Joan Laporta volio bi ponovno biti Barcelonin predsjednik.
Tijekom službene potvrde kandidature za poziciju sipao je, kao što se to uobičajeno radi, med iz usta, govoreći sve ono što bi većina Barceloninih navijača željela čuti. Povratak kluba na stare staze slave, ostanak Lionela Messija i nakon isteka ugovora, jačanje ženskog nogometnog tima, ali i okretanje La Masiji, dio je njegovih misija. Njegova kandidatura, dodao je, nakon nizanja planova, rezultat je njegove ljubavi prema klubu kojem želi služiti.
Osim toga, želi i još nešto.
Želi onaj huk koji dopire s Liverpoolova stadiona, doma Borussije Dortmund ili, pak, Celticove nogometne kuće, ikonsku ‘You’ll Never Walk Alone’ predstaviti kao službeni La Masijin moto.
Zlobnici bi rekli da u Barceloninoj nogometnoj školi postoje i veći problemi od toga kakav bi moto trebala uz sebe vezati. Kritike na slabu izlaznost Barceloninih mladića u redove seniorske momčadi dugo su već prilično glasne i ne utišavaju ih povremeni izuzeci.
No, moto…
Iza njega krije se Laportina želja da La Masia bude pratnja igraču u svakom smislu njegova razvoja, ne samo nogometnom. Da bude mjesto u kojem se igračima pristupa individualno. Ta ideja trebala bi u Barceloninu momčad slati nogometaše ispunjene vrijednostima koje klub njeguje, a oni modelirani u La Masijinom kalupu jednog bi dana trebali biti nogometaši koji Barcelonu i uistinu vole.
