Naizgled sasvim običan ponedjeljak prelomila je vijest da se Ivan Rakitić oprašta od hrvatske nogometne reprezentacije. Kraj je to puta dugog 13 godina, a vatrena ikona odlazi nakon 106 nastupa i 15 zgoditaka.
“Oproštaj od hrvatske reprezentacije mi je najteža odluka u karijeri, ali osjetio sam da je ovo trenutak kada moram prelomiti i donijeti tu odluku”, napisao je Rakitić na Twitteru, a HNS prenosi njegove riječi. “Uživao sam u svakoj utakmici koju sam odigrao za svoju domovinu, a nezaboravni trenuci sa Svjetskog prvenstva ostat će mi među omiljenim uspomenama u životu. Uvjeren sam da i dalje imamo sjajnu momčad koju čeka svijetla budućnost. Svojim prijateljima i suigračima u reprezentaciji želim svu sportsku sreću svijeta u narednim izazovima, a u meni će imati najvećeg navijača.”
With 106 caps and 15 goals for #Croatia, @ivanrakitic says goodbye to the national team 🚀😢
Raketa, thank you for EVERYTHING 👏🏼❤️🇭🇷🥈
Should we have a fifth, decisive penalty on our hands, we'll give you a call ☎️🙏🏼#HvalaRaketa pic.twitter.com/GXTDhwdDIj
— HNS (@HNS_CFF) September 21, 2020
Rakitić je prve korake u hrvatskoj reprezentaciji napravio pod Slavenom Bilićem spomenute 2007. godine nakon što je nastupao za švicarske mlade selekcije. Prvi nastup upisao je u kvalifikacijama za Euro 2008. protiv Estonije 8. rujna, a četiri dana kasnije zabio je prvijenac u gostima kod Andore. Ubrzo je postao stožerni igrač svih izbornika koji su uslijedili, ali s različitim ulogama. Kako god, baš tih godina njegova klupska karijera samo je rasla i doživjela vrhunac prelaskom u Barcelonu 2014. godine, a uz Luku Modrića polako je postao ključni igrač najbolje hrvatske generacije u povijesti, nastupio je pet velikih natjecanja i najveći je uspjeh ostvario 2018. godine u Rusiji gdje su Vatreni osvojili povijesno srebro. Ondje je, hladan kao led, realizirao i one nezaboravne odlučujuće udarce u raspucavanju protiv Danske i Rusije, a u povijesti hrvatskog nogometa ostat će zapisan kao jedna od najvećih igračkih legendi.
O njegovoj reprezentativnoj karijeri na Telesportu smo često pisali.
Često se, na primjer, nije znalo kakva je njegova uloga u nacionalnoj vrsti; u početku je kod Bilića često igrao na krilnoj poziciji i ulazio prema unutra kako bi otvorio prostor za ofenzivne bekove. Niko Kovač ga je vidio kao zadnjeg veznog i na njegova leđa naprtio velik dio defenzivnih zadataka, a Anti Čačiću je bio ‘desetka’ koja je igrala leđima okrenuta golu i od koje se očekivao ‘zadnji pas’. Dugo ga je obavijao misterij te otežavao uteg podređenosti Luki Modriću. Nerijetko se isticalo za vrijeme Čačićeva mandata da se Rakitiću u reprezentaciji valja pronaći nova pozicija jer je onu koju je igrao dijelio s Realovim virtuozom. Ukratko, često je bio žrtva izborničkih zamisli. Misterij Ivana Rakitića i njegovog učinka u reprezentaciji bio je tada jasan – nije igrao svoju poziciju ni svoju ulogu jer na tom mjestu postoji bolji od njega. Stoga se trošio na drugim pozicijama i ulogama gdje ne daje maksimum i činio se puno lošiji nego što on to zapravo jest.
#HvalaRaketa pic.twitter.com/zydKUpoOkS
— HNS (@HNS_CFF) September 21, 2020
No, prilikom famoznog Svjetskog prvenstva u Rusiji i dolaskom Zlatka Dalića situacija se promijenila. Napokon je došao na svoje kada ga je izbornik postavio na njemu optimalnu poziciju, dao mu osiguranje iza leđa i pustio ga da kreira i čita situacije na terenu. Bilo je tada jasno da je Raketa tada igrao najbolji nogomet u karijeri čemu su u prilog išle i predstave u Blaugrani. Pokazivao je suštinu nogometa, nakon godina podcjenjivanja i osporavanja; bio je to isti čovjek, u istom klubu, na istoj poziciji. Sve je bilo apsolutno isto, samo su se mijenjale uloge koje je Rakitić dobivao i s njima se mijenjala percepcija koliko je zapravo bio dobar.
Upravo je to i bilo ključno kod Rakitića; uvijek ostaje dojam kao da ga se nije dovoljno cijenilo. U Hrvatskoj — koliko god to ljudi odbijali javno priznati, glumeći da sve vole jednako — ipak postoji neki odmak koji je sasvim normalan jer Rakitić nikad nije igrao za neki hrvatski klub, ljudi nisu razvili povezanost s njime kakvu su razvijali s drugim reprezentativcima koje su gledali kako odrastaju. I bez obzira na to i na činjenicu što je njegov današnji oproštaj odabran u spontan čas nauštrb pozdravljanju na nekom velikom natjecanju, Raketa bi morao biti upamćen kao jedan od najvećih hrvatskih nogometaša ikad.
Na mitskom Mundijalu u Rusiji Rakitić je bio posebno impresivan, iako je njegova uloga ostala pomalo i u sjeni Luke Modrića i njegove Zlatne lopte. Fantastično se postavljao i osvajao duele — ne zbog fizičke dominacije, nego iz superiorne igračke inteligencije, čitanja igre, postavljanja i sposobnosti da za duel bude spreman prije suparničkog igrača. Na lopti je bio izrazito konkretan producirajući ključna dodavanja, šutove i učinkovite driblinge, a bez nje pametan i brz u reakcijama.
U najvećem, povijesnom uspjehu Vatrenih Raketa je odradio genijalan posao, preuzimajući na sebe najteže zadatke koji često ostanu neprimijećeni.
Nedostajat će nam.
