Izuzev utakmice protiv West Ham Uniteda u kojoj su Chelseajevi nogometaši utrpali četiri komada suparniku, niti jednom u posljednjih pet ligaških ogleda nisu zabili više od jednoga gola. Rezultati su poražavajući, menadžeru momčadi Franku Lampardu engleske kladionice broje posljednje dane na klupi, a navijači mu spočitavaju silne milijune potrošene na ofenzivno orijentirane igrače od kojih, pokazuje se, ne dobiva ono čemu se nadao.
Zamjeraju mu isti ti pojedinci forsiranje sustava u kojem zajedno moraju igrati, primjerice, Kai Havertz i Mason Mount, dodajući da valjda niti oni sami više ne znaju koja im je točno pozicija na travnjaku, a koje obaveze koje s njom dolaze.
Lampard, statistički najgori Chelseajev menadžer u eri Romana Abramoviča, tvrdoglavo ostaje pri svom:
“Čuo sam da neki govore o sustavu s dvije ʻosmiceʼ kao da one moraju trčati pravocrtno gore pa dolje po terenu. Kad imate igrače različitih kvaliteta kao što su Mason Mount, Kai Havertz, Mateo Kovačić, N’Golo Kanté, to ne mora biti tako.”
Kaže Lampard da su to sve redom igrači različitih stilova koji na drugačiji način uzlaze u linije i u šesnaesterac.
“A to može biti opasnije nego da je u njemu ʻdesetkaʼ koja cijeli dan ondje stoji. Samo za to treba vremena.”
Teško je reći da Lampard ne zna što govori, uostalom sam je to radio cijelu karijeru. No, što se vremena tiče… Ono ne radi u njegovu korist.
