Davor Šuker, kao što smo saznali sinoć, neće još dugo vremena biti predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Ukratko, Šukerov prijedlog za smjenom Nenada Gračana, izbornika U-21 reprezentacije, odbilo je svih dvanaest članova Izvršnog odbora HNS-a.
U široj slici konkretan povod od drugorazredne je važnosti — na kraju krajeva, prijedlog Gračanove smjene nakon debakla na Europskom prvenstvu vjerojatno je jedan od smislenijih prijedloga s oznakom HNS-a kao mjestom podrijetla u posljednje vrijeme. U totalnom nepovjerenju koje je IO iskazao Šukeru jasno se zrcali slika novih odnosa snaga u hrvatskom nogometu. Isti odraz se, naravno, prelama kroz političku optiku i teško je zamisliti scenarij u kojem Šukerov nasljednik neće biti Marijan Kustić.
Što ostaje iza Davora Šukera kao predsjednika HNS-a?
Na papiru, činjenica da je za vrijeme njegova mandata hrvatska reprezentacija osvojila drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Rusiji prošle godine. S druge strane, izvan papirnate perspektive, ostaje malo toga ili ništa. Šukerov status i prije preuzimanje predsjedničke funkcije HNS-a bio je prilično omražen. Uglavnom u užoj i široj javnosti doživljavan kao figura bez imalo administrativno-upravljačke autononomije, Šukeru se često spočitavala i puka fizička neprisutnost u Republici Hrvatskoj. U hrvatski nogomet vratio se pod rukom Zdravka Mamića. Godine 2010. ušao je u skupštinu HNS-a kao izaslanik Zagrebačkog nogometnog saveza. U ljeto 2012. godine jednoglasno je izabran za predsjednika HNS-a.
Odsutnost više neće biti problem. A ishod još jednog političkog igrokaza u HNS-u Šukeru ionako ne bi trebao posebno teško pasti. Uostalom, čovjek je svoj cilj vjerojatno ispunio — početkom godine drugi put izabran je u Izvršni odbor UEFA-e. Moglo je i gore.
