Okej, ovo iz naslova nije baš najistinitija moguća konstrukcija.
Frédéric Weis bio je prilično uspješan francuski centar, uostalom ne bi godinama igrao za francusku reprezentaciju da to ne odgovara istini. Ne bi osvajao titule na klupskoj razini, a sigurno ne bi bio dio francuske postave koja je osvojila olimpijsko srebro 2000. i europsku broncu pet godina kasnije.
Njegovi prosjeci po utakmici nisu oduzimali dah, ali 218 cm visoki igrač bio je koristan pod obručem pa je tako i u polufinalu Igara u Sydneyju bio najbolji skakač utakmice. A onda je zaigrao i u finalu Igara u godini koja je za njega bila iznimno uspješna i na klupskom planu (osvojio je francusko prvenstvo, tamošnji Kup i Kup Radivoja Koraća u dresu Limogesa) samo da bi ondje postao sporedni glumac akcije koja se pamti. Akcija je to koja će u Francuskoj biti prozvana Le dunk de la mort što će u Sjedinjenim Američkim Državama prihvatiti pod nazivom The dunk of death.
Ostao je 218 cm visoki centar na današnji dan 2000. godine ispod 198 cm visokog Vincea Cartera u jednom od najmoćnijih zakucavanja ikad viđenih na košarkaškim utakmicama.
“Carter je zaslužio ispisati povijesti. Na moju žalost, na tom sam videu i ja. Spoznao sam, ljudi mogu letjeti”, rekao je Weis godinama kasnije prisjećajući se trenutka na koji ga svi ostali podsjećaju svake godine.
