Hrvatska je danas dočekala prvi veliki dan na ovogodišnjim Olimpijskim igrama. Toni Kanaet i Matea Jelić osigurali su odličja u taekwondou: 25-godišnji Splićanin u muškoj konkurenciji do 80 kilograma osvojio je broncu, a 23-godišnja Kninjanka u velikom finalu kategorije do 67 kilograma svladala je Britanku Lauren Williams rezultatom 25-22 u napetoj završnici.
Tako smo dočekali prvo hrvatsko zlato u Tokiju te najbolji nacionalni taekwondo rezultat u povijesti Igara. Podsjetimo, Jelić je na putu do zlata svladala Jordanku Julyanu Al-Sadeq (22-9), Brazilku Milenu Titoneli (30-9), Amerikanku Paige McPherson (15-4) i naposljetku spomenutu Williams.
Poslije velikog uspjeha stala je pred kamere HRT-a i podijelila dojmove.
Nek' slavi cijela 🇭🇷, imamo olimpijsko zlato 🥳🥳🥳
Taekwondašica Matea Jelić u kategoriji do 67 kg na OI u Tokiju osvojila je zlatnu medalju! 👏🙌💪
Bravo! Ponosni smo! ❤️🤍#tokyo2020 #olympics #olimpijci #croatia #hrvatska@Tokyo2020 pic.twitter.com/nijty9w5J7
— Hrvatski olimpijski odbor (@hrv_olimp_odbor) July 26, 2021
Olimpijska prvakinja. Kakav je to osjećaj?
“To lijepo zvuči, san svakog sportaša, ispunila sam ga i presretna sam”, kazala je Jelić. “To sam toliko puta zamišljala, nije ni blizu koliko je prelijepo. Zahvalna sam i presretna, nemam riječi za opisati ovo. Morala sam vjerovati u sebe do kraja, samo da nastavim i vjerujem u to što radim. Sve ispada tako kako je Bog zamislio i to je to”.
O čemu je razmišljala kada je gubila 15-ak sekundi prije kraja?
“Apsolutno ništa, ja se skroz isključim, budem u trenutku, ali sad kada se vratim nadam se da sam pokazala ljudima da se ne isplati odustati i da ima nade do zadnje sekunde. To mi je lekcija kroz cijeli život, da ne stanem koliko je god teško. Po tome živim, bilo bi šteta da sam stala. Tako svi drugi mogu, ako ja mogu”.
“Trener i ja smo znali, rekla sam da ću osvojiti europsko i olimpijsko zlato, ništa nezahvalno nisam mislila pod time, protivnice su savršene, ali znali smo koliko vrijedimo, radimo, borimo se za državu”, nastavila je zlatna olimpijka. “Trener i ja smo tu isti, našli smo se i mislim da je bilo vrijeme za to”.
Svašta je Jelić proživjela: zarazu koronavirusom, pa zlato na Europskom prvenstvu, a sada i Igre…
“Korona mi je poremetila fizičko stanje za Europsko prvenstvo, mentalno me samo ojačala”, kazala je i osvrnula se na svoje rodno mjesto: “Moj cijeli Knin je uz mene, cijela obitelj, jedva čekam da sve zagrlim. To je tako posebno, iz malog grada sam i osjećam se povezano s njima gdje god odem, uvijek zamišljam doček na trgu i kako ćemo svi biti sretni. To mi daje snagu za zadnju sekundu”.
Novinar ju je podsjetio na ozljedu iz 2013. godine, pred Europsko juniorsko prvenstvo, kada je završila u bolnici i proživljavala teške trenutke.
“Sjećam se koliko je bilo teško mojim roditeljima vidjeti mene, probudila sam se i nisam imala krvi u sebi. Tatu sam prvi put vidjela kako plače, a on je najsmireniji čovjek kojeg znam. To me samo diglo još brže iz kreveta, znam da ovo nisam sama napravila, ljudi i Bog su uz mene, zahvalna sam što ne prolazim sama kroz sve ove teškoće”.
Na kraju se ponadala kako je svojim primjerom motivirala druge da se počnu baviti taekwondoom.
“Hrvatski taekwondo je sve jači, nadam se da će se mladi zaljubiti, to mi je bio najljepši cilj, da ljudi vide koliko je prelijep ovaj sport. Nadam se da će mladi vidjeti i pokušati ostvariti olimpijski san jer je moguće. Ja sam obična cura iz Knina koja se borila za svoje snove, ako ja mogu, mogu svi”.
