Gol Zinedinea Zidanea iz finala Lige prvaka između Real Madrida i Bayera 2002. upravo je takav.

Vidjet će utakmice za naslov prestižnog nogometnog natjecanja i kasnije spektakularne pogotke, poput, da spomenemo samo neke, onog škaricama Garetha Balea iz prošle sezone ili onog Marija Mandžukića postignutog udarcem preko glave godinu ranije, no mnogi su i dalje spremni takve poteze gurnuti u stranu i pretpostaviti im i Zidaneovu majstoriju.

Jer ono čemu je tog 15. svibnja 2002. svjedočio Hampden Park bio je istinski trenutak magije elitnog playmakera. A dogodilo se ovo — Roberto Carlos je dodao loptu Santiagu Solariju i krenuo u karakterističan trk uz lijevu crtu igrališta ostavljajući čuvara iza svojih hitrih nogu. Loptu kojom ga je Solari proigrao sustigao je sa suparnikom na leđima i u trenucima kad nije mogao izvesti ništa bolje poslao ju u visokom luku prema usamljenom francuskom majstoru koji je tek zakoračio u suparnički šesnaesterac.

Ne spuštajući niti na trenutak pogled s nje, u utakmici najvećeg pritiska koncentrirani Zidane udario je po njoj. Obično takvi pokušaji završavaju gledanjem u koji je red tribina iza gola lopta otišla. Ovaj je otišao u povijest kao onaj koji će mnogi prozvati najljepšim iz finala Lige prvaka.

“Pokušao sam na isti način zabiti i kasnije, čak i tijekom snimanja reklama. Nikad se nije ponovilo. Nikad. Pokušao sam i na treningu, ali nisam to uspio ponoviti”, priznat će Zidane kasnije.

Možda i bolje, jer svi neuspješni pokušaji samo će dodatno naglasiti savršenstvo i eleganciju pogotka vrijednog naslova viđenog te večeri na Hampden Parku. Za mnoge najljepšeg ikad u utakmicama za naslov u LP-u.