U medijskoj buci i histeriji koja je okružila posljednji tjedan, u kojem smo vidjeli dva čudesna preokreta u Ligi prvaka, dramu na Stamford Bridgeu u Europskoj ligi i projektil Vincenta Kompanyja koji je vjerojatno Manchester Cityju donio novi naslov engleskog prvaka, vjerojatno vam nije promakla činjenica o kojoj Englezi trube na sav glas.
Po prvi puta u povijesti, sva četiri finalista europskih kupova bit će iz jedne lige. Tottenham Hotspur i Liverpool u Madridu će odlučiti tko će naslijediti Realovu europsku krunu, dok će u dalekom Bakuu za titulu osvajača Europske lige igrati gradski rivali Arsenal i Chelsea. Najbogatija i najglamuroznija europska liga tako je konačno u rezultat pretočila svoju financijsku prednost. Međutim, je li riječi o pokazatelju budućih trendova u europskom nogometu ili samo sklopu okolnosti?
I dalje vladaju bogati
Prije svega, treba napomenuti da i ove sezone – unatoč tome što postoji dojam da su se stvari bitno promijenile – europskim nogometom vlada 12 najbogatijih klubova. Ta najbogatija družina na kraju sezone imat će ove trofeje: Ligu prvaka (prvak i doprvak), Europsku ligu (prvak i doprvak), La Ligu, Premier ligu (prvih šest mjesta), Serie A i Ligue 1. Ispadanja Barcelone, Madrida i Juventusa, kao i neočekivan uspon Ajaxa distorzirali su sliku, ali nogometom i dalje, nažalost, vlada financijska moć.
We saw it in Spain with managers learning from the Pep – Mou duel. Then in the Bundesliga with Tuchel or Nagelsmann learning from Pep – Klopp. Then they moved to England together with Pochettino and Emery (who already managed in Spain first) and here we have the results.
— Xavier Codina (@XavierCodina76) May 10, 2019
Činilo se da je samo pitanje vremena. Najbogatiji engleski klubovi, s kojima se fiskalno mogu nositi tek giganti poput Madrida i Barcelone, konačno su naučili trošiti. Godinama su klubovi poput Manchester Cityja i Chelseaja, Liverpoola i Manchester Uniteda trošili vrtoglave iznose na najbolje igrače svijeta, ali im je uspjeh na europskoj pozornici opetovano izmicao. Ne samo to, u posljednje vrijeme živimo u periodu gotovo pa nezapamćene dominacije španjolskih klubova.
Od posljednjih 15 europskih trofeja, 14 su ih osvojile momčadi iz La Lige (Barcelona, Madrid, Atlético i Sevilla), dok je ista liga dala 20 od posljednjih 30 europskih finalista. Nevjerojatno je da će 2019. biti prva godina još od 2013. u kojoj niti jedan španjolski klub neće igrati europsko finale. Međutim, nešto se promijenilo.
Atlético je u silaznoj putanji, s ostarjelom jezgrom, Madrid je dominirao u posljednje tri godine, ali ima ozbiljne mane u igri, dok je Barcelona protiv Liverpoola doživjela još jednu od svojih kroničnih katastrofa u gostima. S druge strane, engleske momčadi su počele ulagati u kvalitetne trenere. Manchester City je godinama pripremao teren za Pepa Guardiolu, a sada, iako je europski uspjeh izostao, žanje uspjeh u Premier ligi (najvjerojatnije) već drugu godinu zaredom.
ACTUALIZO…
2014
UCL🇪🇸
UEL🇪🇸
USC🇪🇸
CWC🇪🇸2015
UCL🇪🇸
UEL🇪🇸
USC🇪🇸
CWC🇪🇸2016
UCL🇪🇸
UEL🇪🇸
USC🇪🇸
CWC🇪🇸2017
UCL🇪🇸
UEL🏴
USC🇪🇸
CWC🇪🇸2018
UCL🇪🇸
UEL🇪🇸
USC🇪🇸
CWC🇪🇸2019
UCL🏴
UEL🏴
USC🏴— MisterChip (Alexis) (@2010MisterChip) May 9, 2019
Liverpool je angažirao Jürgena Kloppa i izborio drugo uzastopno finale Lige prvaka. Tottenham, Arsenal i Chelsea su doveli ambiciozne, sistemske trenere iz Španjolske i Italije (Unaija Emeryja, Mauricija Pochettina i Maurizija Sarrija), a ove godine svaka od te tri momčadi ima priliku osvojiti europski trofej. Zanimljivo, jedino je Manchester United – najbogatija engleska momčad, barem što se tiče komercijalnih prihoda – zaostala za konkurencijom te je, lošom politikom dovođenja pojačanja i manjkom dugoročnog plana, stagnirala na oba plana.
Teško je očekivati da će Englezi u redovnom tempu isporučivati sva četiri finalista u narednim godinama, ali postoji dojam da se odnos snaga mijenja. Hoće li Premier liga uspjeti dominirati Europom na način na koji je to pošlo za rukom Primeri, ostaje za vidjeti.
