intenzitetom i snažnim pritiskom na domaćoj polovici. Upravo je Caktašev presing na Françoisa Moubandjea duboko u Dinamovoj polovici urodio plodom u 31. minuti; Hajduk je osvojio aut, brzo ga izveo, a Samuel Eduok je sjajno primio loptu leđima okrenut golom i pustio je Mariju Čuiću.
Dominik Livaković nije imao šanse. Nije ušlo s bijele točke, ovoga puta je. 1-1.
S druge strane je ponovo prijetio Ivanušec, koji se sjajno kretao između zona u Hajdukovoj polovici. U 36. se sjurio s lijevog boka, otvorio desnu nogu, ali je Josip Posavec uhvatio njegov šut. Međutim, nakon gola je Hajduk bio taj koji je rastao s utakmicom, do kraja poluvremena Bijeli su sve više domaćina zakucavali u vlastitu polovicu, a i igra s loptom u nogama im je postajala sve sigurnija.
Hajdukova inicijativa rezultirala je s dvije najbolje prilike u prvom dijelu; prvo se u 41. minuti Čolina poput Jordija Albe sjurio niz lijevi bok i opasno šutirao, a onda je u 43. Hajduk fino promijenio težište napada kada je Juranović pronašao Čolinu na desnoj strani, a njegov centaršut ide na Caktaša koji je dobro tempirao trk. Livaković još jednom spašava Dinamo.
Modri su imali inicijativu na početku utakmice, ali poluvrijeme je po ukupnom dojmu u potpunosti pripalo gostima; dodatni vjetar u leđa Hajduku bilo je i isključenje Amera Gojaka, koji je napravio pravo malo remek-djelo uspjevši skupiti dva žuta kartona od 45. minute pa do kraja prvog poluvremena.
Dinamo je u nastavku napadao u nešto drugačijem profilu budući da je Mamić u igru ubacio Marija Ćužea i, nakon što se Damian Kądzior ozlijedio, Mislava Oršića. Upravo će on u 60. donijeti domaćinu prednost, u periodu u kojem Dinamo nije pokazao ništa posebno na terenu.
Ali danas je za Juranovića Maksimir bio zbilja uklet: nakon neopreznosti u prvom poluvremenu, u drugom je poklonio gol Oršiću nakon što se poskliznuo u šesnaestercu u najgorem mogućem trenutku. Sve ono dobro što je Hajduk napravio u prvih sat vremena palo je u vodu, zajedno s Juranovićem.
Nakon gola, tempo je postepeno počeo padati. Hajduk je svog kiksera Juranovića gurao prema sredini i tako otvarao prostor na desnoj strani, a Dinamo je u napadu uglavnom računao na Oršićevu inspiraciju i redovno punio blok iznad vlastitog šesnaesterca.
Ali pravih prilika nije bilo. Hajduk je prijetio preko Čoline, koji je iz teškog kuta pogodio stativu, i Caktaša, a Dinamo je najbolju priliku imao u 79. iz kontre, nakon što se Jurić poskliznuo (što je s Hajdukovim igračima koji imaju slična prezimena i padanju na Maksimiru?).
Pa ipak. Hajduk je danas izgledao kao momčad koja je odlučila nešto dokazati; sama sebi, Tudoru, medijima, suparnicima, nismo sigurni. I zbilja bi bilo nepošteno reći da je preokret koji se dogodio između 81. i 86. nezaslužen s obzirom na prikazano na utakmici.
Juranović se barem djelomično iskupio za kikseve kada je sjajno prebacio loptu na Caktaša koji je spušta na Hajdukovog maksimirskog junaka. Čuić, 2-2. Neće valjda? Pet minuta kasnije, Kévin Théophile-Catherine odlučio je da ne bi bilo fer uzeti Bijelima pobjedu nakon toliko kikseva, pa je nakon flipera u kaznenom prostoru pospremio loptu u vlastitu mrežu. Hoće: 3-2, gem, set, meč. Iskupljenje, kako god hoćete, fešta je mogla početi...
Nakon četiri poraza u pet utakmica, Hajduk je pobijedio prvaka države i došao na bod zaostatka za Rijekom.
