Joe Bryan, junak s Wembleyja: zabio je Brentfordu dva gola i donio Fulhamu promociju

Brentford - Fulham 1-2

Svaka utakmica koja odlučuje o plasmanu u Premier ligu standardno biva okrunjena epitetom najbogatijeg susreta na svijetu (točnije, od 200 milijuna funti), pa ni današnje finale doigravanja Championshipa između Brentforda i Fulhama nije bio iznimka. Taj zapadnolondonski derbi poprimio je masivne razmjere i na Wembleyju su neki očekivali fantastičan dvoboj sukladan određenim predstavama obje momčadi ove sezone, a posljednje mjesto za ulazak u najviši rang engleskog nogometa bilo je otvoreno za mudriji i efikasniji sastav.

Kao što se s obzirom na ulog moglo i očekivati, uopće nismo gledali takvu romantičarski željenu ljepoticu. Potpuno suprotno, svjedočili smo više-manje dosadnom dvoboju koji je pružio otprilike jednu ili dvije poluprilike sa svake strane, s tim da su momci koje vodi Scott Parker ostavili mrvicu jači dojam: u prvih 45 minuta Fulham je ostvario dva udarca u okvir, a moglo mu se i posrećiti kada je u devetoj minuti suparnički vratar David Raya došao u probleme nakon lošeg dodavanja unazad. Joshua Onomah svojim je kretanjima na terenu još jednom pokazao potencijal svoje kreativnosti unutar momčadi s Craven Cottagea, a Brentfordov strašni napadački trojac BenrahmaWatkinsMbeumo bio je izoliran.

I jednoj i drugoj ekipi trebalo je znatno više inicijative u nastavku kako bi došle do toliko željenog mjesta u ekskluzivnom društvu, a očekivao se i ulazak Aleksandra Mitrovića s Fulhamove klupe.

Neeskens Kebano, koji je u vatrenoj formi, početkom drugog poluvremena solidno je opalio iz slobodnog udarca, ali svejedno neprecizno. Pomalo nervozan ritam i oprezan pristup iz prvog dijela samo se nastavio, a vremena za kalkuliranje bilo je sve manje i manje.

U 71. minuti uslijedila je prva punokrvna prilika za Brentford: Ollie Watkins silovito je zapucao pod gredu s nekih 18 metara, ali Marek Rodák spremno je reagirao odbivši loptu u korner. Nakon toga momčadi nisu stvorile značajne šanse i bilo je potpuno jasno kako će o ukrcaju na vlak za Premier ligu odlučivati produžeci: večerašnja utakmica drugo je od posljednja četiri finala doigravanja u Championshipu koje nije odlučeno u 90 minuta. Sve u svemu, cjelokupni susret najbolje opisuje sljedeći podatak:

U spomenutim produžecima došao je i prvi pogodak, jednako bizaran kao i određeni trenuci u cijeloj utakmici. Fulham je u 105. minuti zaradio slobodni udarac na više od 30 metara udaljenosti od suparničkog gola, a Joe Bryan odlučio ga je izvesti. Iako su svi očekivali klasični ubačaj u kazneni prostor i bez obzira na to što je spomenuti bek digao ruku najavljujući kolegama da će ubaciti, uputio je nezgodan udarac prema golu koji je u jednakoj maniri odskočio na ulasku u peterac, prevario Davida Rayu i završio u mreži.

Isti igrač potpuno je riješio sve dvojbe 12 minuta kasnije. Tom Cairney poslao je loptu u prostor prema Bryanu koji je odigrao dupli pas s Aleksandrom Mitrovićem u kaznenom prostoru i spretnim finišem sredio momčad Thomasa Franka bez obzira na to što je Henrik Dalsgaard u posljednjim sekundama utakmice smanjio rezultat na 2-1. Pčelinji snovi o povratku u elitu nakon 1947. godine tako su potpuno propali, a Fulham se vraća poslije godinu dana pauze. Moramo priznati, Scott Parker napravio je velik posao.

Koliko god ova utakmica na kraju bila naporna i teška, vrlo je primjenjiva na ono što nam Championship sam po sebi nudi: muku, vječnu borbu te lov na blagostanje i glamurozna svjetla engleskih prvoligaških stadiona. I, nakon 120 minuta jednako žestokog, mučnog, brutalnog čupanja i grebanja, promocija je za jednu momčad osigurana.

Craven Cottage ponovno će zasjati u punom sjaju.