Hrvatska pala nakon epske bitke

Hrvatska - Španjolska 3-5

“Football, bloody hell!”, rekao je Sir Alex Ferguson nakon onog mitskog finala Lige prvaka 1999. godine.

Slična bi izjava najbolje mogla opisati nevjerojatnih 120 minuta na Parkenu, gdje su u epskoj bitci Hrvatska i Španjolska odlučivale o putniku u četvrtfinale. Na kraju balade, naši reprezentativci završili su svoj put do novog finala na velikim natjecanjima. Nakon produžetaka i velikog hrvatskog povratka, Španjolci su ipak bili koncentriraniji i slavili s nevjerojatnih i ukupnih 5-3.

No, krenimo redom, ova je utakmica bila uistinu sadržajna, pravi klasik Europskih prvenstava.

Tek u 13. minuti vidjeli smo prvi ozbiljniji pokušaj, bio je to Pablo Sarabia. No, pucao je previše iskosa, pa je njegov udarac prošao pored vratnice. To je bila samo najava onog što je uslijedilo tri minute kasnije.

Odličnu je loptu na vrh našeg kaznenog prostora poslao Pedri, tamo se našao Koke, ali u situaciji jedan-na-jedan kao pobjednik izašao Dominik Livaković. Nastavile su se redati dobre španjolske prigode, već u 19. minuti jednu je propustio Álvaro Morata, glavom je iz blizine promašio.

Iz vedra neba, gotovo iz ničega, Hrvatska je povela u 20. minuti. Pedri je, u jednom od brojnih španjolskih dodavanja, loptu poslao svom vrataru Unaiju Simónu. Poslao ju je iz daljine, nije ona iznenadila Athleticovog golmana, no ipak mu je prešla preko noge i završila u golu. Bilo je to neočekivano i veliko slavlje hrvatskih navijača, kako na Parkenu, tako i diljem Lijepe naše.

Ovo je bio čak četvrti autogol vratara na ovom Euru, a deveti ukupno, što su svakako apsolutni rekordi u ovom natjecanju. Djelovala je Španjolska grogirano idućih 10-ak minuta, pa je prava šteta što naši reprezentativci nisu to do kraja iskoristili. Iz tog perioda pamtimo tek prodor Nikole Vlašića, a potom i njegov udarac iz teške pozicije, koji je završio s vanjske strane mreže.

I baš kad smo već svi pomislili kako će Hrvatska na odmor otići s praktički poklonjenim vodstvom, stiglo je izjednačenje. Španjolci su ponovno krenuli u pritisak, zatočili su našu izabranu vrstu u vlastiti šesnaesterac. Sijevali su udarci sa svih strana i udaljenosti, ali nisu pomogli ni brojni blokovi ni sjajne Livakovićeve obrane.

Baš nakon jedne takve rezultat je poravnao Pablo Sarabia, pokupio je odbijanac u srcu kaznenog prostora pa potom naciljao nebranjeni dio gola. Lopta se još na putu do mreže odbila od jednog našeg braniča i dodatno otežala posao Livakoviću, za treći Sarabijin pogodak u španjolskom dresu.

U nastavak je Hrvatska krenula s jednom promjenom, Bruno Petković mjesto je ustupio Andreju Kramariću. No, sve je bilo po starom, Španjolska je dominirala u posjedu i broju prigoda, a naša reprezentacija prigodu iz kontranapada.

Nakon 12 minuta igre, momčad koju vodi Luis Enrique ipak je stigla do zasluženog vodstva. Lopta je stigla na lijevu stranu njihovog napada, tamo ju je primio Ferran Torres i preciznim ubačajem pronašao Azpilicuetu. On je nadvisio i nadjačao Joška Gvardiola i svojim prvijencem postavio 2-1.

U posljednjoj četvrtini utakmice, hrvatski su reprezentativci podigli tempo i krenuli po izjednačenje te produžetke. Najprije je Ante Rebić prvim hrvatskim udarcem unutar okvira gola slabo zagrijao Simónove rukavice. Onda se i Gvardiol našao u odličnoj šansi, gađao je bliži kut, ali se Furijin vratar iskupio za grešku iz prvog poluvremena.

Kad se već činilo da bi se do tog izjednačenja moglo i stići, Španjolci su novim pogotkom riješili pitanje pobjednika. Iskoristili su jednu neopreznost u našim redovima, Ferran je primio odličan pas svojeg prezimenjaka Paua Torresa za povećanje na 3-1.

Nadu je kratko hrvatskim navijačima vratio Mislav Oršić, najbolje se snašao pri gužvi u petercu. Pokušali su na crti španjolski reprezentativci spriječiti smanjenje vodstva, no lopta je ipak prošla liniju gola, za smanjenje na 3-2 i tračak nade.

Kao da smo u 2018. i Svjetskom prvenstvu u Rusiji, Hrvatska je ponovno izborila produžetke. Uistinu je to nevjerojatno, još u 84. minuti je bila u zaostatku od 3-1. Odlično je s lijevog krila ubacio Oršić, a savršeno se pozicionirao Mario Pašalić i glavom zabio za 3-3 i erupciju oduševljenja na kopenhaškim tribinima.

Kao da je na nje pretplaćena, ova je generacija Vatrenih još jednom izborila produžetke, pete u isto toliko proteklih godina na velikim natjecanjima. Na valu tog izjednačenja, Hrvatska je na početku produžetka krenula u juriš i umalo stigla do vodstva. Odličan je, u ovoj situaciji, bio Simón i spasio vlastitu reprezentaciju od ponora i Kramarićevog pogotka.

Nažalost, nije se Hrvatska snašla u dodatnih pola sata, dapače, niti u prvom dijelu produžetka. Naivna je bila naša reprezentacija, rekli bismo, s dva je pogotka u samo tri minute Španjolska opet stigla do velike prednosti.

U obje je situacije asistent bio Dani Olmo, najprije je dodao Morati, koji je odličnim primanjem i udarcem zabio za nevjerojatnih 4-3. Potom je i u izglednu prigodu gurnuo Mikela Oyarzabala, koji je postavio konačni rezultat, zapanjujućih 5-3 i kraj svih hrvatskih nadanja.

Tad je naša reprezentacija ponovno potonula na dno, ipak nije više bilo snage, volje i energije za novi povratak. Mirno su Španjolci odigrali drugi dio produžetka i izborili četvrtfinale, svoje prvo na Europskom prvenstvu nakon devet godina i završnog slavlja u Kijevu.

Hrvatskoj ostaje žal za propuštenom Kramarićevom prilikom na početku produžetka, a sad joj predstoje kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. S kojim igračima u sastavu te izbornikom na klupi, odgovore na pitanja dat će nam ostatak ljeta. Kao i u Francuskoj 2016., ponovno su kobni bili produžeci u osmini finala Eura…

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.