Nakon što je izrotirao Joea Harta, Claudija Brava i Willyja Caballera, Pep Guardiola vratara po svom ukusu pronašao je na kraju u Edersonu koji je u međuvremenu stekao reputaciju vratara s vjerojatno najboljom kontrolom lopte u nogama.
“Prije nego što sam kao desetogodišnjak odlučio stati između vratnica, igrao sam na poziciji lijevog beka. Mislim da zbog toga znam tako dobro igrati s nogom”, rekao je svojevremeno Ederson.
A na Twitteru smo naletjeli na graf koji dosta dobro ilustrira zbog čega je Ederson avangardan kada je posrijedi priča o aktivnim vratarima.
https://twitter.com/mixedknuts/status/1151756269616795650
Dakle, s lijeve strane, za potrebe usporedbe, prikazani su gol-auti koje su u prošloj sezoni izveli vratari PSG-a, a s desne oni koje je izveo Ederson. Razlika u dužini koju Ederson može pokriti svojim ispucavanjima istog trena upada u oči. Stvar je jasna — ako imate vratara koji ispucavanjem može pokriti gotovo cijelu dužinu terena povlašteni ste u tom smisla da svaki gol-aut potencijalno može predstavljati izglednu priliku za postizanje gola. Crveni pravci označavaju dodavanja koja su kompletirana, ali čak je i postotak kompletiranosti u ovom kontekstu manje važan jer je, primjerice, smjer odbijene lopte nakon nekog duela teško predvidjeti. Također, pravilo zaleđa nije na snazi kada je u pitanju izvođenje gol-auta.
A sad pogledajte stvar iz suprotne, obrambene perspektive — teren istog trena postaje veći i niste sigurni koje je dijelove terene u startu najpametnije pokriti. Ako se povučete duboku, omogućujete laganu izgradnju napada protivničke ekipe od zadnje linije. Ako stanete visoko, riskirate gužvu pred vlastitim golom u razmaku od nekoliko sekundi.
U pitanju je trend koji će tijekom idućih nekoliko sezona vjerojatno dobiti i širi zamah.
